Blogosfera Fotke s globusa

Drugi dan u Stockholmu: kraljevski odmor u prirodi

Nakon, zanimljivog, ali nikako obilnog doručka, uputio sam se do gradske vijećnice gdje se nalazi pristanište za male izletničke barke. Za razliku od naših dalmatinskih, ovi turistički brodići stari su i po stotinu godina. Nekada davno pokretali su ih parni strojevi.
Objava 29. studenoga 2018. 0 komentara 64 prikaza
S.K.
S.K.
Pogled na dvorac sa dvorišne strane

S obzirom na vremensku prognozu koja je pokazivala obilje sunca i toplog vremena za ovaj nedjeljni dan odlučio sam ga provesti većim dijelom u prirodi, što dalje od urbane užurbanosti u gradu. Iz tog razloga, morao sam ustati što ranije kako bih doručkovao i požurio na dok gdje me čeka barka. Već drugi dan za redom sam promašio izbor doručka na meniu. Dobio sam jaja na oko i tost sa zapečenim grahom. Nije mi bilo osobito ukusno a još manje obilno. Za moj pojam, ovo je sasvim preskroman doručak. Ali, zato je cijena bila kraljevska, 36 kn. Kako sam ustao dovoljno rano, izašao sam u relativno za ovo doba godine toplo listopadsko jutro.

Prošao sam pored željezničkog kolodvora pored kojeg su jedan do drugog zanimljiv ulični sat i statua Nils Ericsona, oca švedske željeznice. 


Šetnja od 20 min do pristaništa polupraznim ulicama Stockholma me navela da pomislim kako Švedi uglavnom odmaraju nedjeljom, no stigavši na pristanište ubrzo sam promijenio to mišljenje. Ne znam jesu li to bili švedski turisti ili iz drugih država kao i ja, ali u svakom slučaju bilo ih je dovoljno da popune kapacitet brodića koji može ponijeti ukupno 250 putnika. Brodić je izgrađen davne 1903. godine i tada je bio pogonjen na parni pogon. Ne znam da li i danas koriste taj pogon ali svakako se iz dimnjaka dimilo kao da je original parni kotao s početka dvadesetog stoljeća. Na brodu je i restoran u kojem se može pojesti obrok s francuskim ili švedskim naglaskom. Vožnja ovim brodićem do Drottningholm dvorca je 295 SEK no za mene je bilo besplatno jer sam imao Stockholm pass. 
Nakon nešto manje od sat vremena vožnje brodić je pristao na otok Lovon na kojem se nalazi privatna rezidencija švedske kraljevske obitelji.

Izgrađena je koncem 16. stoljeća kao rezidencija švedskog kraljevskog dvora. Ovaj dvorac je uveden na popis UNESCO-ve svjetske baštine. To je najbolje očuvan dvorac u Švedskoj a koji je reprezentativan i za sve europske kraljevske arhitekture iz tog vremena. 
U povijesnom okruženju najvišeg međunarodnog razreda nalazi se egzotični kineski kaštel, kazalište koje je jedino te vrste u svijetu i veličanstveni park. Kraljevska obitelj se preselila onamo 1981. godine i to je njihova kraljevska rezidencija. Sobe u južnom dijelu dvorca su rezervirane za kraljevsku obitelj dok je ostatak palače otvoren za posjetitelje cijelu godinu. 


Dvorac je uistinu impresivan baš kao i palača koju sam obišao prethodni dan. Iza dvorca prostire se ogromno dvorište s drvoredom i fontanom na čijem kraju je prozračna i svijetla ne velika šuma. 


Upravo u trenutku kada sam iz dvorišta prilazio natrag dvorcu, pojavila se neobična svita. Žene u čudnim nošnjama i muškarci u odijelima. Svi su tamne boje kože. Četiri muškarca su lagano šetali i pričali a žene su šutke hodale desetak koraka iza njih. Prvo sam pomislio da je u pitanju kakva državna posjeta s obzirom na to da su dolazili sa strane a ne kao svi turisti iz dvorca. No, ubrzo su se pojavili i ostali uzvanici, njih dvadesetak. Nosili su i košare s hranom i pićem. A potom su se pojavili i fotograf i asistent. Kada su počeli zauzimati poze za foto session shvatio sam da je u pitanju samo obično vjenčanje. No, i mlada i mladoženja su bili već u srednjim godinama a djeca možda već i školarci. 


Promatrajući ovo fotografiranje došlo je vrijeme i za povratak u grad. Brodić je pristigao i svi posjetitelji su se ukrcali i pohitali ka središtu grada.

Nakon dolaska, sjeo sam u bus koji me odvezao pred ulaz velikog otvorenog muzeja i zoo vrta koji se zajedno nazivaju Skansen a koji je ujedno i najstariji muzej ovog tipa u svijetu. 
Kako sam prijepodne proveo u dvorcu i izgubio dva sata na vožnju brodom tako mi do zatvaranja zoo-a nije ostalo puno vremena za obilazak i vrlo brzo po ulasku sam shvatio da sam za ovu destinaciju trebao ostaviti cijeli dan, jer sam imao uistinu premalo vremena za obilazak. U zoo vrtu sam bio oduševljen. Put do akvarija, koji se inače posebno naplaćuje ali sa Stockholm pass sam imao besplatan ulaz, vodio je kroz nastambe malih životinja. Majmuni i lemuri su bili njihovi glavni stanovnici.

No, kroz nastambu lemura vodi puteljak koji se u jednom trenutku drvenim stepenicama penje na povišenu galeriju a ondje je sjedila grupica lemura. Naravno da nisam mogao odoljeti. Iako na tabli piše da nije uputno dirati životinje jer mogu ugristi ja sam polako čučnuo i pružio ruku prema njima. Nisam bio nasrtljiv niti naporan jer ih nisam htio uznemiriti, ali sam bio uporan. VIDEO

Jedan me uopće nije doživljavao ali je drugi došao do moje ruke i ponjušio ju. Potom sam ja dodirnuo i podragao najbližega. Nije se bunio. Ustao sam i došao do još jednoga i njega sam također pomazio. Bio sam poput malog djeteta. Ne bih se tako veselio niti da mi je netko poklonio igračku :)


Obišao sam Nema i Doru i njihove prijatelje a onda konačno ugledao i soba i losa. Za vrijeme proljetnog izleta kada sam prošao cijelu Skandinaviju po dužini nisam ugledao niti jednog soba i niti jednog  losa. Ne računam sobove djeda mraza koje smo vidjeli u njegovom selu, jer su bili zatočeni. Istina i ovi u zoološkom vrtu su zatočeni, ali žive u svojem prirodnom okruženju. 
Iako je i zagrebački zoo počeo s preuređenjem nastambi i dalje su daleko daleko iza ovog Štokholmskog. Ovdje životinje uistinu imaju prirodan ambijent. Kavezi i nisu kavezi, iako jesu ograđeni, ali su ogromni i doslovno kao da je negdje na sjeveru dio šume izvađen i premješten ovdje na brdo Skansen u Stockholmu. 
Nakon zoo-a prošao sam i dijelom Skansena u kojem je prikazan povijesni život Šveđana.

Građevine poput trgovina, proizvodnih pogona i sl. su postavljene kao malo selo, tako da sve izgleda kao stari grad. Ondje su i stari zanati i ljudi obučeni u narodne nošnje kao i uobičajenu odjeću iz ranijih razdoblja švedske povijesti. Čak je moguće i vidjeti domaće životinje koje pasu u prirodnom okruženju. Festivali i razna događanja su uobičajena pojava kroz cijelu godinu. 


Zakasnio sam provozati se uspinjačom koja izgleda vrlo simpatično.  


Posjetitelji mogu u Skansenu imati i vlastiti piknik ako si ponesu hranu ali je zabranjeno raditi roštilj. 
Izašao sam iz Skansena i uputio se prema hostelu, ali s usputnim stajanjem u restoranu u kojem sam svaki dan ručao. Ondje je veliki dio za sjedenje u sredini a uokolo su kuhinje iz cijelog svijeta. Od Kine do Mexica. 


Završio je još jedan dan, pun doživljaja, a već sljedeći dan me očekuju nevjerojatni obrati. Od svih sedam dana u Švedskoj taj ponedjeljak je svakako bio crni ponedjeljak. Najbolji pokazatelj kako je organizacija pola posla, odnosno kad loše organiziraš nešto onda može nastati pravi pakao. 

S.K.Foto: S.K. 1 / 24

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.