Blogosfera South 2 North

Innsbuck + Kneževina Liechtenstein

Nastavak puta od Udina prema Stuttgartu...
Objava 12. ožujka 2018. 0 komentara 131 prikaza
Spomenko Karić
Spomenko Karić
Pored dvorca u kneževini Liechtenstein

 Most na rijeci Inn je prijevod s njemačkog vjerujem svim čitateljima poznatije kao Innsbruck. Grad na sjeverozapadu Austrije koji prema zadnjem popisu stanovništva ima cca 127.000 stanovnika u njegovom užem središtu.

Ovaj "gradić" je također i glavni grad austrijske savezne zemlje Tirol a leži u kotlini rijeke Inn. Prvi puta se spominje davne 1180. godine a 1239. godine je dobio povelju o statusu grada. 1363. godine pripada Habsburgovcima, a sto godina kasnije je sjedište nadvojvode Frederika. 1806. godine Napoleon ga daruje Kraljevini Bavarskoj.

Iz sveukupne povijesti grada odlično je sačuvano samo središte koje još uvijek ima srednjovijekovni izgled. Nakon što smo ostavili naš auto na parkingu na samo 5 min od samog središta, prošetali smo do Trijumfalnih vrata koja su izgrađena 1765 godine povodom vjenčanja vojvode Leopolda.

Nakon detaljnog fotografiranja vrata krenuli smo ulicom Marije Terezije prema najpoznatijem turističkom objektu u gradu Palači Furstenburg sa pozlaćenim balkonskim krovom.

Dalje smo produžili do Palače Hofburg

a u nastavku odmah iza čoška je franjevačka crkva u kojoj su grobnice Maksimilijana prvog i Andreasa Hofera.

Poslužilo nas je i vrijeme pa smo ovaj dio šetnje obavili u ugodnom toplom ozračju ljetne večeri. Nakon obilaska, pošli smo po auto i potražili gdje nam je hostel u kojem ćemo noćiti. Rezervirao sam dva kreveta u četverokrevetnoj sobi. Hostel je bio prosječno uredan, ništa posebno opremljen, tih i svakako udoban. Ono što me fasciniralo je bio jutarnji pogled s prozora. Sa svih strana dokle je pogled sezao su bili alpski vrhovi.

Iznenadio me i doručak. Obično u hostelima ako i postoji opcija doručka onda je to prilično skromno, da ne kažem škrto, no ovdje je doručak bio buffet tipa, ili u prijevodu, švedski stol. Nije mi bilo jasno kakve veze imaju Švedi s Austrijom ali ok. Pojeli smo u njihovo ime poveću količinu delicija s tog stola. A uistinu je bio obilno natrpan svakojakim delicijama. Tirolskim, ne švedskim. Ovakve trpeze ne bi se posramili ni hoteli s tri zvjezdice u Hrvatskoj. S obzirom na to da imam popriličnog hotelskog iskustva mogu slobodno ustvrditi da čak i neki hoteli u koji imaju 4 ili 5 zvjezdica imaju lošiji menu.

 

Poslije obilnog doručka, spakirali smo naše stvari i krenuli na parking iza hostela, što je još jedan od pluseva koji ima ovaj hostel, jer malo ih je s vlastitim parkingom. Krenuli smo prema glavnom gradu Kraljevine Liechtenstein, Vaduz. Vozili smo ne baš pretjerano prometnom auto cestom i prilično brzo stigli do graničnog prijelaza. Pružio sam naše dokumente mladoj policajki koja je nešto rekla na njemačkom jeziku pa sam ju upitao govori li engleski. Odmah je na engleskom upitala kamo idemo. Palo mi je na pamet da ju pitam govori li francuski, ali nisam htio izazivati sudbinu. Odgovorio sam da smo se uputili u Vaduz. Zanimalo ju je točno kamo i zašto te koliko ćemo se zadržati te kamo idemo nakon povratka iz Vaduza. Nisam baš bio siguran ima li pravo pitati kamo idemo kasnije ali odgovorio sam. Potom je rekla da parkiram auto sa strane što sam i učinio. Čekali smo nekih pet minuta u autu. Razmišljao sam da li ovdje uopće imaju ikakav promet, jer dok smo mi stajali sa strane iza nas nije prošao ni jedan automobil, pa ni bicikl. Valjda zato i imaju vremena tratiti toliko vremena na svako vozilo koje im prođe granicu. Vidio bi ih da rade na graničnom prelazu Bregana. Mislim da im ovakav luksuz ne bi pao na pamet. Uskoro se mlada graničarka pojavila s našim dokumentima, pošteno ih vratila i čak poželjela nam sretan put. Široka avenija s vrlo slabim prometom vodila je sve do središta ove mini kraljevine. Vaduz ima oko 5000 stanovnika a u njegovom središtu je katedrala koja je sjedište rimokatoličke nadbiskupije.

Pored nje je parking na koji se nisam usudio stati jer ne razumijem njemački pa nisam znao plaća li se i na koji način. Produžili smo par stotinjak metara dalje i parkirali pored restorana. Pješke smo se vratili do katedrale i ušli unutra kako bi razgledali njenu ne baš bogato uređenu unutrašnjost.

Nakon obilaska katedrale smo tražili na koji način doći do dvorca koji je od sredine 14. stoljeća sjedište kneza.

Ostavili smo auto uz rub šume i šumskim putem prošetali kilometar do dvorca. Po izlasku iz šume pruža se predivan pogled na cijeli dvorac. Dvorac je pozicioniran na preglednom zavoju ali na uzbrdici. Nije otvoren za posjete tako da smo ga mogli pogledati samo izvana.

I upravo ovime je naš turistički dio putovanja i završilo jer je naš zadnji cilj bio upravo taj dvorac. Preostalo nam je još tri sata vožnje autocestom do našeg odredišta u Njemačkoj kamo smo u stvari prvotno krenuli.

Moj sljedeći izlet je opet bio usputni grad koji se nalazi na putu kojim putujem češće u zadnjih dvije godine. Ovaj puta izabrao sam posjetiti Salzburg, no o tome više u sljedećem postu.

 

Na kraju ...Foto: Na kraju ... 1 / 9

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.