Blogosfera Marginalije

Zbrajamo, oduzimamo, podvlačimo crtu krajem godine. Trebamo li?

Podvukli ili ne, ništa zapravo ne znamo i ništa nije sigurno. Danas si u toplini svoga doma, sutra ga više nemaš. Danas se smatraš sretnikom, jer imaš posao, sutradan si poželiš dobrodošlicu u klub nezaposlenih i svih onih što jutrom otvaraju oči i nemaju pojma kako dalje. Život je u vječnoj strepnji za sutra....
Objava 16. prosinca 2018. 0 komentara 83 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Ulazak u novu godinu neka bude samo jedna večer opuštanja i zaborava svega što je iza nas

U ovom predblagdanskom raspoloženju kad srce zatitra u naletu neke iznenadne sreće, euforije kao lagano već zatrte potrebe da oko sebe vidiš više svjetla, mi ljudi krajem godine volimo podvući crtu. Volimo tada sebi i drugima dati obećanje da ćemo hrabrije ostvarivati svoje snove i ponekad dopustiti i razumu da šuti, tamo gdje nasavršena ljudska logika nema što raditi, da se nešto više neće ponavljati, da će sve od sljedeće godine biti drugačije.

No crta se realno podvući ne može, jer sljedeći dani u novoj godini nisu nikakvi novi počeci već samo nastavci prethodnih, a za ono što mislimo da smo podvukli zapravo i nije podvučeno, jer puno toga ne ovisi o našoj volji. Podvukli ili ne, ništa zapravo ne znamo i ništa nije sigurno. Danas si u toplini svoga doma, sutra ga više nemaš. Danas se smatraš sretnikom, jer imaš posao, sutradan si poželiš dobrodošlicu u klub nezaposlenih i svih onih što jutrom otvaraju oči i nemaju pojma kako dalje. Život je u vječnoj strepnji za sutra, jer ovisi od milijun nepoznatih sila koje prijete njegovoj sreći, otkako se njegova sudbina bezbrojnim nitima vezala za bezbrojne mase njemu nepoznatih ljudi. U vremenu u kojem za čovjeka važni događali drugima postaju beznačajni.

Cijeli svijet, povijest i život, ljudske ocjene i vjerovanja s njihovom pravilnošću i logičnošću – sve to zapravo skakuće u paradoksalnom umu kao raznobojne loptice u rukama žonglera. Sva naša obećanja i planovi za sljedeću godinu, za život ispred nas su poput borbi sa vjetrenjačama. U svakom od nas čući jedan Don Quijote koji se odvažno baca na sve probleme, na sve one koji nas ometaju da ono podvučeno i realiziramo, ali stvarnost naše težnje pretvara u svakakve pa i smiješne situacije. Probuđeni krajem godine Don Quijoteski produljujemo ono pri čemu smo zaspali. Ne primjećujemo da život čovjeku stalno postavlja nove zadaće, da se naše poimanje zasniva na drugim načelima, da se prava nezaštićenih, slabih i potlačenih na zaštićuju vitezovima lutalicama već zakonima i uređenjima. Da se sav taj naš fantastični svijet zmajeva i duhova rasprši pred stvarnošću ironije.

Zamislite djevojku koja kaže - udat ću se sljedeće godine, i prema starim običajima na Svetu Luciju zapiše imena 12 mladića. Svaki dan ona jedan papirić baci u vatru, a na zadnjem papiriću stoji ime mladića za kojega će se udati. No to nije ime onoga koga ona želi. Tada izbezumljena krene na drugi način i napiše na papirić samo jedno ime, a ostale papiriće ostavi prazne. I izvuće papirić bez imena. Zamislite Mozarta koji se odlučio liječiti, a onda je do posljednjeg daha, jer glazba je njegov život komponirao veličanstveni Requiem. Ili jedan kratki razgovor i spuštanje slušalice. U potpunosti svjestan svega, njegov vječni idealizam bio je opet poljuljan. Sjetio se svih tih ljudi koji kada nešto jako žele, pale najljepša svijetla, a kad to dobiju odbace ili unište. Svjestan da će cijeli život, unatoč svojoj odluci popunjavati njihovu vječnu prazninu i strah koju vuku sa sobom. Ili u konačnici odluka koju mnogi vole donijeti – na dijeti sam od nove godine ,a onda sazna da joj štitnjača usporeno radi.

Zato za ovaj Božić, uz svijeće tihe i nenametljive koje trepere i srcu govore o dobroti povjerenju izgaranju, razmislimo malo o sebi, o jednostavnosti života i probajmo, iako je i to izazov bačen razumu živjeti u ljubavi, onoj istoj koja je praizvor svijeta i u kojoj su nebeski snovi kojima je uljuljkivala i najprozaičnije duše. Znaju to oni koji tako žive i ne donose nikakve novogodišnje odluke. I kad im koža visi od gladi, oni su puni ljubavi i sreće, i nikome ne smetaju da bude i car i pobjednik.

A ulazak u novu godinu neka bude samo jedna večer opuštanja i zaborava svega što je iza nas, bez podvlačanja crte i velikih planova, jer život se zna gadno poigrati.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.