Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Marginalije

Tražim i imam pravo na ispriku – neprofesionalno ponašanje

Najmanje što možete tražiti je isprika jer bez iste u osnovi nema ni suživota u uzajamnom poštovanju. To je i legalan i legitiman i ljudski i normalan čin jer nitko vas, unatoč tome što isti doživljava pa i na dnevnoj bazi nema pravo povređivati. Tim činom sačuvali ste svoj integritet, svoje dostojanstvo, dali do znanja da ne prihvaćate ovakvo neprofesionalno i necivilizirano ponašanje, da niste preuzeli ulogu dirigiranog uma, ali i da ste ukazali na činjenicu da nisu ni bolji ni „viši“ od vas, i da trebaju preuzeti odgovornost za svoj čin kao što i vi preuzimate odgovornost za svoje činove.
Objava 13. studenoga 2019. 0 komentara 416 prikaza
Foto. Pexels.com
Foto. Pexels.com
pristojnost i ljubaznost posljednji branici civiliziranosti

Pristojnost i ljubaznost su posljednji branici civiliziranosti, a uzajamno uvjetovanje kulture ponašanja i civilizacije je povezano, i kada sve to nestane vraćamo se u svojevrsni barbarizam. U svakodnevnoj interakciji ljudi, njihovoj međusobnoj komunikaciji sve više je prisutna nepristojnost i neljubaznost, i čini se gdje god danas nogom kročiš ne bi li riješio neko svoje pitanje ili jednostavno dobio uslugu dočeka te netko tko bi valjda najrađe da tom istom nogom nisi niti kročio. Događa li se to u nekom trgovačkom centru, u banci ili nekoj instituciji, među vašim kolegama posve je svejedno jer isti modus operandi nekulturnog i neprofesionalnog ponašanja svugdje je prisutan, i čini se da samo rijetki odudaraju od ovakvog ponašanja. Ako tome dodamo aroganciju i ravnodušnost kao možda najgori oblik psihičkog stanja koje nas dovodi u diskriminiranu poziciju i povređuje naše dostojanstvo situacija postaje još teža. Staneš li preko puta takvih imaš osjećaj da je sav taj posao koji trebaju obaviti za njih beznačajan jer oni su predodređeni za pitanja od kozmičkog značaja. Te uobičajene stvari koje vama u određenom trenutku puno znače naprosto im otimaju pažnju od njihovih grandioznih projekata. Ponekad čovjek ima osjećaj da nisu podložni ni zakonima prirode. Šalu na stranu no njihovo nepristojno i neprihvatljivo ponašanje čovjeka tjera na sarkazam kao obrambeni mehanizam.

Svatko od njih, bez obzira radi li u atmosferi zatrovanoj od pojedinca ili grupe, što zasigurno nije ugodno ili su svojevrsne žrtve makro sredine koja se prelijeva na mikro sredinu mora biti, ne samo odgovoran za ono što radi već i paziti na svoju poslovnu kulturu ponašanja. Možemo pričati i o vanjskim i unutarnjim uzrocima, o nedostatku socijalne organizacije o nedostatku etičke dimenzije upravljanja karijerom, o neurotičnom društvu gdje pojedinac postaje nezadovoljan no svejedno to nije opravdanje za neprimjereno i neprofesionalno ponašanje jer svatko od nas barem je negdje zakinut, i po takvoj logici stvari ušli bi u stanje totalnog kaosa. Čovjek, unatoč svemu treba vladati svojim mislima i svojim emocijama, a ne puštati da ih poput pošasti obuzimaju.

Kada, primjera radi dižete kredit u nekoj banci i od vas se traži da donesete svu potrebnu dokumentaciju vi to i učinite. Ako trebaju neke nadopune vi to isto učinite i to bez pogovora jer vam je važno da se kredit realizira. Ako te nadopune iskaču svako malo i posjećujete banku osam puta zbog nečije nemarnosti vi ćete gunđati, ali uglavnom sebi u bradu da ne dovedete u pitanje svoj kredit. Ako pri svom tom šlamperaju bankarskog djelatnika doživite i njegovu aroganciju ili vas uopće ne doživljava tada se postavlja pitanje treba li odreagirati. Ako vas u dućanu neljubazno pozdravljaju, ako primjećujete da vam naplaćuju i proizvode koje niste niste uzeli ili vas službenik iza šaltera tretira kao nižu vrstu i drsko vam odgovara, ako vas kolega na poslu koji si je uzeo za pravo izigravati boga minorizira treba li šutjeti.Većina nas radi upravo to, šuti jer ne želi ulaziti u konflikte jer želi riješiti neku svoju situaciju ili jednostavno obaviti posao.

No šutnja nije uvijek zlato, a i govori o nekom stanju letargije, o strahu, o neupućenosti u svoja prava, ali i o besmislenom preuzimaju uloge žrtve. Takvim ljudima koji prije svega ne doživljavaju sebe, koji ne kontroliraju emocije, koji su žrtve vlastitog karaktera ili uz sve to još imaju i podršku svojih nadređenih potrebno je ukazati na takvo nedopustivo ponašanje, ali i na zakon kauzaliteta koji govori da dobivamo upravo ono što dajemo, na činjenicu da je sve uzrok i posljedica, akcija i reakcija i da ako se ta općeprihvaćena pravila ponašanja temeljena na društvenim normama krše na to treba i ukazati.

Najmanje što možete tražiti je isprika jer bez iste u osnovi nema ni suživota u uzajamnom poštovanju. To je i legalan i legitiman i ljudski i normalan čin jer nitko vas, unatoč tome što isti doživljava pa i na dnevnoj bazi nema pravo povređivati. Možete, i ispravno je ispriku prvo zatražiti izravno, a ukoliko ne ide, a u većini slučajeva ne ide, takvu osobu treba prijaviti, pozivajući se na etički kodeks koji je svugdje propisan, koji donosi temeljna načela ponašanja i očekivanja od zaposlenika i koji u većini slučajeva, na žalost treba oživjeti.

Tim činom traženja isprike sačuvali ste svoj integritet, svoje dostojanstvo, dali do znanja da ne prihvaćate ovakvo neprofesionalno i necivilizirano ponašanje, da niste preuzeli ulogu dirigiranog uma, ali i da ste ukazali na činjenicu da nisu ni bolji ni „viši“ od vas, i da trebaju preuzeti odgovornost za svoj čin kao što i vi preuzimate odgovornost za svoje činove.

Ako isprika i nije iskrena ne treba brinuti jer u poslovnom svijetu ona je toliko rijetka i odudara od skrušenosti katoličke pomirbe tako da bi je u osnovi bilo i besmisleno tražiti. Netraženjem isprike pokazujemo da je ovakav pristup normalan, dajemo istima krila za daljnje takvo ponašanje i ulazimo sve više u stanje nereda bez određenosti, sklada i zakona koji sve više popunjava prostor i pruža stalan otpor pristojnosti i ljubaznosti i njenom sukobu sa nečijom voljom za moći. Sve to skupa u konačnici održava se na naše zdravlje i potopljava ljudsku dušu, što nije dobro.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.