Blogosfera Speak Up!

Škole stranih jezika i fama o izvornim govornicima

Objava 11. listopada 2016. 5 komentara 1300 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
pixabay.com

Na zidu Facebook grupe za jezičare stoji sljedeća objava jedne profesorice njemačkog jezika: “Molila bih da mi netko objasni to silno INZISTIRANJE na predavačima koji su IZVORNI GOVORNICI? […]Radije provjerite IMA LI TAJ PROFESOR (IZVORNI GOVORNIK) ODGOVARAJUĆU METODIČKO-DIDAKTIČKU NAOBRAZBU…”

Njena istomišljenica na objavu dodaje: "Zablude o izvornim govornicima poznaju samo vrsni profesori."

Malo je (pre)dramatično ovo o zabludama, ali dobro, znam što žele reći. Ne slažem se s njihovim stavovima, ali svejedno razumijem njihovu frustraciju. Pojednostavljeno rečeno, njima se čini da su se cijeli život obrazovali za posao za koji im kasnije kažu da nisu dovoljno dobri. I to jednostavno zato što nisu “stranci”. I kada vide da neki “stranac” koji nema veze s profesorskom strukom dobiva posao koji žele….pa tko se ne bi naljutio!? Ta osoba uopće nije obrazovana za taj posao i dobila ga samo zato što su izvorni govornici trendy.

Ali je upravo u toj interpretaciji problem. Osobe koje spominjemo očito misle da je zapošljavanje izvornih govornika neki marketinški trik i ne razumiju da su oni dio jedne metode za koji su eto baš oni poželjni kao zaposlenici.

Dva načina učenja jezika

Stoljećima su se jezici učili štrebanjem. Bubanjem i prevođenjem, i francuski i švedski, ruski i portugalski, sve se učilo isto kao i latinski, kao mrtvi jezik. To je super za one koji na stranom jeziku žele samo čitati i ništa više. A oni koje ga stvarno žele koristiti, za njih je ta metoda manjkava. S tom tezom su se generalno svi složili krajem 19. stoljeća, kada se rodila Direktna metoda učenja jezika (do tada se koristila Metoda prevođenja i podučavanja gramatike, a sposobnost komuniciranja na stranom jeziku se zanemarivala). 

Što je zapravo Direktna metoda?

Ukratko, Direktna metoda:

  • Ne dozvoljava korištenje materinjeg jezika na satovima učenja stranih jezika.
  • Ne podučava gramatiku sistematično objašnjenjima nego primjerima.
  • Temelji se na modeliranju i ponavljanju (profesor modelira, polaznici ponavljaju… i ponavljaju…i ponavljaju).
  • Pridodaje posebnu pažnju točnom izgovoru. 

(Jedan primjer kako izgleda ponavljanje već usvojenog materijala na kojem se još radi: https://www.youtube.com/watch?v=id0F0NCldHo) 

Zove se Direktna metoda jer se ništa ne prevodi s materinjeg jezika nego se prijevodi “preskaču” i ide se direktno na strani jezik. Cilj je da se nauči spontano koristiti i razmišljati na željenom stranom jeziku. Što se tiče gramatike, umjesto da se profesor bavi objašnjavanjem pravila i struktura, pravila i strukture se uče induktivno. Polaznici ih usvajaju ponavljanjem konstrukcija. Slušaju profesora i ponavljaju za njim, sve dok pojam ili strukturu koji se uči nisu sposobni samostalno koristiti u novim situacijama.

Izvorni govornik kao model

Budući da profesor u navedenoj metodi ne podučava objašnjavanjem nego modeliranjem, neke ga škole (uglavnom one najveće međunarodne) čak i ne zovu profesorom, već instruktorom ili voditeljem, jer zapravo vodi polaznike kroz pažljivo kreirane materijale koji su neka vrsta formule za usvajanje strukture bez objašnjavnja teorije. Kada se koristi metoda gdje je glavna uloga profesora modeliranje jezika i pritom se posebna pažnja pridodaje izgovoru, zapravo je jedini preduvjet za kvalitetan rad savršeno vladanje jezikom koji se podučava.

Zbog toga se škole koje uglavnom koriste Direktnu metodu odlučuju upravo za izvorne govornike. Ipak su manje šanse da nekog nauče krivi izgovor. Naravno da netko tko nije izvorni govornik taj isti posao može dobro odraditi – ima izvrsnih profesora s izvrsnim naglascima kojima se nikada ne omakne nijedna pogreška. Međutim, jednostavnije je imati princip zapošljavanja isključivo izvornih govornika, jer za sve njih znate da neće krivo modelirati. A to je zapravo jedini njihov posao.  

I to je tajna iza gore navedene “zablude” o izvornim govornicima. Nitko ne kaže da oni znaju bolje objasniti gramatku od diplomiranog profesora kojemu jezik koji podučava nije materinji. Ali, za škole koje koriste isključivo ovakav pristup, izvorni govornici su ipak lakši i bolji izbor.

A kako može netko tko ne zna gramatiku takvo znanje uopće i prenijeti? Kako zna kada i što modelirati ako nije profesor? Tako da dobije "skriptu"/detaljnan priručnik i detaljne upute za rad (naravno, prođe i kroz posebnu obuku). Najveće međunarodne škole koje su i popularizirali ovu metodu sedamdesetih godina i koje isključivo koriste Direktnu metodu svoje profesore opskrbljuju detaljnim skriptama/materijalima koje moraju naučiti napamet i koristiti na satu, točno onako kako im piše. Ne mogu fulati. I ništa više od toga što stoji u skripti/materijalima moraju znati reći

I one škole koje nemaju skripte za profesore također mogu koristiti Direktnu metodu ako su profesori dobivaju upućeni kako primjeniti taj princip koristeći različite materijale i udžbenike. Ovo zahtjeva puno veći angažman profesora, ali se sama metoda može jednako dobro primjeniti ako netko zna kako. Ta osoba i dalje ne mora ništa znati objasniti, samo treba znati modelirati i voditi polaznike kroz ponavljanje dok strukturu, riječ, ili frazu ne usvoje. Stvarno je dovoljno da je “profesor” izvorni govornik, i zapravo nije niti bitno što je po struci i bi li inače u klasičnim školama, mogao predavati (strani) jezik (najčešće ne bi).

Pitanje je koriste li sve te škole s oglasima koje je vidjela profesorica njemačkog jezika s početka priče stvarno isključivo Direktnu metodu, što, uvjetno rečeno, “opravdava” potrebu za isključivo izvornim govornicima? Tko će to znati. Ali, istina je da danas sve škole koriste Direktnu metodu u nekoj mjeri, neki više, neki manje, neki isključivo, ali zaista rijetki uopće ne.

Prednosti i mane

Ja sam i radila u školama gdje se isključivo koristila Direktna metoda, a bila sam i sama polaznik takvih škola u nekoliko navrata - jednom učeći španjolski, a jednom francuski jezik. Za mene, kao polaznik, se u takvim učionicama sve prebrzo odvija. Pristup zahtjeva da brzo kopčate i stvari prihvatite bez velikog filozofiranja. Za one poput mene, koji kod učenja vole nove pojmove prvo dobro prožvakati, je možda bolje priključiti se negdje grupi koja koristi kombinaciju Direktne metode i Metode prevođenja i podučavanja gramatike. A oni koji mogu uhvatit dinamičan tempo takvih tečajeva i, dapače, upravo to i vole, mogu biti sigurni da su u dobrim rukama sa svojim izvornim govornicima. Ne, ne znaju opširno objasniti teoriju, ali uz direktan pristup stvarno i ne moraju to znati (i, barem dok sam ja vodila i pohađala takve tečajeve, niti ne smiju!).

Apsolutno razumijem zašto je nekome tko nije učio niti predavao jezik koristeći isključivo Direktnu metodu nejasno kako osoba koja nije profesor može voditi tečaj jezika. Ali može, i to jako dobro. Pa makar bio i vodoinstalater!

  • Avatar germanistica
    germanistica:

    Ne bih se složila s premisom iz posljednje rečenice. Govorim to iz iskustva nastavnice stranog jezika, iz iskustva polaznice tečaja Direktne metode i iz iskustva roditelja čija djeca usvajaju strane jezike od malena. Glavno pitanje koje se ovdje preskače je ... prikaži još!e što se tečajem/učenjem stranog jezika želi postići. Ako je smisao učenja da se polaznik nakon određenog broja sati može snaći u stranom gradu, pitati za hotel, naručiti jelo i piće..., onda je takav ubrzano-površan tečaj ispunio svoju svrhu. No, ovladavanje jezikom podrazumijeva puno više od toga. Upravo iz tog razloga mu se u redovitom školovanju i pristupa na drugačiji način;dublje i sistematski, kako bi onaj koji ga usvaja ipak bio na kraju svog školovanja sposoban pročitati i koje literarno djelo na tom jeziku, napisati solidan esej ili poslovni dopis. Ukratko; citirati ću riječi svoje lektorice s fakulteta: "Ima ljudi koji znaju jezik i oni koji misle da ga znaju". Ako želite biti u drugoj skupini, dovoljan vam je free-casual talk s izvornim govornikom. Želite li biti ipak u onima koji stvarno mogu reći da znaju jezik, bojim se da Vam treba profesor s metodičko-didaktičkim obrazovanjem kojeg nakon godina iskustva zaista zna primijeniti u praksi.

  • SanjaB:

    S obzirom da je autorica koristila moj komentar mam potrebu očiovati se na ovaj tekst. Ja osobno sam učila njemački prvo od izvornog govornika (profesora njemačkog), uz to naknadno s profesoricom njemačkog koja nije izvorni govornik (učenje je išlo puno ... prikaži još!o brže jer mi je znala objasniti neke stvari). Na koncu sam i sama završila germanistiku i pored svog iskustva na vlastitoj koži bih htjela upoznati izvornog govornika koji nema veze s predavanjem i stukom, a da bolje prenosi znanje od jednog profesora. Neću reći da nema loših profesora, ima ih, ali prema ovom članku smo očito svi loši jer ispada da strani jezik predajemo na hvatskom.. Glupost.

  • tatjanar303:

    Zanima me je li autorica ikad nekoga podučavala hrvatski, ako nije kroatist. Ja sam jednon drzala individualne poduke hrvatskog i necu nikad vise. Zasto? Zato sto nisam znala objasniti hrvatski jer nisam obucena za to. Jako jednostavno. Pita me učenik ... prikaži još! kako se kaže npr. "I love Marina" i ja mu kažem "Volim Marinu" te on onda zaključi da se tako kaže i "Volim Marku". Onda mu treba objašnjavati zašto nije Marku nego Marka. No to pravilo ne vrijedi za neživo, a i tu je još i srednji rod... Kao izvorni govornik hrvatskog jezika koji ne zna takva pravila napamet nego govori jezik "instinktivno" bilo mi je to jako zahtjevno.