Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Marginalije

Zavodim te zbog tvog auta i nema veze što je tvoja partnerica tu - pristojnost pojedinca i društva kao temelj civiliziranosti

Danas se kroz ovakav vid ponašanja ne govori o ženama koje u društvu takozvanog tekućeg stanja nisu pronašle svoje samopoštovanje, vjeru u sebe i nešto što se zove odgovornost, prema sebi i drugima, već o djevojkama 21. stoljeća koje ne čekaju već preuzimaju inicijativu, dobrim nenadžericima koje su prilagodljive, snalažljive, otvorene, spremne odgovoriti na ultimativan zahtjev promjenama koje se događaju sve brže. O emancipaciji u kojoj je žena sve izgubljenija. O predatorskom svijetu u kojem se društveno vrednovanje svelo na primitivnu i sve manje prihvatljivu percepciju: imati jednako uspjeti.
Objava 21. veljače 2020. 0 komentara 3259 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
osjećaj srama vrednuje samog čovjeka

Započet ću sa starim - novim, danas nimalo posebnim primjerima koji pokazuju kako se nepristojnost i nedostatak srama, funkcioniranje na bipolarnom principu crno-bijelo, sva ta tvrdokornost koja ne propituje i nema ništa od onog što obilježava stvaranje i izgradnju u kojoj se i iskrenost u konačnici može okačiti mačku o rep prelijeva na pojedinca pa tako i na sama društva. Nedostatak pristojnosti pojedinca, bez obzira je li visoko pozicioniran ili na dnu društvene ljestvice prelijeva se i na samo društvo. To je društvo čiji se članovi srame ponižavanja sebe samih pa time i drugih.

Za susjednim stolom dok sam ispijala svoju kavu čujem: Čuj, kaj da ti velim. Pametna si lijepa i privlačna, al mi se nije digao. Sorry, samo sam iskren. Ženin pogled ostao je u nevjerici. On je otišao bez imalo srama, uvjeren u opravdanost svojih riječi i postupka, a ona je ostala sjedeći, vidno ponižena. Je li njegov otac bio takav prema njegovoj majci, stoji li iza svega zapravo ogromna količina straha koja govori da se ne može vezati ni za koga pa poput leptirića oplođuje sve što stigne. Ima li možda problem sa potencijom pa kroz uvrede kompenzira isti. Kakav god bio razlog on ne opravdava ovakav pristup, jer pažljivost i poštovanje u odnosu na druge pa i na samog sebe čini iskonsku pristojnost bez koje, kao i bez ljubaznosti nema ni civiliziranosti.

Drugi primjer, na žalost sve je učestaliji kao posljedica ideoloških strujanja i globalnih kretanja koje ljude oslobađa razmišljanja i u kojem mlada žena izravno, neukusno i bez imalo srama zavodi muškarca koji je došao sa skupocjenim autom dok je pored njega sjedila njegova partnerica. Danas se kroz ovakav vid ponašanja premalo govori o ženama koje u društvu takozvanog tekućeg stanja nisu pronašle svoje samopoštovanje, vjeru u sebe i nešto što se zove odgovornost, prema sebi i drugima, već o djevojkama 21. stoljeća koje ne čekaju već preuzimaju inicijativu, dobrim nenadžericima koje su prilagodljive, snalažljive, otvorene, spremne odgovoriti na ultimativan zahtjev promjenama koje se događaju sve brže. O emancipaciji u kojoj je žena sve izgubljenija. O predatorskom svijetu u kojem se društveno vrednovanje svelo na primitivnu i sve manje prihvatljivu percepciju: imati jednako uspjeti, jer ako nemaš, danas jednostavno ne postojiš. Jednadžba koja bi se mogla okarakterizirati kao globalna, univerzalna i koja već neminovno snosi posljedice.

O instragramu, društvenim mrežama na kojima takvi svjedoče razmaženim derištima koja se razmeću svojim bogatstvom svugdje pa i u zemljama gdje narod umire od gladi. S jedne strane ovdje imamo u javnosti inačicu Kunderove nepodnošljive lakoće preseravanja bogatih mladih ljudi, a s druge strane neprirodno eksponiranje nihovih suprotnosti koji pokušavaju doseći njihovu razinu, ne razumijevajući kako stvari funkcioniraju. I jedni i drugi su u osnovi izgubljene generacije koje za posljedicu mogu imati akutno i socijalno povlačenje u sebe koje se ne može okarakterizirati mentalnom bolešću već društvenim fenomenom i od kojh je sve teže za očekivati da razumiju kako temeljna promjena karaktera iz prevlasti modusa Imanja u prevladavajući modus Bivanja može spasiti od psihičke pa i ekonomske katastrofe. I posljednih dana svjedočimo takvim primjerima, poput masona. Sve u svemu, ekstremna je to dimenzija posrnuća međuljudskih odnosa uslijed otuđujuće prirode materijalnog svijeta koji mladim ljudima ne pruža priliku izgraditi sebe i odnose s okolinom koji se neće temeljiti na eksploataciji i manipulaciji.

Ne govori se dovoljno o svim tim krajnostima u kojima živimo, koje su loše i nepotrebne i koje spriječavaju da se naš željeni dio uskladi s načelom razuma. O nestajanju volje u ovakvim krajnostima koja se usmjerava ka principu zlatne sredine i s kojom se ne možeš istaknuti. Ističeš se ekstremima koji uskoro više neće biti niti to. Danas se ponovno mora ukazivati i otkrivati ono što je davno već poznato.

Svima je u konačnici, bez obzira radi li se o već starom i provjerenom modusu operandiju kao kod muškarca s početka teksta ili o današnjim kretanjima kao kod djevojke zajedničko - nepristojnost i nedostatak srama. S nedostatkom pristojnosti povezan je i nedostatak osjećaja srama, a dobro je zacrveniti se ponekad. Najgore je kad nam obrazi postanu debeli te zaboravimo da osjećaj srama, svidjelo se to nekome ili ne vrednuje samog čovjeka, i čini ga i odgovornim i moralnim bićem koji će u nekom trenutku ipak sjesti sam sa sobom vidno posramljen i koji više, budite sigurni neće ponoviti neki čin.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.