Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Od Prevlake do Dunava

Budapest

Krenuli smo iz omiljenog nam kafića gdje se okupila ekipa kako bi nas ispratila na put.
Objava 10. travnja 2018. 0 komentara 214 prikaza
Spomenko Karić
Spomenko Karić
Hosok tere

Došao je i taj dugo očekivani dan. Nakon 10 godina konačno uistinu smo se otputili na sjever Europe. Noć prije jedva da sam oka sklopio što od putne groznice i uzbuđenja pred polazak, a dijelom zbog toga što je dio puta ostao neorganiziran. Ujutro sam organizirao mali ispraćaj iz kafića Quince Club of Art gdje su već izvješene fotografije iz ovog projekta i gdje su se okupili najbliskiji prijatelji kako bi nas ispratili na naše putovanje. Moram zahvaliti dogradonačelniku Damiru Markušu koji je prepoznao veličinu projekta i podržao nas u ovim nastojanjima za doprinos društvenoj zajednici grada Kutine. Radi se o tome da namjeravam pokrenuti svojevrsnu galeriju fotografija kakva ne postoji u Hrvatskoj a koliko mi je poznato niti igdje u okolici u ostalim državama. Zahvaljujem se također tvrtkama Šmit electronic i Euroherc koji su nas svojim doprinosom također podržali u ovom projektu.

U trenutku kada je moj sin pisao ovaj tekst na tabletu u automobilu dok smo putovali prema Budimpešti bilo je 12 sati a mi još uvijek nismo znali gdje ćemo spavati tu noć. Dan prije dobio sam konačno poruku preko CouchSurfinga s ponudom za spavanje i nakon toga je nastala tišina u eteru. Čak sam dan prije zbog toga i otkazao hostel koji sam prethodno rezervirao tako da nadomak Budimpešte i dalje ne znamo gdje ćemo i kako noćiti. Druga rupa koju smo u tom trenutku imali je bio Tallinn. Također nismo znali hoćemo li noćiti u Tallinnu ili ćemo dobiti noć u Helsinkiju ili ćemo cijelu noć voziti kroz Finsku. Jedna od ne baš ugodnih stvari je i vijest koju sam dan prije polaska na putovanje čuo na televiziji je da Europska Unija raskida diplomatske odnose s Rusijom (među državama koje su to učinile je i Hrvatska) i najava Rusije da će slijediti recipročan odgovor s njihove strane prema Hrvatskoj i ostalim državama EU. S obzirom na to da putujemo kroz istočni blok bivših ruskih država sve to dodatno može zakomplicirati stvar. Sigurnosno pitanje bilo je jedan od uzroka mojeg prošlogodišnjeg odustajanja polaska na ovo putovanje jer također neposredno prije polaska na put Rusija je zveckala oružjem i prijetila baltičkim državama. I ne samo to, nego su čak skandinavske zemlje bile spremne za eventualni napad Rusije. Nadali smo se da se ništa neće dogoditi kao i prošle godine, ali smo spremni na sva moguća iznenađenja. Sam ulazak u Madžarsku bio je za nas obavijen misterijom zbog toga sto nismo znali gdje kupiti vinjetu, zbog toga sto su im regionalne ceste katastrofa, zbog toga sto ne pričaju engleski, zbog toga sto je na autocesti ograničenje brzine 110 km/h. Na granici nas je madžarski carinik tražio da otvorimo prtljažnik, pitao kamo idemo, uzeo osobne iskaznice i provjerio ih, za to vrijeme mi smo stajali sami i bili jedini automobil koji je u tih 5 minuta bio na tom graničnom prijelazu. Još jedno od iznenađenja osim ograničenja na autocesti je i to sto je autocesta sablasno prazna. Inače vozačka kultura u Madžarskoj nije bas na zavidnoj razini. 


Budimpešta ima preko 1,7 milijuna stanovnika što je manje od 2 milijuna koji su živjeli tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Po dolasku prvo smo pošli u dio grada Buda koji je tek 1873. godine spojen s Peštom s druge strane Dunava. Budimpešta je bila središte Austro Ugarskog carstva koje se raspalo  1918. godine. na ovom području, iz najranije pisane povijesti, prvo su obitavali Kleti, potom su došli Rimljani a tek 900-te godine su nahrupili Mađari i ostali do današnjih dana. No to ne znači da su živjeli tamo u miru. 1241. godine grad su im razorili Mongoli, potom u 16-om stoljeću Turci, a već 1686. godine pada pod vlast Habsburgovaca. 
Mi smo se zaputili do katedrale sv. Mateja čija povijest seže sve do 11. stoljeća.

Odmah pored nje je i statua Sv. Ištvana, Prvi kralj Mađarske koji potiče iz dinastije Arpadovića. Papa mu je poklonio krunu koja je među Mađarima dobila mitski značaj. Svetac je i po katoličkoj i po pravoslavnoj crkvi. Bio je i prvi mađarski kralj koji je oženio strankinju. 


Samo par koraka od njegovog spomenika je ribarska utvrda s vidikovcem s kojeg puca pogled na cijelu Peštu.


Mi smo prošetali potom i do Budimskog dvorca kojeg je dao izgraditi hrvatsko - ugarski kralj Bela IV. Tijekom turske okupacije je služio kao vojna baraka, oružarnica i štala. 
1686. godine dvorac je uništen a ostale zgrade kompleksa su urušene ili su izgorjele. 1715. godine na njegovu mjestu niče mala barokna palača, a 1748. godine je proširena. 
1849. godine je ponovo zapaljen i obnavljan od 1850. do 1856. 


Dvorac je krajem drugog svjetskog rata bio posljednje uporište sila osovine i strašno je razoren. Za vremena komunizma je napušten i zapušten te je propadao a tek od 1966. godine je započela njegova obnova. Danas je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine u Europi.
S Budima smo se spustili u Peštu do spomenika na Hosok Tere. 


Nakon toga je uslijedila gozba i mali predah do povečerja. No tu sam zaradio kaznu za neplaćeno parkiranje. Nadao sam se da nisu baš tako ažurni i da neće uočiti naš automobil dok skoknemo do obližnjeg restorana po jelo. Međutim kad smo se vratili bio sam neugodno iznenađen. Da stvar bude još gora, upravo par dana prije našeg polaska na put, navodno je dogovorena suradnja između susjednih država Mađarska, Hrvatska i Austrija o razmjeni podataka vozača prijestupnika koja do sada nije djelovala u praksi te su vozači mogli kršiti prometna pravila i ne biti kažnjeni. S obzirom na to da ovo spada u komunalnu a ne u prometnu domenu, zanima me konačni ishod ove ugarske tragedije. Hoće li me stići zaslužena kazna ili ću se provući nekažnjeno. Problem kod tog parkiranja je bio što njihovi parkirni automati ne podržavaju kreditne kartice niti sam razumio i jednu riječ na mađarskom jeziku koja je pisala na naplatnom automatu. Stoga nisam ni znao kako platiti parking. Nigdje drugdje kasnije nismo imali takvih problema kao taj dan u Mađarskoj. 


Nakon sveg, pošli smo do domaćina koji su nas ugostili tu večer u predgrađu sjevernog djela Budimpešte i gdje smo prespavali noć. Jedna od odličnih pojava na internetu je svakako couchsurfing. Iako ga ne koristim često, ponekad je prava blagodat. Član sam već 10 godina i imam odlične preporuke od ljudi kod kojih sam već spavao pa mi nije problem pronaći smještaj. Dočekao nas je par srednjih godina, počastili nas večerom i moram odmah spomenuti da im je domaća kobasica bila fantastična. Popričali smo s njima općenito o svemu i svačemu. Svake godine su gosti na Jadranu pa znaju dosta toga o Hrvatskoj i o našim gradovima uz obalu. Dotakli smo se i aktualne gospodarsko političke situacije i zaključili smo kako su nepotizam i korupcija u obje države na približno istoj razini. Neke informacije koje sam čitao na internetu nisu točne barem kako oni tvrde, no znajući da sve ovisi tko što govori tako sam sve uzimao s rezervom. Uglavnom ovi ljudi rekli su kako bi nam rado dali Orbana samo da ga se riješe. Naveli su kako je s njegovim dolaskom ekonomija u Madžarskoj stagnirala, a korupcija porasla. Sve to sto smo čuli nije nas smetalo da utonemo u san jer smo bili umorni od cjelodnevnog putovanja i hodanja a pred nama je sljedeći dan i put do Varšave o kojem možete čitati u sljedećem postu.

Spomenko KarićFoto: Spomenko Karić 1 / 8

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.