Blogosfera Od Prevlake do Dunava

Kilometri u cipelama

Maknut se iz središta grada koji znam na pamet, bila mi je zvijezda vodilja tog dana. No, ovaj puta sam to dobro debelo platio i osjetio doslovno na vlastitoj koži...
Objava 08. siječnja 2019. 0 komentara 163 prikaza
Karić S.
Karić S.
Spomenik kompozitoru Sibeliusu

Ponovo dolazak u Helsinki. Po četvrti puta u zadnjih 20 godina. A čak drugi puta u istoj godini. Iako ovaj članak pišem skoro tri mjeseca nakon ovog putovanja, na putovanju o kojem pišem, sam bio u listopadu 2018. godine.

Helsinki je glavni i najveći grad Finske od 612,664 stanovnika. Metropolitanski Helsinki u kojem su još i gradovi Espoo, Vantaa i Kauniainen ima 1,210,000 stanovnika. Grad je 1550. osnovao švedski kralj Gustav Vasa pod imenom Helsingfors. On je trebao postati trgovački centar južne Finske, zemlje koja je tada pripadala Švedskoj, i postati konkurent hanzeatskom Revalu (današnji Tallinn) koji leži točno nasuprot Finskog zaljeva. Kad je Švedska 1583. zauzela Reval, odustala je od daljnje izgradnje Helsingforsa, pa je on ostao malo naselje. Epidemija kuge pogodila je grad 1708. Od kad je 1748. Švedska podigla fortifikaciju Suomenlinna na šest otoka ispred grada, on se počeo brže razvijati.

Za razliku od Stockholma, u Helsinki sam tri puta dolazio brodom. Na proljetnoj turneji prošle godine, prvi puta sam došao s brodom s južne strane Finskog zaljeva, točnije iz Talina. Helsinki leži na jugu Finske na obali Finskog zaljeva, točnije na vrhu poluotoka Vironniemi i po 315 otoka smještenih u dva zaljeva koji okružuju poluotok.

Po mojem dolasku u travnju iste godine, kada je more pred Helsinkijem bilo zaleđeno, nisam vidio veliki kotač koji je niknuo uz pristanište kao što ponosno stoji onaj u Prateru u Beču i onaj još veći u Londonu uz Temzu koji služe kao vidikovci a ujedno i turistički orijentiri. Tako sam s palube odmah uz tornjeve dviju katedrala zamijetio i novi turistički pečat.

Ali to nije jedini sadržaj koji se pojavio jer odmah iza kotača smjestio se "Allas Sea Pool".

Taj dan u Helsinkiju je bilo prilično hladno. Temperatura je bila tek neznatno iznad nule, no u otvorenom bazenu je bilo nekoliko kupača koji su plivali i uživali. Bez obzira na to što je voda u bazenu grijana, nije ni malo ugodno izaći iz toplog bazena na temperaturu zraka od tek par stupnjeva. Treći bazen ima vodu iz zaljeva koja je identična vodi u zaljevu oko bazena  i ondje se vjerujem u to doba godine kupaju samo najhrabriji.

S obzirom na to da sam po dolasku u Helsinki uvijek cupkao samo u užem središtu, ovaj puta sam odlučio proširiti svoje horizonte. Kako sam imao cijeli dan na raspolaganju i odmorne noge, ali naviknute na dosadašnje dugoprugaške avanture, krenuo sam pješke prema luteranskoj katedrali Kallion kirko, a koju nisam do tada ni jednom posjetio. Nije to neki problem, no ona je udaljena 1500 metara od velike bijele evangeličke koja je odmah nadomak luke. Na ovu šetnjicu do luteranke i natrag potrošio sam 90 minuta vremena. Ali, kako rekoh imao sam vremena na pretek.

Po povratku u središte grada uputio sam se do još jedne crkve koju ranije nisam posjećivao a to je crkva u stijeni. Od željezničkog kolodvora do nje sam imao samo 1200 m i 20 minuta hoda. Pa sam produžio i do gradskog parka koji je još dodatnih 1500 m dalje. Ondje je spomenik finskom skladatelju Sibeliusu koji je otkriven deset godina nakon skladateljeve smrti, točnije 1967. godine.

Nakon ove šetnjice uslijedio je povratak od 3500 m i novih 60 minuta šetnje do središta grada a potom i do luke. U ovih četiri puta koliko sam posjećivao Helsinki nikada nisam otišao do utvrde Suomenlinna koja je 1991. upisana na UNESCO-vu listu mjesta svjetske baštine u Europi.

Pa ako me ikada opet put nanese u ovaj kraj obećao sam sam sebi da ću otići do ove utvrde. Iako, mogu reći da sam pored nje prolazio najmanje 6 puta. I to zato što se nalazi na otočiću pored grada na samom ulazu u luku pored kojeg prolaze brodovi. No s obzirom na to da je na otočiću, nikada nisam imao osobitu želju istraživati kako uopće nogom stupiti na taj otočić.

I dok sam sanjario o životu u Helsinkiju odnekud se stvorio crni oblak. Iako sam nisku naoblaku vidio još sa palube broda, nadao sam se da neće ništa padati. No je očito bila samo moja pusta tlapnja. Taj komadić je sasuo valjda sve što je imao u trenu. Palo je valjda tonu vode samo na mene. Srečom već sam prošao kotač ispred luke i ostalo mi je jedva kilometar do broda. Jurio sam na brod punih sat i pol prije ukrcavanja, jer putnici koji se vračaju za Stockholm smiju se ukrcati kad god požele, dok oni kojima je Helsinki početna luka moraju čekati i ukrcavanje počinje 90 minuta prije polaska. Kako brod neprestano cirkulira između ova dva grada moguće je u bilo kojem trenutku iz bilo kojeg grada krenuti na putovanje. S mene je curilo kao da me netko izvukao iz perilice rublja. Takav sam prošao kroz cijelu luku i ušao na brod. Naravno da sam išao direkt u kabinu kako bih se presvukao. Jesam psovao i skidao sve zvijezde sa neba, ali ipak, nakon što me prošao taj bijesni val, mislio sam kako sam ipak imao sreću jer me zalilo tek kada sam već sve obišao. Ne znam što bi bilo da je kiša pala već na početku. 

Povratak u Stockholm je bio miran i opuštajući. Već sljedeći dan u Stockholmu čekala me još jedna tura u gradu a onda selidba 200 km dalje od Stockholma.

Karić S.Foto: Karić S. 1 / 9

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.