Blogosfera Spori Zecov

Full Fooliranje na – Fuliranju - prvi dio!

Fulirajte boljim polovicama, novim komadima, povedite klince i četveronožne ljubimce, ludirajte se na najjače uz odličnu mjuzu, finu papicu i toplu cugicu
Objava 06. prosinca 2018. 0 komentara 397 prikaza
Fuliranje PR (Sandro Sklepić)
Fuliranje PR (Sandro Sklepić)
Rum Baba by Rougemarin

Nakon što smo se dobro proveli i razvalili burgerima na Zagreb Burger Festivalu u rujnu, eto nas opet na mjestu zločina: Strossmayerov trg opet je epicentar događanja – ovaj put ugošćuje Fuliranje, najbolju prošlogodišnju adventsku lokaciju po izboru posjetitelja Internet stranice Turističke zajednice grada Zagreba. Zanimljivo je pratiti i gledati novotarije kojima organizatori svake godine privuku sve više i više posjetitelja…, no kako mašta nema granica svake smo godine svjedoci drugačijim i otkačenijim sadržajima.
Srećom, za razliku od - na primjer tržišta kompjuterskih grafičkih kartica - u ovom slučaju ne treba smišljati prefikse poput super, turbo, ultra, mega, hyper… i kombinacije koje se iz njih mogu izvući, već je dovoljno „samo“ postaviti kućicu, iglu, pozornicu i osmisliti fora sadržaj. I ostaviti ono što je upalilo prošli put, no treba biti oprezan s potpalom da dečki koji s punom vatrogasnom opremom pretrče 666 stepenica ne bi imali posla. Gastro noviteta je dosta - eto par prijedloga od predjela do deserta.

Budući je zima ipak odlučila provesti neko vrijeme u Zagrebu, za početak sam se odlučio probati – juhe!
Najviše sam se veselio Tonkotsu ramenu, japanskoj juhi od svinjetine s rezancima po kojima je juha i dobila ime jer me podsjetila na izlet u berlinski Cocolo Ramen restoran ispred kojeg doslovno čekate u redu po sat vremena ne bi li se ugrijali fantastičnim sakeom i mračno dobrim ramenom. Na zagrebačkom Fuliranju možete ga probati u izvedbi Kansui Ramen bara Vida Nikolića u suradnji s cateringom Majetić i priznajem, to je to!
Kod ramena ne znate što je važnije: temeljac, rezanci, umak ili dodaci, pa idem redom. Tonkotsu temeljac (ne brkati s američkom inačicom tonkAtsu koji se radi od svinjskog kotleta) se priprema isključivo od svinjskih kostiju, kuha se ponekad i dva dana sve dok se ne dobije mliječni bouillon, čista juha. Rezanci oko kojih se Japanci i Kinezi još uvijek prepiru tko ih je prvi pripremio ne smiju biti prekuhani i zato se dodaju u juhu kad postanu tvrdi. Ako budu kako treba moći ćete glasno srkati što je u Japanu jasan (i glasan) znak kuharu da ste zadovoljni ramenom!
U svoju verziju tonkotsu ramena Vid Nikolić je ukuhao slasnu i taman masnu svinjsku potrbušinu, shiitake gljive, napola tvrdo kuhano jaje, marinirani bambus, i sve začinio slatkastim soy tare umakom, kineskom raštikom (pak choi) i če-če uljem od češnjaka i čilija.
Moja se zdjelica nije stigla ohladiti, koliko sam brzo posrkao oveću porciju – ključni sastojak – temeljac – upravo je onakav kakav treba biti: koncentriranih aroma i okusa, aromatičan i bogat, a rezanci idealne strukture za – srkanje! Premda bi uživancija bila još veća da sam ga pojeo negdje na toplom, Tonkotsu ramen Kansui bara nemojte preskočiti – jedino vam se može dogoditi da bude rasprodan po cijeni od 45 krznenih životinjica.

Prije nego sam krenuo u potragu za glavnim jelom, ne bih li nekako prstiće ostavio zagrijanim (jer poznata je ona: nema prstića – nema čokolade!) u ruke sam primio čašu crvenog kuhanog vina s azijskim štihom: osim cimeta i smeđeg šećera, soka od naranče i limuna, ugodno su me iznenadili đumbir i anis.

Vjerojatno još pod dojmom Burger Festa, odlutao sam do kućice gdje kuhaju podmorničari i odlučio se za Winter burger kojeg je Submarine pripremio samo za Fuliranje: pljeska od junećeg mesa iz domaćeg uzgoja nasaftana suhim šljivama dinstanim u portu i premazana home made senf-med umakom i pojačana dalmatinskom pancetom koja zajedno s crvenim zeljem ugodno krcka pod zubima dobra je podloga za nastavak obilaska malog grada smještenog oko svjetlećeg virtualnog bora. Neobična kombinacija zalogaja koja će vas podsjetiti na pašticadu, neke na dom, a neke na ljetovanje zasitna je i vrlo fina inačica burgera za 54 kunića koja vas neće ostaviti ravnodušnim/ravnodušnom…, a ni gladnom/gladnim (malo političke korektnosti ne škodi)!

Poznavatelji alkoholnih pića znaju da grijanje na alkoholne pare kratko traje, pa je sljedeća stanica bila Lola bar gdje sam probao medicu aromatiziranu čilijem – žari i pali dok klizi grlom – i priprema nepce za sljedeću poslasticu za koju se morate raspitati kada će biti gotova: BarBaQ opet ima jelo od čijeg samo opisa počinju rasti zazubice i curiti sline – hrskava kožica i mmmmmekano meso praščića 20 kilaša dolazi iz (opet) posebno dizajniranog smokera majstora Mojmira Žuvele. La Caja China (kineska kutija) je pušnica na vrući dim u kojoj se razvijaju temperature do 250 stupnjeva i u nju stane cijelo raščetvoreno prasence koje se peče nekoliko sati – baš kako su male onjkavce pripremali doseljenici iz Kine na Kubi. Nema tice do prasice, a kad tome dodate domaće kiselo zelje i restani krumpir – lakše ćete se oprostiti od 63 kune koliko košta porcija...

Razmišljajući čime se još zagrijati, s još uvijek masnom bradom od netom smazanog prasenceta, asocijacija na špek i priču o Kinezima na Kubi odlučih se za domaću tekilu koju pripremaju u Veganšpeku. Radi se kuhanoj domaćoj šljivovici uz koju dobijete češnjak i med za 17 ćuma – kažu, nema boljeg za dizanje imuniteta (nadrapali smo kad to skuže saborski zastupnici, ionako imuni na vlastite gluposti).

Nakon tekuće šljive, još sam se malo foolirao po Strossmayerovom trgu i za kraj prvog dana stao u red ispred jedne od Rougemarinovih kućica u kojima Marin Medak i ekipa i ove godine pripremaju germknedle, ali odlučio sam probati nešto novo što mi je zapelo za oko još kad sam popodne dolazio na Fuliranje: Rum baba! Desert je to za kojeg će one dječačkog izraza lica ekipa s druge strane pulta najprije zamoliti da pokažu osobnu i dokažu da su dovoljno stari za vatreni slatkiš od dizanog tijesta dobro natopljenog rumom i začinima, punjenim pekmezom od domaćih višanja. Kad iskrcate 34 kune, kratko vrijeme moći ćete (opet) zagrijati prste na vatri dok se slasni kolač flambira pred vašim očima.

Prije odlaska kući, preskočio sam Tvornicu Djeda Božićnjaka – sjedenje na koljenu simpatičnom djedici prepustio sam klincezama i klincima ali sam umalo završio na old fashion vrtuljku s drvenim konjićima i Đoletovim stihovima u glavi - srećom, Carlito je na glavnoj pozornici bio dovoljno glasan da mi izbaci tužne rime iz glave…

Sutra je novi obilazak, ovaj put u društvu četveronožnog ljubimca jer je na programu obilazak Capa Pet bistroa, kućice s poslasticama za pesonje i mace. Ako nemate svog dlakavog prijatelja s repom, za selfie ću vam posuditi svoje malo tele, Asju.

Fuliranje PR (Sandro Sklepić)Foto: Fuliranje PR (Sandro Sklepić) 1 / 9

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.