Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Marginalije

Solidarnost- budimo ponosni, jako!

Sve nekako izgleda poput Matoševog Nocturna i Baudelairevog "cvijeta" kao nečeg neizrecivog i tajnovito lijepog, čemu težimo i što smo dosegnuli. Dosegnuta je i kultura solidarnosti u kojoj drugoga gledamo kao brata. Zato ova naša zemlja i ovi naši ljudi, toliko puta kritizirani od drugih opet su bliži Platonovom etičkom nauku po kojem ljudska djela svoju dobrotu i ljepotu dobivaju time što zrcale ideju »lijepe dobrote«... Nedaće koje je donijela 2020. godina i koje nisu nikoga poštedjele, sva ta poprišta dobra i zla mijenju puno toga pa i kod onih koji čvrsto zagovaraju individualizam, koji potiskuju solidarnost i zajedništvo, ne prepoznaju entuzijazam kao cirkulirajuću energiju koja ne presušuje nakon davanja već obnavlja i kreira svakog pojedinca, sada nesebično pružaju ruku pomoći.
Objava 31. prosinca 2020. 0 komentara 216 prikaza
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
Pomoć koja se pruža je bezuvjetna i nije svedena ili sračunata na uzvraćanje.

Hrvatska je još jednom pokazala što znači solidarnost, zbijanje redova, pružanje ruke kada je najpotrebnije, i još jednom opovrgla svu podijeljenost koju solidarnost nosi u današnjem svijetu. Dok ovo pišem upravo je opet zatreslo. Još jedan u nizu potresa, nakon razarajućeg u Sisačko-moslavačkoj županiji, razorenoj Petrinji, Glini i okolnim mjestima gdje su na žalost ljudi izgubili živote i ostali bez ičega.

Pomoć koja se pruža je bezuvjetna i nije svedena ili sračunata na uzvraćanje. Ona je nesebična, prirodna i moralna, i pokazuje volju, odanost i uzajamnost među ljudima. Čvrsta, odlučna i postojana zauzima se za dobro svih i svakog i postavlja se kako je to rekao D. Lozina na rang temeljne socijalne kreposti, jer se smješta u dimenziju pravde gdje je krepost okrenuta općem dobru. Pokazuje i altruizam koji neki stručnjaci razdvajaju od same solidarnosti no, ovdje ju je nemoguće razdvojiti, jer nesebično pokazujemo čovjekoljublje i spremnost na žrtvovanje svojih interesa za druge. Ta naš solidarnost poprima i višu dimenziju ako je dovedemo u korelaciju s činjenicom da se svijet nalazi u prijelomnoj fazi u kojoj se stara stvarnost urušava, a nova u „novom normalnom“ se još nije definirala. A mi kao da je upravo sada definiramo, razumijevajući kako solidarnost mora postati nova paradigma djelovanja. Ako i ne razumijevamo tada je to naša probuđena iskonska moralnost i naš iskonski osjećaj za uzajamnost, jer u nama stalno živi prastari zov koji nas poziva prema Dobru, Slozi, Ljubavi i Zajedništvu. To je snažan zov, moćan, trajan, koji nas ne napušta nikada.

Sve nekako izgleda poput Matoševog Nocturna i Baudelairevog "cvijeta" kao nečeg neizrecivog i tajnovito lijepog, čemu težimo i što smo dosegnuli. Dosegnuta je i kultura solidarnosti u kojoj drugoga gledamo kao brata. Zato ova naša zemlja i ovi naši ljudi, toliko puta kritizirani od drugih opet su bliži Platonovom etičkom nauku po kojem ljudska djela svoju dobrotu i ljepotu dobivaju time što zrcale ideju »lijepe dobrote« ili jednom Aristotelu koji nalazi najviši cilj ljudskoga djelovanja u eudajmoniji (zadovoljstvo, sreća), nego što su svi oni, od kuda se diktira ponašanje i vrijednosti.

No, nedaće koje je donijela 2020. godina i koje nisu nikoga poštedjele, sva ta poprišta dobra i zla mijenju puno toga pa i kod onih koji čvrsto zagovaraju individualizam, koji potiskuju solidarnost i zajedništvo, ne prepoznaju entuzijazam kao cirkulirajuću energiju koja ne presušuje nakon davanja već obnavlja i kreira svakog pojedinca, sada nesebično pružaju ruku pomoći.

Netko je rekao kako je rasprava o solidarnosti istodobno i rasprava o ljudskoj prirodi. I to je točno, jer cjelokupna ljudska povijest obilježena je sukobima, stalnim približavnjem i udaljavanjem, borbom dobra i zla, i nema nikakvog prijepora da upravo zbog toga nosi pečat podijeljenosti. S jedne strane u ovom suvremnom svijetu svakodnevna rutina neprijateljski je nastrojena prema solidarnosti, a s druge strane ta naša današnja egzistencija uči nas lekciji te iste solidarnosti, u kojoj individualizam koji je davno poprimio oblik egoizma nije put opstanka. Put opstanka je solidarnost koju hrvatski narod prepoznaje. To je zajedništvo koje ne vraća čovječanstvo unatrag i ne ugrožava njegov evolucijski doseg, već nas uzdiže i vraća životu smisao.

https://www.youtube.com/watch?v=fgLeUYJw1EY

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.