Blogosfera Spori Zecov

Korčula, kutak za mlade nirvaniste i hedoniste! (drugi dio)

Nastavci serijala najčešće su lošiji od originala, naročito ako se promijeni redatelj i gotovo svi glumci, a ostane isti scenarist i djelomično iste kulise. U ovom slučaju, mjesto radnje je i dalje Korčula, ali umjesto gradskih zidina u krupnom su planu maslinici, vinogradi i vinarije raštrkane po otoku, a glavni su glumci sjajni vinari i proizvođači maslinovog ulja i njihove obitelji. (preporuka: tekst najbolje čitati uz čašu vina zavaljeni u udobnu fotelju)
Objava 14. rujna 2018. 0 komentara 666 prikaza
Foto: Saša Stanković
Foto: Saša Stanković
Vinarija Zure, Defora vinogradi, Korčula

Posjetio sam Korčulu nekoliko puta ove godine, svaki put s drugačijim zadatkom - znam da je teško povjerovati, ali ponekad se uživanje u hrani i vinima pretvori u noćnu moru, a najčešći razlog su – ljudi, a ne Ulica brijestova. No na Korčuli, domaćini vam nikako neće predstavljati problem, čak i ako ste tipični mizantrop, jer im osmijeh ne silazi s lica, a na svako vaše pitanje ili želju imaju spreman odgovor i uvijek su spremni pomoći.

„I ja bih malo tih gljiva na kojima je ovaj“ – vjerojatno ste pomislili nakon što ste dva-tri puta pročitali prethodnu rečenicu, možda i na glas da se uvjerite da ste dobro pročitali, jer nekako je uvriježeno da „bi ovi dolje na jugu najradije da im samo pošaljemo novce, a oni nam zauzvrat pošalju razglednicu s mora.“ Korčulani su me prvi put iznenadili, a zatim samo potvrdili prvotno iskustvo: ne samo da su srdačni domaćini, već između njih nema netrpeljivosti i neprijateljstva, premda su konkurencija jedni drugima i nerijetko ćete sresti vinare i uljare kako navečer zajedno sjede i dobro se zabavljaju, podbadajući jedni druge, ali uvijek u šali. I zato ovo nije priča samo o vinima i maslinovim uljima, već o ljudima bez kojih ne bilo ni bijelog, ni crvenog nektara, a ni zelenog zlata.

Osim o ljudima, drugi stereotip juga Dalmacije je crveno vino. Kad tome pribrojite antičko ime otoka Crna Korčula (Korkyra Melaina) koje asocira na crvena (crna) vina, Korčula će vas opet iznenaditi jer su dvije najzastupljenije sorte – bijele: jedinstveni grk i sveprisutni pošip, autohtonog rukatca je sve više, a jedno od lijepih iznenađenja je cetinka, za koju se izvan Korčule gotovo i ne zna. Naravno, ima i crnih sorti, najzastupljeniji je očekivano plavac mali.


Bez vinara nema ni vina
Pet imena značajno odskaču od ostalih i svatko je od njih poseban po nečemu. Karizmatični šaptač vinima Luka Krajančić naglašava da mu je važnije skupiti dobru ekipu nego nastojati sljubiti hranu i vino i najbolji je prijatelj s još jednim veteranom, Franom Milinom poznatijim pod obiteljskim nadimkom Bire koji sa svojim vrhunskim Grkom razveseljava nepca gostiju brojnih restorana po Hrvatskoj. Njihovo, sada već legendarno prijateljstvo najbolje se moglo doživjeti na proslavi 20 godina vinarije Bire održanoj za vrijeme ovogodišnjih Pjatanaca na kojoj je Luka recitirao svoje stihove, a svi članovi obje obitelji zajedno su sjedili i slavili za istim stolom. Zlatko i Petar Bačić još su jedan primjer skladnog obiteljskog biznisa, a možda najviše vesele mlade snage predvođene braćom Ivanom i Markom Batistićem obiteljskog nadimka Zure, te Jakšom Krajančićem na čije priče kako su odlučili ostati na otoku i k tome se primiti zahtjevnog vinogradarskog posla jednostavno ne možete ostati ravnodušni. No krenimo redom…


Vinarija Bire
Najposebnija i vjerojatno najpoznatija sorta ne Korčuli je grk, koja je ime dobila ili po specifičnom gorkastom, mineralnom okusu ili po Grcima koji od nje prvi počeli proizvoditi istoimeno vino. Grk je zapravo - Grkinja jer muški cvijet nije funkcionalan i da bi se mogao razmnožavati, potrebne su mu druge sorte za oprašivanje. Druga je specifičnost da uspijeva na pjeskovitom tlu što se pokazalo spasonosnim rješenjem kad je otok poharala vinska pošast filoksera koja se na lumbarajskom pijesku nije uspjela zadržati pa su trsovi grkinje ostali netaknuti. Obitelj Milina bavi se vinogradarstvom već više od 400 godina, a Frano Milina Bire, osim vinarije s kušaonicom u Lumbardi koja može primiti i stotinjak gostiju a upravo je proslavila 20 godina, zajedno s obitelji vodi agroturizam u čijoj ponudi ima domaćeg pršuta, kozjeg sira i rakije. Osim starih vinograda u pjeskovitom lumbarajskom tlu, Bire se prije osam godina upustio u avanturu revitalizacije stogodišnjeg vinograda na osunčanim terasama vanjske strane otoka koju domaći zovu Defora i zasadio, uz grk i plavac mali – i to su prvi ekološki nasadi na otoku.
Biretov Grk vino je do kojeg je zapravo teško doći i za njega postoji lista čekanja. Više je razloga tome: jedan od njih je svakako ograničena proizvodnja uslijed specifičnih uvjeta uzgoja loze, drugi je da gotovo 80% vina Bire proda na kućnom pragu, a treći i najvažniji je njegova iznimna kvaliteta. Grk Bire ima naglašenu sortnu aromu i sve se berbe odlikuju specifičnim sekundarnim i tercijarnim aromama (bouquetom). Grk Defora iz 2015. odležan na kvascima u hrastovim bačvama (sur lie metoda) jedno je od najboljih predstavnika vinarije i zapravo bi idealno bilo pričekati s otvaranjem boce još bar pet-šest godina. Svijetlo zelenkasto-žute boje, dok ga vrtite u čaši možete uhvatiti i zarobljene sunčeve zlatne odbljeske, a skladan, kompleksan okus završava mineralnim, gorkasto-slanim završetkom, ali s puno svježine. Stoga se najbolje slaže s onim što se ulovi u moru, ali i najboljim jelima od bijelog mesa, a zahvaljujući svježini i slasti, može se piti i kao aperitiv.         
Osim po Grku, Bire je poznat i po možda najboljem Plavcu na Korčuli, stilistički drugačijem od onih sa susjednog Pelješca, izuzetno pitkom, zahvaljujući izraženoj voćnosti što i nije česta odlika ovih vina. Berba iz 2015. iz starih vinograda s kamenitog tla, malog prinosa po trsu, snažno i elegantno pripitomljenih tanina i uravnoteženih kiselina najbolje je sljubiti uz divljač, brudet i plavu ribu.


Vinarija Krajančić
Ako je Bire sinonim za Grk, onda je Luka Krajančić sinonim za Pošip. Pjesnik iz Čare koji svojim vinima u podrumu pušta klasičnu glazbu, za kojeg se teško odlučiti da li su mu ljepša vina ili stihovi, poznaje vino u dušu i snagu mora i za njega kaže:
„Njemu su granica more i nebo. A čoviku?
I čovik može bit Otok, a vino čovik, ali samo je u vinu i more, i Otok, i nebo, i čovik.“

Luka i njegova obitelj u malom korčulanskom mjestu Zavalatica, proizvode vina koja govore o životu kakav bi zapravo trebao biti, ali i o povijesti mjesta i ljudi koji su ga takvim učinili. Stoga ne čudi da je glavna sorta koju je Luka izabrao baš pošip. To je jedna od rijetkih sorata u svijetu kojima se znaju roditelji, ali i mjesto i vrijeme rođenja i prvo je bijelo vino zakonom zaštićenog geografskog podrijetla u Hrvatskoj od 1967. godine. Pošip je nastao spontanim, prirodnim križanjem druge dvije autohtone sorte – blatske zlatarice i bratkovine, od kojih je naslijedio potencijal visokih šećera zlatarice i kiselina bratkovine, što ga čini upravo idealnim vinom uz mediteransku kuhinju, temeljenu na ribi. 
Lukin Pošip u raznim inačicama karakteriziraju ponajprije sortnost i voćnost i te se karakteristike nalaze od bazne do premium linije. Krajančićeva Intrada vjerojatno je prvi njegov pošip na kojeg ćete naići: slamnato žute boje, zelenkastog odsjaja, voćno (svježe jabuke i bazga) na nosu ali i nepcu uz pikantne natruhe cimeta i vanilije. Kontroliranom fermentacijom s odabranim kvascem očuvane su karakteristične arome, ovo istovremeno suho i za dalmatinska bijela vina neuobičajeno kiselo vino najbolje je upariti sa škampima i drugim rakovima.
Potpuno suhi pošip Statut, vino je za koje Luka kaže da „samo napravi“, a berba 2011. posebno je napravljena povodom proslave 800 godina Korčulanskog statuta, pravni zbornik, čiji se izvadci mogu pročitati s etikete na kojoj je otisnut bar kod. Postoji anegdota prema kojoj je, nakon što su Statut skidali s taloga u dvije nove drvene bačve od američkog hrasta po 500 litara ostalo točno 800 litara vina, koliko je bilo i godina Korčulanskom statutu.
Još jedna etiketa, ali i vino zaslužuje posebnu pozornost: Rosé je prvo ružičasto vino Krajančićevih od plavca malog, a autorica je Lukina kćer Ivana, čiju etiketu krasi mala, ali velika riba koja je othranila Dalmaciju - srdela s ružičastom perajom morskog psa! Miris maline i jagode, baš kao i okus, još dugo traje, premda se radi o vinu koje je svježe.
„Sardela, ka i čovik, ima svoj značaj. I svoj put. Čovik gre krajen, a Sardela moren. Ma koliko hodili, važan je trag koji ostavimo. Zato digod mala čejad, ko i mala riba, budu veliki. Za rose od plavca malega, Sardeli smo stavili peraju od morskega pasa. Da bismo je odredili velikon! To radi nas čejadi, jer Sardela je uvik bila tu kad smo je trebali. Njoj ni briga što je mala. Zato i je Velika!“Krajančić Rose
Ipak, pravo remek djelo je Pošip Sur Lie, puno i zrelo, kremasto vino s okusima zrelih agruma i mirisom otočke makije. Istovremeno suzdržan i raskošan, kompleksan i zaokružen, ovaj je Pošip naprosto senzacionalan. Zavrtite ga u čaši i osjetit ćete miris suhog bijelog cvijeća i sijena, te začina, ponajprije timijana. I retro okus je jasnih biljnih nota, ali je sladak i podsjeća na zrele smokve i citruse. Kao i Intrada, i ovaj Pošip naprosto vapi za škampima i jastozima, oboritom ribom, ali je i jedno od rijetkih domaćih vina koja se mogu piti i uz steakove.


Vinarija Zure
Obitelj Batistić, poznatija pod nadimkom Zure, čija loza seže više od 600 godina unazad, također je neraskidivo vezana uz otok i tradiciju, posebice Lumbardu u kojoj se nalazi njihov agroturizam i gdje se zaista osjećate kao kod kuće. Otac Bartul prepustio je brigu o vinogradu i vinima sinovima Ivanu i Marku, a on se vratio ribanju i ribarskom prigovaranju dok u šali zadirkuje sinove iz kuhinje s otvorenim gradelama na kojima se neprestano nešto okreće.
I njihovi su vinogradi na Defori, ali izrasli su na nekadašnjem kršu kojeg su uz pomoć prof.dr.sc. Bernarda Kozine s Agronomskog fakulteta u Zagrebu pretvorili u najveći pojedinačni vinograd na otoku. Na 7 hektara zasadili su 33.000 čokota vinove loze, a na preostala tri masline i voćke. Osim maslinovog ulja, proizvode i voćne rakije, za što se specijalizirao Marko, a pomaže mu tata. Ivan i Marko su pak zajedno zaduženi za vino i s ponosom pričaju o avanturi zvanoj sadnja grka na mjestu gdje osim makije i kamena nikada ničega nije bilo.
Zure je u potpunosti posvećen grku, ali kako mu treba društvo oprašivanje, od sorti koje mu rastu s njim u vinogradu – cabernet sauvignona, syraha, merlota, alicante bouscheta i plavca malog napravili su sjajnu kupažu pod nazivom Rebellion, čime su dodatno pokazali svoj buntovnički, pomalo i tvrdoglavi životni stav da ništa nije nemoguće.
Premda i s pošipom osvajaju nagrade, zvijezda vinograda i vinarije je grk kojeg proizvode u više inačica. Vrlo su uspješni s prošekom Elysion koji je na FestiWine natjecanju u Dubrovniku i Sabatini 2017. godine osvojio zlatne medalje. Prošek od bijelog grožđa je gotovo nestao s ovih prostora, a kad ga napravite od gorkastog grka – okusni doživljaj je upravo fenomenalan. Aromatičan i pun, zadržao je svježinu grka, a sušene grožđice i marelice te med pozivaju na arancine, tradicionalne otočke grickalice od sušene kore naranče.
Nagrađivani Grk Bartul ipak se razlikuje od Biretovog, a pogotovo od onih čije su bobice iz vinograda s pješčanom podlogom. Mineralnost i slanost se nisu izgubili, ali je izraženija voćnost, posebice se osjeti naranča.
Najkontroverzniji proizvod od grka je Zuretov pjenušac, Quinta Essentia. Mnogi su mu u Hrvatskoj osporavali kvalitetu, a posebno cijenu, no bronca na ovogodišnjem Decanteru u Londonu u najvećoj cjenovnoj kategoriji Boutique - Icon iznad 60 funti potvrdilo je da su Ivan i profesor Kozina koji je preuzeo brigu o proizvodnji pjenušca tradicionalnom metodom i koji je godinu dana odležao na kvascima napravili dobar posao. Ovaj iznimni pjenušac proizveden je u samo 600 boca i prava je privilegija kušati ga u posebnim prilikama. Očekivano izražene grkljanske svježine s citrusnim notama, ovaj brut pjenušac savršeno se slaže s – pancetom!
Osim kvalitetom i cijenom, vinarija Zure ističe se i etiketama koje potpisuje akademski slikar Stipe Nobilo, brat Ivanove i Markove bake: žarke boje otočkih krajolika naprosto zovu da boce s vinom skinete s polica i ponesete kući.Zure pjenušac Quinta Essentia


PZ Nerica
Još jedan mladi korčulanski vinar, Jakša Krajančić, može se pohvaliti i kao vlasnik zlatnog Decantera za Pošip Nericu berba 2016., a i drugi pošip s položaja Mindel, berba 2015. osvojio je broncu ove godine. Jakša je još jedan od vinara koji nije odmah krenuo vinskom cestom - završio je za slastičara, ali je iz obitelji koja se godinama bavila uzgojem vinove loze. U suradnji s enologom Igorom Radovanovićem i uz pomoć rođaka Luke od kojeg je kupio strojeve, Jakša je pred petnaestak godina ozbiljno krenuo u proizvodnju vina, povukavši brata Maria za sobom koji je nedavno završio Agronomski fakultet.
Poljoprivredna zadruga Nerica, kako se vinarija službeno zove, dobila je ime (kao i vino) po noni, tipičnoj ženi s otoka koja je nosila tri zida u kući, ali usput vrijedno radila u polju i vinogradu. Nerica, s krunom na glavi, okruženoj vinom lozom zaštitni je znak vinarije i nalazi na njihovim etiketama.
Pošip Nerica lepršavo je i osvježavajućem, nimalo jednostavno vino izraženih primarnih aroma, posebice badema (mindel), i mirisa korčulanskih trava i bilja koje okružuju vinograd, s voćnim notama na nepcu. Nerica se proizvodi hladnom preradom, dozrijeva u inoksu pa ostaje svježa i idealno se sljubljuje s bijelom ribom i svježim sirevima.
Pošip Mindel se proizvodi samo u najboljim godinama sur lie metodom u tisuću litarskim drvenim bačvama slavonskog hrasta, proizvedenih u Italiji i njegovo vrijeme zapravo tek dolazi, jer je berba 2015. godine većim dijelom napunjena u magnum boce. Ako ga ipak otvorite ranije, očekujte gusto i nešto jače vino, s izraženim bademom s ponešto limuna i narančine kore.vina PZ Nerica
Pošip Slatko proizveden je od grožđa ubranog i probranog s najboljih dijelova vinograda, posušen na lozi, ostavljen da dugo fermentira na vlastitim kvascima i odležava bar dvije godine u hrastovoj bačvi predstavlja "pravu esenciju pošipa" – kaže Jakša.
Osim pošipa, proizvode i Rosé Nericu, mlado elegantno vino blijedo ružičaste boje koja se proizvodi od cabernet suvignona, syraha i plavca malog, a proglašena je jednim od najboljih domaćih ružičastih vina 2017. godine.


OPG Bačić
Obiteljska vinarija i OPG Bačić nalaze se u skrivenoj uvali Črnja Luka, par kilometara od Blata i vode je otac Zlatko i sin Petar. Ove je godine na 5. Dubrovnik Festwine-u njihov Rosé iz 2017. godine proglašen za najbolje ružičasto vino Dubrovačko-neretvanske županije. Bačić Rosé je nastao samotokom plavca malog, syraha i cabernet sauvignona, kratkog vremena maceracije pa mu je boja svijetlo ružičasta. Na nosu su izražene cvjetne note crvenog bobičastog voća koji su, suhoća i svježina razlog su da je proglašen roséom koji najbolje ljubi stonsku kamenicu i tu kombinaciju svakako morate probati. Osim roséom, Bačići su oduševili i Pošipom koji je osvojio zlatnu medalju, no za mene je najugodnije iznenađenje njihova Cetinka. Autohtona sorta, poznata još iz 19. stoljeća, smatra(la) se sortom osrednje kvalitete i rijetko se mogla kušati sama. Obitelj Bačić je među prvima monosortno vinificirala i tepaju joj da je poput nježne vile. Cetinka 2017. odlično paše uz morska jela, a naročito – opet – uz kamenice jer je mineralna i citrusna.
Bačići proizvode i maslinovo ulje od plodova iz višestoljetnih maslinika, te smokve, koje, osušene, odlično pristaju uz prošek od plavca malog, uz kojeg su i zalogaji tradicionalnog blatskog kolača lumblije još ukusniji. Lumblija je kolač koji se priprema već više od 200 godina, a kojeg je francuski vojnik-pekar na rastanku poklonio mladoj Blajki izgovarajući ne m'oublie pas (ne zaboravi me) kojoj su izgovorene riječi zazvučale kao lumblija. Kolač je svojevrsni gastronomski unikat čiji se sastojci počinju skupljati već u ljetu, a priprema se početkom mjeseca studenog kao sjećanje na najdraže kojih više nema. Recept sadrži bademe, grožđice, orahe, limun, naranče i varenik – sirup od mošta koji se reducira nekoliko sati dok ne postane slatki, tamni sirup.

Gdje ima vina ima i maslinovog ulja, a uljare EKO Škoj u Žrnovu i Fanito u Vela Luci proizvode vrhunska ulja od domaćih sorti.

EKO Škoj
Nakon 20 godina provedenih u Zagrebu, roditelji Diana i Mijo Marović s kćerima su se vratili na rodnu Korčulu i otvorili EKO Škoj u Žrnovu koji proizvodi maslinova ulja, likere i rakije, otočke slatke grickalice, čajeve, pa i sapune. Njihov je agroturizam osvojio Zlatnu naranču kao najbolji u Dubrovačko-Neretvanskoj županiji, a nagrađeni su i kao najbolji eko maslinari 2012. godine. 
Kušaonica u staroj kući prepuna je mirišljavih sastojaka, poput svježe ubranih ružinih latica koje čekaju svoj trenutak da završe u nekom likeru ili kozmetičkom pripravku.
Od svih proizvoda, maslinova ulja ipak zauzimaju posebno mjesto: drobnica, lastovka i orgula u monosortnom, višesortnom ili aromatiziranom obliku s ružmarinom, limunom ili otočnim biljem svojom aromatikom savršeno odgovaraju pogači od rogača ili uz slane inćune. Zeleno zlato glavni je sastojak i ljekovitih maslinovih ulja za tijelo s dodatkom gospine trave i maceratom smilja i nevena.EKO Škoj, degustacija ulja

Fanito
Obitelj Žuvela čiji je moto „kad prolaziš pored masline – pokloni joj se“ na drugom kraju otoka, pored Vela Luke proizvodi Torkul, tekuće zlato Mediterana, prvo zaštićeno ekstra djevičansko maslinovo ulje s oznakom izvornosti u Hrvatskoj koje nastaje kupažom ručno ubranih plodova autohtonih sorti lastovke i drobnice. Osim zemljopisnog podrijetla, oznakom izvornosti zaštićen je i postupak prerade i proizvodnje proizvoda koji potrošaču jamči vrhunski proizvod, a koliko je to rijetko svjedoči činjenica da do sada u svijetu samo sedamdesetak ulja ima oznaku izvornosti.
Posebno je zanimljivo da je Torkul upravo zbog kombinacije visokih polifenola i niskih SMK ulje koje je vrlo stabilno i postojano pa i nakon tri godine nije užeglo, dok je većina drugih uzoraka iste starosti jednostavno - nejestivo! Svakako preporučujemo da prilikom posjete Žuvelama probate Torkul pomiješan s dalmatinskim grožđanim nektarom - varenikom.
Osim Torkula, obiteljski obrt Fanito proizvodi i monosortna ekstra djevičanska ulja od drobnice i lastovke, a posebno su ponosni na jedinstveni čaj od listova masline čiju su autentičnost, kvalitetu i izvrsnost potvrdili i članovi Slow food komisija 2014.Fanito Torkul

I za kraj, da ne izgleda kao da se na Korčuli samo dobro jede i pije, samo ću ukratko pobrojati događaje koje nikako ne smijete propustiti, a jedan od njih je svakako ples s mačevima - Moreška – na koju su, nakon Marca Pola, Korčulani posebno ponosni. Osim Moreške, vrijedi pogledati i druga dva stara viteška plesa s dugim mačevima – Kumpaniju, te Moštru, koja je nekada završavala sječom glave volu na kamenoj pjaci u Žrnovu.
Korčulani se vole i maskirati za vrijeme poklada, a krabulje preplave grad i za vrijeme proslave pola nove godine u organizaciji karnevalskog kluba Bonkulovići.
Iz novijeg doba, Korčulani su naročito ponosni na svoj KPK (Korčulanski plivački klub), a osim plivača i vaterpolista, otok je poznat i po svojim rukometašima o kojima je izašla i monografija „Šezdeset godina rukometa u Korčuli“.


Korčula, grad ali i otok, definitivno su mjesta gdje bih bez problema proveo i više nego samo godišnji odmor…

Foto: Saša StankovićFoto: Foto: Saša Stanković 1 / 10

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.