Blogosfera Marginalije

Šokantni rezultati istraživanja: 20 % djece razmišlja da si oduzme život!

Gledati ovu tužnu sliku naše mladosti nije najgore. Najgore su one koje vidite, a za pet minuta više ih se ni ne sjećate. I država i obitelj s mladosti moraju biti na ispravan način. Promijeniti u mladosti ono što treba promijeniti. Ozdraviti ih ispravnim vrijednostima, mogućnostima, darovati im rast u nadi i ljubavi. U protivnom, kao i za mnoge druge stvari kada već bude kasno ispravljat ćemo te iste posljedice, ne zadirući u uzroke, i nudeći opet neka površna rješenja koja će nam se obijati o glavu.
Objava 31. svibnja 2019. 0 komentara 853 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Posljedica koja se ugledava u dvije dijametralno suprotne stvari- u previše ili premalo.

Četverogodišnje istraživanje u Hrvatskoj, u sklopu kojeg su 1402 učenika praćena od prvog do trećeg razreda srednje škole pokazalo je šokantne rezultate. Gotovo 13 posto srednjoškolaca ima ozbiljne simprome depresije, 20,3 posto pati od anksioznosti, 13, 4 od stresa, 15, 7 posto djece se samopovređuje, a čak 20 posto ozbiljno razmišlja da si oduzme život. Kao uzroci problema navode se poteškoće s adaptacijom na školu, krive profesionalne orjentacije, vršnjačko nasilje, nevidljivost i u školi i obitelji. Ta nevidljivost plus ostali problemi mlade navode i na to da prekinu i srednjoškolsko obrazovanje.

No to nisu uzroci, kako se navodi. To su ozbiljne posljedice kojima svjedočimo, i koje nisu prisutne samo u Hrvatskoj već na globalnoj razini. Posljedica koja se ugledava u dvije dijametralno suprotne stvari- u previse ili premalo.

Ta“ umiranja“ mladosti se ne smiju događati. Mladost treba biti mladost u kojoj se uživa i u kojoj problemi nose predznak benignosti, koju spoznaš poslije. Ili kako je to netko rekao - Kurt Cobain samo je trebao raditi ono što rade svi ostali ljudi: uživati u slavi, novcu i moći koju je imao. Umjesto toga, on je sve odbacio, zgrabio pušku i pucao u sebe.

Mladost je ta koja sanja, koja vjeruje u nemoguće, koja je pokretač svega, od ludosti do ozbiljnih stvari. Mladost živi od nade, mladost je radost života, sretna jer vidi budućnost. Oduvijek je tako bilo no današnja situacija govori o drugim kretanjima, u kojima se, na žalost može povući paralela između nekadašnje i današnje mladosti. Koja je između previše i premalo i koja uzima svoj danak. Oni koji su stariji znaju da je djetinjstvo nekada bilo usporenije, bez nepotrebnih tenzija i koje govori o tome kako su današnja društva upala u moralnu i odgojnu krizu. Oni stariji svjedoče kako su vrijednosti u stalnoj transformaciji, a tansformacija dovodi do proizvodnje lažnih osjećaja da je svijet u kojem živimo najbolje što nam se moglo dogoditi. Svjedoče negaciji ideje o društvu, hegelizmu koji odbacuje afirmaciju pojedinca u korist kolektivnog.

Jednom sam napisala i ponovit ću. Današnje djetinjstvo naprosto mora biti nezaboravno. Mora biti odmah, sve i sada. Djeca traže animaciju, traže spektakle, sve nabolje. Najmanji događaj za njih nisu radost i slavlje, već dosada. Traže da im se ne ugrozi integritet kojeg još ni nemaju. Nemaju granice, a djeci trebaju granice, jasne i čvrste. Nema ih jer ni njihovi roditelji nemaju jasne granice. Nerijetko razmažena, neodgojena iz vlastitog doma djeca prenose svoje ponašanje na ulicu, u školu, među prijatelje i među sam roditelje. Nerijetko takva djeca u previše svega, a premalo ljubavi povlače se u sebe, ulaze u stanje depresije i sivila. Zbog takvog nehumanog odgoja, izvrnutih vrijednosti, druga djeca koja odudaraju od takvog moralnog obrasca ili koja su u premalo svega se isto povlače u sebe, postaju introvertirana, depresivna, anskisozna i razmišljaju o oduzimanju života.

Djeca su nam izgubljena u društvenom i predatorskom svijetu, koja nerijetko svu negativnost okreću prema sebi i štete sebi. Jednadžba je to koja bi se mogla okarakterizirati kao globalna, univerzalna i koja neminovno snosi posljedice. Ekstremna je to dimenzija posrnuća međuljudskih odnosa uslijed otuđujuće prirode materijalnog svijeta koji mladim ljudima ne pruža priliku izgraditi sebe i odnose s okolinom koji se neće temeljiti na eksploataciji i manipulaciji.

Tapkaju u mjestu. Ni veliki ni mali u međuprostoru potrage za jedinstvenim i pitanjem -tko sam ja, oni su svjesni da žive u otužnoj igri apsurda, gdje jedni satiru druge. U vremenu jadnih, skučenih života gdje zaboravljamo jedni na druge. Svjesni, iako nam se tako ne čini kako ljudski odnosi sve više postaju klopka i nepojmljiva hijerarhija, u kojoj trebaju naći svoje mjesto, i taj ‘društveni strukturalizam’ ih sve više guši.

Ovi zabrinjavajući pokazatelji pokazuju kako je mladost bez nade, a nedostatak nade je plod nedostatka hrabrosti koje je, u isto vrijeme, rezultat nedostatka pogleda u budućnost, a to je ono što u konačnici potopljava dušu u samu sebe i sprječava je da gleda prema budućnosti.

Mladi si postavljaju pitanja na koja ne nalaze odgovore, baš kao što je Joseph Brodsky postavljao pitanje o okretanju ili neokretanju drugog obraza. O tome kako postupiti u situacijama kad čovjek na raspolaganju ima samo svoje vlastito lice, kad se nalazi u neravnopravnom položaju, gdje nema mogućnosti povratnog udarca, jer prednost je uvijek na onoj drugoj strani.

Zaključno, što možemo očekivati. Statistike su iz godine u godinu poražavajuće. Statistike kao posljedica činjenice kako je Hrvatska uhvaćena u kovitlacu historizma u kojem je, između ostalog sebi nametnula kopiranje razvijenog zapada, i sada tapka u mjestu u nemogućnosti rješavanja te iste posljedice. Društvo koje iznosi statistiku bez mogućnosti rješavanja problema, osim na deklarativnoj razini. Uspavani, bezvoljni kao da ne vide da je većina onog što smatramo istinom rezultat utjecaja svijeta u kojem živimo. A spoznavanje započinje prije svega uklanjanjem iluzija. Spoznavanje znači prodiranje sve do samog korijena i uzroka, spoznavanje znači vidjeti stvarnost u njenoj ogoljenosti. Gledati ovu tužnu sliku naše mladosti nije najgore. Najgore su one koje vidite, a za pet minuta više ih se ni ne sjećate. I država i obitelj s mladosti moraju biti na ispravan način. Promijeniti u mladosti ono što treba promijeniti. Ozdraviti ih ispravnim vrijednostima, mogućnostima, darovati im rast u nadi i ljubavi. U protivnom, kao i za mnoge druge stvari kada već bude kasno ispravljat ćemo te iste posljedice, ne zadirući u uzroke, i nudeći opet neka površna rješenja koja će nam se obijati o glavu.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.