Blogosfera Marginalije

Svijet je lišen ljubavi- Jaki se postavljaju nad "slabijima"

Gori Amazona, ta pluća planete, čiji dim se vidi iz svemira, a G7 sastaje se na summitu kako bi se suočio s problem, na već zadanu temu „Borba protiv nejednakosti“. Šalju poruke, zabrinuti za prašumu, predlažu mjere, bore se oštro i protiv nejednakosti, a nejednakost nikada nije bila veća. Da nije tužno bilo bi smiješno. "Umjetnost" je to zamagljivanja istine koja ne nudi rješenja problema već ih izaziva. Put koji je u većini slučajeva opasan i nepredvidiv, jer gotovo uvijek vodi u nepoznato. Dok se ne shvati ili ne vrati na početak činjenica da nema života bez ljubavi, da je samo srce naša konačna vaga u vječnosti, svijet će ići smjerom kojim ide, a mi ćemo biti sve izgubljeniji. To je neminovnost koja se dokazivala kroz povijest i u kojoj su civilizacije propadale da bi se opet uzdizale, nakon pročišćenja mentalnog prostora
Objava 25. kolovoza 2019. 0 komentara 279 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Gori Amazona, a G7 se sastaje

Što je to zaljubljenost pita me klinka, kao gosta predavača. Recimo, ovako. Upoznaš dečka, zaljubljena si, i tako nakon nekog vremena pozove te da s njim odeš u prirodu. Udišeš tople zrake proljetnog sunca, gledaš u daljinu, nebo i zemlja samo što se ne spoje. Cvjetovi samo čekaju da promole svoje glave.Slušaš cvrkut ptica i misliš si – samo neka sila mogla je stvoriti ova prekrasna bića. Prstima prolaziš kroz vodu. Bistra, životna baš kao ti sada. Osjetiš vječnost. A on, samo on je mogao izabrati ovako savršeno mjesto. Vratiš se nakon par godina na to isto mjesto. Kada tamo močvarica ustajala, plitka i smrdljiva. Sudbina prirode joj neizvjesna, daleko od vječnosti. Boriš se sa insektima dok ubadaju, zarezuju, urezuju. Čisti horor. Eto, lijepa moja, tako izgleda zaljubljenost. Slijepa. “molekula ljubavi” koja smanjuje aktivnosti mozga koji su povezani sa stvarnošću. Ljubav je ipak nešto drugo. Za nju se danas treba boriti. 

Svijet je danas lišen ljubavi. Jaki se postavljaju nad slabijima. Propagiraju svoje vrijednosti i proglašavajih ih našima. Nema ni početne zaljubljenosti u neki ideal ili ima, a onda se ista pretvori u realnost s početka teksta. Danas strukture moći zahtijevaju više nego ikada. Zahtijevaju upravo ono što je urođeno samom čovjeku, njegovom nerazumljivom i besmilenom daru - moći zahtjevati, a da za to ne postoji drugi uzrok do zahtijevanja. Bezuvjetno pokoravanje, oslobađanje od brige da mislimo jer jedino oni daju istinu u gotovom obliku, i nema potrebe da se traži nova. Dokaz da samo čovjeka treba braniti od pretjeranosti njegove moći. Devijantnost je to koja malim koracima mijenja svijet i sama društva. A u velikim koracima može i posrnuti. Svijet u kojem se zbog totalnog izostanka vrijednosnog okvira grubo i beskrupulozno napadaju temeljne vrijednosti kao što su zdravlje i život.

Nedostatkom ljubavi nestaje i umjerenost i vladanja nad sobom, uravnoteženost između dvije krajnosti. Nema više zlatne sredine, onog najboljeg mjesta između krajnosti. Nedostatkom ljubavi nestaje i volja koja usmjerava ka principu zlatne sredine. Nikoga ne zanima, stavljena na marginu postaje dosadna, nepoželjna. S njom se ne možeš istaknuti jer danas se ističeš s krajnošću, ekstremima koji uskoro više neće biti niti to. Danas u izostanku ljubavi ponovno se mora ukazivati i otkrivati ono što je davno već poznato.

Zaboravljajući ljubav zaboravljamo i na sveprisutne, odabrane i podobne moraliste i humaniste, analitičare….sve one koji su plaćeni čistači kolektivne memorije i svijesti. Na onu slatku maksimu – pravo na mišljenje, na činjenicu kako posjedujemo mentalni proces rasuđivanja i zaključivanja. U dijalogu na naše legitimno pravo na mišljenje, čak i u izostanku naše kompetencije.

Zaljubljenost se ne mijenja, ostala je ista kroz povijest no ljubav je postala podložna velikoj pomijeni. Danas je kontinuirano ubijamo. Radi li se o svjesnom ili nesvjesnom ubijanju u konačnici postaje nevažno no uzroci i posljedice itekako su važni. Univerzalna, osobna, agape, philia…ljubav, sve se danas mogu staviti pod okrilje suvremenog svijeta i njegovog funkcioniranja. Egoizam koji zamjenjue individualizam, stavljanje svojeg JA ispred drugih je današnji modus operandi koji ubija svaki oblik ljubavi. Da danas jedino interes drži primat nije nikakva novost no ponavljanje je majka znanja, koje osvješćuje, podiže razinu te iste svijesti i razumijeva važnost prisustnosti ljubavi.

Gori Amazona, ta pluća planete, čiji dim se vidi iz svemira, a G7 sastaje se na summitu kako bi se suočio s problem, na već zadanu temu „Borba protiv nejednakosti“. Šalju poruke, zabrinuti za prašumu, predlažu mjere, bore se oštro i protiv nejednakosti, a nejednakost nikada nije bila veća. Da nije tužno bilo bi smiješno. Umjetnost" je to zamagljivanja istine koja ne nudi rješenja problema već ih izaziva. Put koji je u većini slučajeva opasan i nepredvidiv, jer gotovo uvijek vodi u nepoznato.

Pripremamo se i za vruću političku jesen i koja u osnovi nikad nije bila vruća niti je tišinu jeseni ugrožavao bilo kakav zvuk, osim valjda zvuka padanja kestenja na asfalt. Svjedočit ćemo samo Dopplerovom učinku, nadolazećih i odlazećih glasova jer politika nigdje i nikada nije poznavala ljubav i istinoljublje, ali je, čini se nekada barem imala neke granice.

Zbog nedostatka ljubavi svakodnevno kvalificiramo ljude, mrzimo, gnjevni smo, ogorčeni i navučeni na to stanje sudimo unaprijed, bez razumijevanja da postoje i ljudi i pojave koje su nam strane. Društvene mreže su najbolji pokazatelj takvih stanja pa ilustracije radi gotovo svakodnevna tema su transvestiti, ne kao izražavanje mišljenja, neslaganja popraćenog argumentima već kao najgori oblik ljudskog nerazumijevanja. Da je netko od njih, u prilici upoznati takve ljude percepcija bi se promijenila jer bi u taj ili neki drugi nama stran odnos uključili srce. Nedostatkom ljubavi pojačava se i nasilje jednih nad drugima.

Ovog ljeta svjedočimo i  ubojstvima, premlaćivanjima i najgoroj vrsti višestrukog ubojstva, koja smo gledali daleko od nas, a danas je tu. Nitko od stručnjaka ne govori o uzrocima, o sve većoj emotivnoj dezorijentiranosti, margini sve veće beznačajnosti, tjeskobnom odnosu, o prazninama i pustošima na privatnim kartama duše koje iza sebe ostavlja djelovanje ovako posloženog svijeta. O gaženju dostojanstva, uništavanju identiteta, svake kritičnosti i kreativnosti, o ljudskim odnosima koji sve više postaju klopka i i nepojmljiva hijerarhija i u kojem svakome valja pronaći svoje mjesto, o nadi, sumnjama, hrabrosti i malodušju, umu i bezumlju, aktivnoj sili i tupoj ravnodušnosti koje se sve na kraju sliju u zbor bezizlaznog očajanja kao rezultat stoljetnih napora čovječanstva, suvremenog društva koje je zapalo u slijepu ulicu. O postojanju zla. To je stanje današnjeg suvremenog čovjeka o kojem se šuti. A zbog čega? Zbog nedostatka ljubavi iz koje se izrodila i ekonomska i politička manipulacija koja ima zadatak stvoriti prednost u odnosu na druge ljude i ostvariti svoje ciljeve. Sjetimo se samo prije par godina natpisa u stranim medijima kako je britanska koalicijska vlada, na čelu sa premijerom Davidom Cameronom osnovala „Tim za uvid u ponašanje” radi manipuliranja opažanjima i odlukama naroda kako bi ga se navelo da misli i djeluje onako kako to odgovara vladi.

Dok se ne shvati ili ne vrati na početak činjenica da nema života bez ljubavi, da je samo srce naša konačna vaga u vječnosti, svijet će ići smjerom kojim ide, a mi ćemo biti sve izgubljeniji. To je neminovnost koja se dokazivala kroz povijest i u kojoj su civilizacije propadale da bi se opet uzdizale, nakon pročišćenja mentalnog prostora. U čovjekovoj je prirodi razaranje. Ono je na djelu, i ako se tako nastavi, a ljubav se i dalje zatire ne možemo očekivati sretan epilog. Za početak potrebna je ona zaljubljenost s početka teksta, a potom ljubav.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.