Od Prevlake do Dunava
Spomenko Karić

Od Prevlake do Dunava

Spomenko Karić Više o blogeru
O blogeru

Spomenko Karić

Putovati ili ne, nije pitanje sada. Jednostavno, putovati. Kažu da oni što ne putuju ne žive život u svom punom sjaju. Ili neki pak ne putovati uspoređuju sa posjedovanjem knjige kojoj nikada niste okrenuli ni jednu stranicu. 

U mojem slučaju to svakako nije tako. Ima dana kada je to nešto manje, a ima dana kada putujem više. 

Moj životni put je obilježen "lutanjima" i potragom za svrhom mojeg bivstvovanja ovdje. Očito još uvijek nisam dosegao taj cilj jer sam još uvijek u potrazi. Čini se da je jedno sasvim sigurno u mojem životu, a to je da sam predodređen za lutanja. Od kad znam za sebe najsretniji sam kada sam u pokretu. Prijevozno sredstvo uopće nije upitno, čak i kada je pogon na vlastitim nogama ja sam sasvim zadovoljan.

Trenutno sam pri kraju petog desetljeća životne škole i jedino se nadam da ću imati dovoljno vremena za ostvariti sve svoje zacrtane ciljeve.

Još od prvog osnovne najviše su me veselili školski izleti na kraju školske godine. U šestom osnovne sam se upisao u izviđačku organizaciju i u 3 godine obišao mnoge lokacije u tadašnjoj državi. Tijekom školovanja u srednjoj školi moja putovanja su nakratko usahnula, ali sam zato pukim slučajem na maturalcu svjedočio raspadanju Čehoslovačke. Doputovali smo u Prag u sred "Baršunaste revolucije" 1989. godine. Moj procvat putovanja započeo je 1994. godine od kada putujem svake godine na drugu destinaciju.

2018. godina je bila u znaku Skandinavije. Desetogodišnji san sam konačno ispunio i dosegnuo 2400 km zračne linije na sjever.  Ali putovao sam automobilom 3500 km po najgorim mogućim vremenskim uvjetima. Snjeg i led su nas pratili većim dijelom puta. No uspješno smo obavili misiju koju sam zadao. Dostavili smo pisma djece iz Kutine do sela djeda Božićnjaka u Laponiji, Finska. 

Moja želja iz ne znam kojeg razloga je promocija gradova i kulture RH, a što će biti i moja misija za slijedeće dvije do tri godine. 

Nakon dva bezuspješna pokušaja ostvariti neki viši cilj za društvenu zajednicu u globalu ali i za sebe, konačno sam "Možda" došao i do trećeg, u ovom trenutku za mene realnog projekta koji bih mogao ostvariti. Kojim tempom i koliko uspješno to u ovom trenutku uistinu ne znam. Iako kažu da nitko nije prorok u svom selu, ja ću krenuti baš iz svojeg sela. Pa neka, kao što je prije par desetljeća Ella opjevala; "Nek se selo okrene na peti".  

Tematika projekta je vezana uz široki pojam. Ostavio sam si improvizaciju da mi bude desna ruka, ali s obzirom da imam dvije lijeve, možda improvizacijA ne dođe do izražaja. Možda će kritičari reći da sam neozbiljan i da se trebam držati zacrtanog obrasca, no, ovaj projekt će biti upravo odraz mene. Ne volim kalupe i obrasce. Ne volim cipele koje žuljaju. Svijet je šaren i tako mu želim pristupiti. Smatram da svi oni koji vole lijepiti etikete i stavljati nas u kalupe jako griješe.

Pokušat ću proskitati lijepom našom, kojoj sve više ne pristaje ovaj epitet i pokušati ću opipati bilo naroda pa da vidimo ko tu koga...

Blog postovi