Blogosfera Marginalije

Vesna Parun, umjetnici, prošlost i sadašnjost koja se mora afirmirati i izvan granica

Kada bi pogledali liste 100 najboljih pisaca u svijetu koji su ostavili traga niti jedno ime hrvatske književnosti se ne bi našlo.
Objava 04. veljače 2019. 2 komentara 240 prikaza
Foto. Pexels.com
Foto. Pexels.com
Osim vrhunskih djela koja su ostavili iza sebe, njihovi životi su toliko zanimljivi

Vesna Parun, zanemarena je, iako su njene pjesme ostavile neizbrisiv pečat u hrvatskoj kulturi. Ta pjesnikinja dala nam je svima svoje srce i svoju intimu u punom povjerenju pa tako i kroz jednu od najljepših ljubavnih pjesama u hrvatskom i svjetskom pjesništvu. - Ti koja imaš ruke nevinije.  Nesebična je to i bezuvjetna slika ljubavi koja je izašla iz ženskog pera i srca. Krik one koja je ostavljena, koja ostaje sama, ruku punih tek riječi koje se ne daju progutati, koje guše i zaustavljaju dah. Molitva jedne žene koja ljubav osjeća kao najsvetiji dar, koja je čuva od svih oskvrnuća. Pismo, pjesma vječne ljubavi koje nikada nije odaslano na adresu supruge svojeg gimnazijskog dragog kojeg je voljela punih 17 godina. Ljubav koja nadilazi prijateljsku i erotičnu, agape, božansku, bezuvjetna ljubav koja ne pripada duhu određenog vremena zaslužuje da se cijeli svijet u njoj napija. Osvrt na pjesmu koji je napisan prije desetak godina ponovno izvlačim zbog ove činjenice

U devetoj godini od smrti Vesne Parun nije objavljena niti jedna njena knjiga. Čitana i prevođena na strane jezike danas kao da ne postoji. Da je tome tako svjedoče i njena, još uvijek neobjavljena djela koje je ova heroina hrvatske književnosti dok se liječila po bolnicama i toplicama vukla sa sobom.

Kroz povijest iz pera hrvatskih književnika izašla su vrhunska djela koja su prevođena i objavljivana u svijetu. To je činjenica koja se ne može osporiti kao što se ne može osporiti da se premalo ili nedovoljno radilo na promociji naših klasika. Govorimo o nacionalnoj baštini, ostavštini prošlih generacija koja je ostavljena u naslijeđe koje, ne samo da mora biti očuvano već se mora afirmirati izvan granica kako bi bila prepoznata u punom smislu, kao što su prepoznati ostali velikani svjetske književnosti.

Kada bi pogledali liste 100 najboljih pisaca u svijetu koji su ostavili traga niti jedno ime hrvatske književnosti se ne bi našlo. Po čemu zaostaje naš Gundulić, Marulić, Držić, Krleža, Šenoa, Vesna Parun, Tin Ujević ….ili po čemu je je jedna Jane Austin, koja se nalazi na listi, ne ulazeći u vrijeme stvaranja bolja od jedne Marije Jurić Zagorke koja je isto pomicala granice, bila ispred svog vremena?!

Osim vrhunskih djela koja su ostavili iza sebe, njihovi životi su toliko zanimljivi i burni da se mogu priče ispričati. Priče koje bi kolale, na kojima bi se gradili i mitovi ako treba, na kojoj bi Hrvatska i profitirala kroz duhovni gospodarski i sveopći segment.

O živućim književnicima, ali ne samo njima već o svim umjetnicima, kiparima, slikarima, arhitektima... koji su već ostavili svoj pečat, ili su na početku probijanja bolje niti ne govoriti. Svoj prostor teško nalaze. To je s jedne strane razumljivo jer tržište je za umjetnike i kompleksno i dinamično, ali takvo je za sve umjetnike u svijetu.

Kada bi se osvrnuli kratko i na naše izumitelje koji su dali, ne samo ogroman već nemjerljiv doprinos čovječanstvu popisu ne bi bilo kraja. Zamislite da su Tesla, Slavoljub Penkala, Ivan Blaž Lupis Vukić, hrvatski vojnici u tridesetogodišnjem ratu, na kojima je kravata postala prepoznatljiv modni detalj iz Nizozemske, cijeli svijet bi znao od kuda su, gdje su stvarali i koje bogatstvo umova, talenta posjeduje jedna mala zemlja.

Netko će reći kako se radi dovoljno na afirmaciji no to dovoljno nije ni približno onome koliko bi trebalo. Naravno, za tako nešto potrebno je stvoriti i neke preduvjete, državni okvir kao što je to napravila upravo jedna Nizozemska i osnovala zakladu za promoviranje kulture koju plaća Ministarstvo kulture. Na promicanju kulture rade sustavno, a sustavno je ključna riječ.

Dojam koji se ostavlja kod nas je da se puno toga radi s nogu. „Kultura s nogu“ koja je zamijenila „Pola ure kulture“ bila bi možda metaforički najbolji opis onoga što nije sustavno, što nema razrađenu strategiju i što dovodi do slabijih rezultata, od onih kakvi bi trebali biti i koji bi išli, ne samo u korist već i na ponos umjetnika i svih nas.

  • marinko.nizic:

    To je zbog nase tuzne stvarnosti, gdje smo se 70 godina nalazili pod medijskom kontrolom u rukama anti-hrvatskim. A cini mi se da tu kontrolu jos i danas pokusavaju zadrzati Zidovi , kao sto su Goldsteini i Pusici, Sorosovo drustvo, ... prikaži još! te njima prijateljski naklonjeni politicar, koji su vec u puno toga uvukli svoje prljave prste prevaranata i krvopija hrvatske svijesti i kulture. Stoga danas trebamo pazljivo posmatrati i boriti se za vladanje "elektronickim medijima", koji su postali skoro jedino sredstvo pobliciteta, a time i kontrole kulture , a i ekonomije uopce. Da li prosjecnog hrvatskog gradjanina interesira tko se danas nalazi na celu "Agencije za elektronicke medije" kod nas...slijedimo to, jer je vrlo vazno !!!

  • Avatar stef99
    stef99:

    pok.gđa. Parun ima jednu manu, a to je, što je rvatica, a nije dalmatinka ili iz BH, jer onda bi joj knjige izlazile svaki tjedan, eto ..... ba.