Blogosfera Speak Up!

Svi smo mi loš prijevod

Objava 27. rujna 2016. 34 komentara 6829 prikaza
klix.ba, Facebook
klix.ba, Facebook
Language fail

Odbijanje je dio života. Ali je delikatno za proživjeti i pažljivo mu treba pristupati. Ovaj sam tjedan nekome poslala ponudu za lektoriranje teksta na engleskom jeziku i drugi sam dan primila odbijenicu.

Glasila je ovako: „Hvala na odgovoru, međutim vaše su cijene malo previsoke.”

Moje su cijene Vama malo previsoke.

Način na koji je ovaj nesuđeni klijent formulirao svoju poruku me zasmetao. Zasmetao me zato što je činjenica da se svi mi svaki dan odlučujemo protiv kupnje određene robe ili usluge jer su nam cijene previsoke. Ali su nama te cijene previsoke. Prodavačima su te iste cijene idealne, i njihovim su redovitim kupcima potpuno prihvatljive.

Razlog zbog kojeg me toliko zasmetala ta formulacija rečenice je to što je simptomatična za generalni problem s kojima se jezičari nažalost često suočavaju, a to je da brojni ljudi misle da je posao lektora (pogotovo, ali i prevodioca) „piece of cake“, kao „što se tu ima naplatiti!?“. Vjerujem da znam zašto tako misle, ali o tome malo poslije.

Postavlja se pitanje, što je to uopće „previsoka cijena”? Kako se definira za bilo koji proizvod ili bilo koju uslugu? Ako netko, recimo, naplaćuje 10.000 HRK po kartici lektoriranog teksta i ima klijente koji su spremni platiti tu cijenu, je li ta njihova cijena previsoka? Njima i njihovim klijentima očito nije. A ako potražnja na tržištu za tu uslugu po toj cijeni postoji, sa stajališta mikroekonomije, sa stajališta teorije cijene, ne može se reći da je takva cijena previsoka.

Kako stvari stoje, ja ne naplaćujem 10.000 HRK po kartici lektoriranog teksta, nego 60-70 HRK, i imam klijente koji mi toliko plaćaju i s kojima imam uspješnu suradnju već niz godina. Tržište mi govori da moje cijene nisu previsoke. (Čisto informativno, kao neku referentnu točku, na internet stranicama Hrvatskog društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja kao preporučena cijena lekture jedne kartice teksta na stranom jeziku stoji 64,00 HRK.)

Zasmetalo me što se ranije spomenuti gospodin izrazio na način na koji je zato što, iako možda griješim, ne vjerujem da bi to rekao odvjetniku kojemu se obraća kod prodaje neke nekretnine ili majstoru za perilicu rublja koji mu dođe istražiti zašto lupa, no vjerujem da bi se taj isti čovjek svojim bližnjima kasnije, za večerom ili za pivom, žalio da su njihove cijene „previsoke“. Ali tim ljudima, u trenutku kada s njima surađuje, priznaje njihove cijene. Možda ih smatra previsokim, ali ih poštuje.

Svi smo mi loš prijevod

Ja vjerujem da su ljudi netolerantni prema jezičarima koji cijene svoj posao i naplaćuju po normalnim tržišnim cijenama iz dva razloga. Jedan je to što takvi ljudi misle da „to može svak'!” („Ma moja će ti nećakinja bez pol frke to prevesti za badava, ta, provela je cijelo prošlo ljeto na Cambridgeu!") Takvi ljudi žive u nekom suludom uvjerenju da se svatko tko se donekle služi nekim jezikom može profesionalno baviti tim jezikom. Nikome ne pada napamet sugerirati da se ta ista nećakinja može zaposliti u restoranu s 3 Michelin zvjezdice zato što zna skuhati odličan grah ili skoro svaku večer kuha neku finu večericu za sebe i/ili obitelj. Ali ako gleda filmove bez titlova smatraju da može nekoj firmi kvalitetno prevesti web stranicu.

Dok s jedne strane imamo razmišljanje „pa svatko to može“, s druge imamo način razmišljanja koja zvuči poput: “pa on govori engleski, što je to njemu lektorirati neki tekstić?” Zašto bi netko „toliko“ naplatio nešto što je tako „lako“ napraviti? Bez da ulazimo u to kakvi se svi tekstovi znaju dostavljati na lekturu (nerijetko ima onakvih kakve pišu nećakinje koje su cijelo ljeto provele na Cambridgeu, pa ga je itekako teško urediti), stav je taj da, ako se po mom sudu netko ne namuči do krvi radeći svoj posao, nema što naplaćivati više nego što ja osobno smatram da je OK za taj određeni posao. Sigurna sam da se nitko ne bi složio s izjavom „ako je netko dobar u svom poslu i stoga ga brzo i kvalitetno odrađuje, trebao bi naplatiti manje od onih koji nemaju njegovo znanje i iskustvo“, ali upravo to stoji iza rečenica poput „pa njoj/njemu je to lako, nema ti tu što naplatiti.“

Odvjetniku možda treba 15 minuta da sastavi potreban dokument, majstor za perilicu rublja možda još brže vidi gdje je problem i pričvrsti neki vijak koji je uzrokovao skakutanje. Ali odvjetnik ne naplaćuje samo tih 15 minuta koje je uložio u Vas slažući taj dokument, on naplaćuje svo vrijeme provedeno na fakultetu, stažiranju, polaganju državnih ispita i sve drugo što mu je bilo potrebno kako bi uopće došao do toga da otvori odvjetnički ured. Kao što majstor za perilicu rublja ne naplaćuje samo dolazak u Vaš stan na desetak minuta, nego i to što je on, za razliku od Vas, znao prepoznati što točno treba zategnuti i koliko čvrsto. Isto tako, lektor ne naplaćuje samo vrijeme provedeno u radu na Vašem tekstu.

Iza svake dobre lekture, iza svakog dobrog prijevoda stoje godine obrazovanja, još više godine prakse, i da ne zaboravimo, podosta talenta, kojeg na kraju krajeva nema baš svatko. Tržišne cijene postoje s razlogom, pa čak i za jezične usluge. To što iza cijene za jezične usluge ne stoji neka komora ne znači da te cijene nisu zaslužene, zavrijeđene, zarađene.

Jezičari nisu jedini koji se suočavaju s ovakvim problemima. Rad grafičkih dizajnera, na primjer, je mnogima još uvijek totalna enigma, pa se iz nerazumijevanja toga što sve uključuje dobar dizajn njihov rad vrlo često podcjenjuje. A fotografe se pak smatra sumanutim hobistima. Zašto bi nekome platili za nešto što ionako radi kao hobi? Ali, ipak osjećam da je situacija kod jezičara specifična, upravo zbog tog „svatko to može“ stava.

Cijena lošeg prijevoda

A što se dogodi kada se umjesto profesionalnog prevodioca ili lektora angažira susjedu studenticu koja razumije sve što govore u CSI Miami, a da uopće ne čita titlove? Dogode se, na primjer, jelovnici koji umjesto priloga (side dishes) nude gramatičke priloge (adverbs) ili gdje se nude jaja koja su očito poslužena na nečijem oku (eggs on the eye) umjesto na oko (sunny side up). To je smiješno i simpatično kod jelovnika na engleskom koje će čitati samo turisti, a koji će takve propuste oprostiti. Kod službenih web stranica firmi i drugih marketinških materijala, međutim, loši su prijevodi nešto manje simpatični. Inače atraktivne i profesionalne web stranice uz loš prijevod djeluju šlampavo, amaterski i trećerazredno. Jednim potezom se uruši pažljivo kreiran marketinški imidž prema van.

Danas na tržištu ima svega i svatko može naći nešto što mu paše, po traženoj kvaliteti, odgovarajućim idealima, po njemu prihvatljivim cijenama. Ali mislim da bi svi mi trebali malo više cijeniti tuđi rad, čak i ako ga nužno ne razumijemo. Mislim da je vrijeme da se u Hrvatskoj – gdje, istina, velik broj ljudi govori jedan ili više stranih jezika – počinje prihvaćati činjenica da ne može baš svatko napraviti dobar prijevod ili dobru lekturu. Postoji razlog zašto će netko tko to radi profesionalno više naplaćivati od neke studentice ili mladog ekonomista koji prijevode rade na crno sa strane za dodatnu zaradu. Možda će i oni ponekad dobro odraditi taj posao, ali nemojte očekivati od profesionalaca istu cijenu koju vam ponude amateri. To ne radite automehaničarima, to ne radite programerima, nemojte to raditi niti jezičarima. I, ako se odlučite za najjeftiniju ponudu, nemojte se poslije čuditi što Vam nitko s jelovnika ne naručuje jaje na oko. Možda je ljude strah.

  • AAA-999:

    Postoji razlika između prevodioca i prevoditelja. Glagol smetati nije prijelazan, smeta se nekomu, a ne nekoga. Ne postoje "internet stranice", nego "internetske stranice" ili, još bolje, "međumrežne stranice".

  • babilon:

    Izvorni sam govornik engleskog jezika i profesor engleskog jezika s višegodišnjim iskustvom u lektoriranju, lekturu kartice od 1500 znakova bez razmaka ili 250 riječi naplaćujem 30,00-50,00 kn. Molim poslodavca koji plaća 70,00 kuna da mi se javi privatnom porukom radi suradnje.

  • sbb:

    Strogo sam protiv ispravnih prijevoda! Jer cemu cu se onda moc valjati od smjeha citajuci meni-e i plakate u Lijepoj nasoj? Bravo Jelena - samo naprijed!