Blogosfera Marginalije

Strašno, kako ću ovakva na plažu ?!!!!

Ljeto je počelo. S ljetom i problemi za žene. One koje nisu stigle istesati svoje tijelo (iako je ovo nerazumljiv modus operandi pred ljetovanje) manijakalno zapomažu u kabinama, isprobavajući kupaće kostime. Ruku na srce ponekad ih i razumijem jer kad staneš pod ono svijetlo smuči ti se, ne samo vlastito tijelo već i život. No kako mi ljudi volimo ići iz krajnosti u krajnost tada i ona lijepa tijela udare u glupost i neobjektivnost. Debela sam!. Moj bože koliko celulita!! Užas, koju trbušinu imam! Strašno, kako ću ovakva na plažu ?!!!! ....Zaboravljamo da je čovjek nerijetko zrcalo mode svog vremena, ali da treba biti i odraz svoje duše, okrenute prema radosti.
Objava 23. lipnja 2019. 0 komentara 580 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Čemu zamaranje jer je nečije tijelo ljepše od tvog tijela.

Nedugo, na jednoj kavi čujem za susjednim stolom razgovor dvije žene. 

- Eto, draga, napokon će ljeto

- Je

- Sad će moj poludit za morem. Mislim, morem, moš mislit. Na plaži, naprosto podivlja

- Kak misliš?

- Pa sve golo, ili u tangama, a to ti je isto, draga. Onda ti njemu oči ispadnu i nemreš to više vratit u očnu šupljinu. Mogla bi se i ja tak skinuti, al ne, ja sam rađala i sad nabacim na sebe pet ručnika da pokrijem tijelo. Mislim, božpomozi da me netko vidi

- Je, draga, tak i ja. Trbuh mi se sam prelijeva …

- Pa ti velim. Trebala si vidjet prošle godine. Jedna s tijelom isklesanim ko ženski Apolon i par končića na sebi, napirlitana točno u podne se ko fol izgubila pa veli onom mom -vi kroejšen bojs? Ah! Vandurful!. Ja tam stojim ko neki stečak s nategnutim gaćama do pupka. I naravno, ovaj moj sav se izbezumi. Mislim, dobro je rekla ona Čulina, nek nose nekaj za snalaženje. Mahovinu, kompas, kaj ja znam .

- I moje gaće su sve dublje…

- Dođe mi da i ne idem na more, a i vruće je za poludit

Ljeto je počelo. S ljetom i problemi za žene. One koje nisu stigle istesati svoje tijelo (iako je ovo nerazumljiv modus opernadi pred ljetovanje) manijakalno zapomažu u kabinama, isprobavajući kupaće kostime. Ruku na srce ponekad ih i razumijem jer kad staneš pod ono svijetlo smuči ti se, ne samo vlastito tijelo već i život. No kako mi ljudi volimo ići iz krajnosti u krajnost tada i ona lijepa tijela udare u glupost i neobjektivnost. Debela sam! Moj bože koliko celulita!! Užas, koju trbušinu imam! Strašno, kako ću ovakva na plažu ?!!!! Nisam upoznala muškaraca koji se zamara svojim trbuhom ili bolje rečeno trbušinama koje, sigurna sam imaju utjecaj na samog vlasnika. Zasigurno ima i takvih, možda danas čak i previše, ali ne rade dramu od toga. Barem ne javno.

A onda se čovjek, unatoč, kroz povijest poznavanju ženske prirode upita, čemu sve to. Zaboravljamo da je čovjek nerijetko zrcalo mode svog vremena, ali da  treba biti i odraz svoje duše, okrenute prema radosti. Zrcalo ljepote ne ovisi ni o starosti ni mladosti tijela,  ni o lijepom ni manje lijepom tijelu u kojem se duša nalazi. S druge strane radi se samo o nekoliko dana ljetovanja, nakon čega se opet vraćamo u svakodnevicu, i sve to što nas je smetalo, dovodilo u stanje histerije ili blage depresije ne nalazi više svoje mjesto. Čemu zamaranje jer je nečije tijelo ljepše od tvog tijela. More, plaža, kada već govorimo o ljetu je mjesto opuštanja, mjesto gdje nije potrebno na sebe nabacivati ručnike kako bi sakrili nedostatke, kupovati skupocjene natikače, šešire, haljine, vuči ležaljke... Sve se to može naći u jednom ili dva obična kupača kostima i ručnika i biti ispunjen. Ako vas baš zamara što vam partner baci pogled na drugačija, vama ljepša tijela sjetite se da se radi o subjektivnosti ili u krajnjem slučaju da svaka čarolija prestaje kad oljuštiš omot. 

No čini se kako sve to naše petljanje još uvijek živi u onoj vječnoj - biti lijep, biti mlad, biti viđen Vide li me?  Što sad misle o meni, o mom tijelu– pitanja koja nas razotkriju u našoj nevažnosti. Prvo čovjek shvati da ga nitko ne gleda i da nikoga zapravo nije briga ( nekoliko sekundi upućenog pogleda upravo to i pokazuje), a onda se posramimo što smo uopće tako nešto i pretpostavljali. Kako je to netko rekao, iskustvo je to krajnje vidljivosti i krajnje beznačajnosti. Nešto kao Goljatkin, golač na plaži koji leži u svima nama.

Današnji je to i imperativ i paradigmatska poruka ovog svijeta. Tu je i provači se kroz sve sfere života, a mi kao po po dogovoru pridržavamo se dnevnog reda. Nastojimo s nevjerojatnom usrdnošću zadovoljiti zahtjeve života. Trudimo se se pod svaku cijenu biti kao svi ostali. Ne izdvajati se iz mase, ideal je ovog svijeta. 

Misaonom čovjeku neprihvatljive želje pojedinca ili skupine iz godine u godinu psihološkom projekcijom prenose se na nas same, i u konačnici nesvjesno postaju gotovo naša svrha život. Nesreća je što smo zavoljeli ovo svoje umno mrtvilo i nećemo iz njega. A sve se plaća, pa i ova "ljubav" prema vlastitom stanju svijesti koja se manifestira i kroz benigno ljetovanje.

Volite svoja tijela. Ako neki misle da nisu lijepa, nasmijte im se inteligentno, promišljeno jer to je pitanje stava i protesta protiv takvih i i protiv današnje ideologije savršenstva. Postoje oni koji si godinama  ne mogu priuštiti odmor na plažama. Postoje i djeca koja nikada nisu vidjela more. Pa sjetimo se i toga kad počnemo kukati nad vlastitim tijelima.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.