Blogosfera Spori Zecov

Korčula, kutak za mlade nirvaniste i hedoniste! (prvi dio)

Sunčeve zrake sve su položenije, noći su hladnije, ljetne ljubavi već polako blijede… uuups, krivo, to je za školsku zadaćnicu! Skrol, skrol, klik, fajl, open…, a tu je: the best of summer 2018! Premda naslov teksta zvuči kao kompilacija dobrih ljetnih provoda duž i poprijeko naše nam lijepe kifle, ovogodišnji kipić za hedonistički raj u gotovo svim kategorijama odlazi na Korčulu!
Objava 07. rujna 2018. 0 komentara 905 prikaza
Foto: Saša Stanković
Foto: Saša Stanković
...and the Hedonist Oscar goes to...

Korkyra Melaina (Crna Korčula) svidjela se i dr(e)venim Grkljanima još u šestom stoljeću prije nego što je Ero došao s onog svijeta. Otoku su ime navodno nadjenuli Argonauti, vječne lutalice u potrazi za zlatnim runom kojima se dopala legenda o napaljenom Posejdonu, bogu mora koji se zatreskao u zanosnu nimfu Korkiru i sakrio je od pogleda na prekrasnom otoku obraslom gustom, crnom šumom.

Prošlo je od tada puno vremena, puno čak i za Priče Broja 1, ali otok nikada nije izgubio svoje čari: prirodne ljepote od kojih zaista zastaje dah (ok, ponekad i zato što sam se uspuhao pentrajući se po vinogradima), zanosna maslinova ulja, mirisi samoniklog začinskog bilja bez zlata i tamjana, zavodljiva vina uz koju dolazi bogovska hrana, and last, but not least – gostoljubivi i susretljivi domaćini - apsolutno dovoljno razloga da Korčula dođe na bucket list!

Gastro-enološki blockbuster – da nastavim s analogijom iz uvoda – dogodio se ove godine, kad je već za vrijeme Korčulanskih pjatanaca, proljetnog festivala hrane i vina, bilo jasno da imamo dobitnika! Čak 12 glavnih glumaca, izabranih korčulanskih restorana od kojih su čak tri s Michelinovom preporukom, u suradnji s desetak otočkih vinara i proizvođača maslinovog ulja već su na otvaranju pobrali ovacije i zbog scenografije na gradskoj tržnici Rotondi.

A to je bilo tek drugo izdanje festivala, pa nije zgorega da već sada zaokružite posljednji tjedan travnja iduće godine i napunite baterije na proljetnom povjetarcu pelješkog kanala. Propustite li Pjatance, pridružite se maškaranoj povorci na proslavi Pola Nove Godine, naravno zadnjeg dana lipnja, a kroz sezonu najbolje je da već sada potražite smještaj jer ga u protivnom nećete naći! Početkom jeseni očekujte još poneko iznenađenje, poput Korčulanskog baroknog festivala koji već šest godina promovira lokalnu i međunarodnu glazbenu i kulturnu baštinu, a korčulanske crkve širom otvaraju svoja vrata umjetnicima, specijalistima za izvođenje barokne glazbe.

No za početak, zadržat ćemo se na glavnim akterima ove priče: korčulanskim restoranima i njihovoj ponudi s kojom se najbolje upoznate na Pjatancama, a onda je temeljito provjerite na mjestu lica…
 

Kutak za gastro hedoniste
Tata Željko i braća Marelić, Jakša i Ivan koje svi znaju pod nadimkom Maha povješali su fete domaćeg pršuta s kvačicama na štrik poput svježe opranog rublja na blagom povjetarcu pozivajući goste na njihov ranč desetak kilometara izvan grada. Želite li se osjećati kao Alisa u zemlji čudesa, potegnite par kilometara prema Vela Luci i skrenite na uski put obrastao mirišljavim začinskim biljem i dok čekate fenomenalne žrnovske makarune u šugu od kozlića, uživajte u koktelima koje miksa Jakša na rustikalnoj terasi s pogledom na – gradele, na kojima Ivan često umjesto ribe i mesa goste iznenadi kruškom!

Svježe kamenice obogaćene infuzijom borovih iglica, omotane pancetom koju Maha pažljivo sprži brenerom ili Čip & Čap, Mahina verzija klasičnog bourguignona od iznutrica uz koju poslužuju domaću majonezu od janjeće trbušne maramice, delicije su koje svaka za sebe pričaju štoriju o obitelji, tradiciji i strasti prema okusima i mirisima Korčule.


Diana Marović predstavila je EKO škoj nutkajući goste nagrađivanim maslinovim uljima, zalogajčićima na domaćem kruhu, likerima, marmeladama i ušećerenim voćem. Pravi OPG, na kojem nema ničeg što nije uzgojeno na imanju, već na samom ulazu u konobu osvoji svakoga mirisom svježe ubranih ružinih latica koje će vrijedne ruke mame i kćeri pretvoriti u nježni, osvježavajući liker. Niste li u stanju pozorno brojati čašice rakija i likera, preporučujemo da nakon posjete Mahama i do EKO Škoja dođete taxijem…

Stol, štand dalje, dva Slavonca, sommelier Dražen Matković i chef Marko Gajski kojima osmijeh ne silazi s lica, dok po korčulanski, ali s ravničarskim naglaskom radoznalim pjatančarima objašnjavaju koje im vino toče u čaše i kojim fine dining poslasticama im pune tanjure iz kuhinje i podruma Lešić Dimitri boutique hotela. Tamo gdje počinje Put svile, počeo je i korčulanski turistički, gastronomski, pa i enološki uzlet: investicijski bankar Michael Unsworth, korčulanski zet, 2004. godine započeo je preuređenje ruševne biskupske palače i nakon 5 godina otvorio jedinstveni boutique hotel sa 6 luksuznih apartmana. Palača Lešić Dimitri 2013. godine postala je članom renomiranog udruženja Relais&Chateaux koji pod motom All around the world, unique in the world već više od 60 godina nagrađuje najprestižnije obiteljske hotele, njihove restorane i chefove.

Krunski dragulj korčulanske ponude naglasak stavlja na holistički pristup: večera u restoranu mora biti poput izlaska u kazalište ili na koncert, sva čula moraju sudjelovati, jer večera mora biti jedinstveni doživljaj! I zaista, kulinarske kreacije Marka Gajskog poput čuvene Komiške pogače, janjetine s bižima, hobotnice s polpetom ili fritto misto od prženih ribica i gambera, upotpunjene Matkovićevim izborom (i preporukom uz svako jelo) vrhunskih vina doživljaj je koji se ne zaboravlja. Gosti u LD ne dolaze da bi se najeli, nego uživati u pjatu pred sobom čiji je sadržaj, okuse, boje i mirise teško prenijeti nekome tko ne uživa u životu. 

Još jedan dotepenec, zagrebački arhitekt Otto Barić na suncem obasjanoj Rotondi stručno je isfiletirao pršut jedne od najtraženijih osoba na Korčuli, mesara Ante Miline, čiji se pošip iz amfore u popodnevnim satima ispija u kafiću BaRIĆ podno gradskih zidina kojeg poput strastvenog hobista Otto vodi sa suprugom Alemkom. Barići osvajaju svojim entuzijazmom i ležernim, ali profesionalnim pristupom i nerijetko ćete morati pričekati slobodno mjesto za jednim od njihovih stolova na terasi uz more.

Restoran Filippi, drugi Michelinov tip u vlasništvu supružnika Ivane i Vjerana predstavio je korčulanski klasik -  žrnovske makarune – s malim odmakom od tradicionalnog šuga od zeca ili govedine, pa su domaćoj tjestenini društvo pravile kozice i brusnice. Svaki se restoran na Korčuli po nečemu nastoji izdvojiti, a u Filippiju chefovi Dragan Kovačević i Tomislav Nikolić odlučili su to napraviti pečenom hobotnicom s tikvicama i lumbarajskim pomidorinima, koja je u jednim britanskim novinama predstavljena kao jedno od deset stvari zbog kojih vrijedi posjetiti Korčulu.

Rombu pečenom na timijanu s kremom od buče uz bok ide patka pečena u masti s kremom od kisele jabuke i korom od naranče na vrhu prelivena osvježavajućim sirupom od naranče. Supružnici su i suvlasnici restorana Marco's s neuobičajenom ponudom otočkih burgera od janjetine, govedine i junetine, pa ako se zaželite malo pomaknutog street fooda, prošećite kroz usku uličicu i uz mljeveno mesa popijte dobar craft.

Restoran Nonno najponosniji je na ribu i obavezno treba kušati tatarski od tune i makarune s grdobinom pa završiti obrok s kozjim sirom s medom i orasima te domaćim suhim smokvama prelivenim čokoladom. Nerijetko ćete začuti i klapu, a i najpoznatijeg pjesnika među vinarima, Luku Krajančića koji navrati u društvu s još jednim vinoznalcem, Franom Milinom Biretom.

Bistro Radiona, Aterina i kultni Adio Mare čuvari su otočke spize. To su mjesta u kojima ćete uživati u autohtonim jelima gdje s ponosom ističu da se radi po tradicionalnim receptima. Još početkom sedamdesetih, Klaudijo Dado Bojić rekao je ne ćevapima, naravnim kotletima i sličnim jelima u konobi Adio Mare, koja su turistima prodavana pod domaća i u staro zdanje s pogledom na rodnu kuću Marka Pola stavio ogromne gradele na kojima se gotovo u svakom trenutku nađu lignje s peškafonda, jastog, ali i kovač kojeg samo pravi majstori od gradela znaju okrenuti.

Nakon što pojedete riblju juhu nalik gustom brudetu, pašticadu po receptu none Ane i naprosto senzacionalan carpaccio od orade s gorušicom shvatit ćete da se čekanje u redu na skalinama konobe i te kako isplatilo (jer kod Cvije nikada nije bilo priko reda). Sin Ante i chef Mario Sardelić pomalo preuzimaju brigu nad kuhinjom, a tata Dado sve više uživa u donjem dijelu konobe uređenom poput brodske radionice i s guštom gostima pripovijeda o alatima i nacrtima brodovima koji krase zidove i pričaju priče iz davnina.


Konoba Mate iz obližnjeg Pupnata, još jedno Michelinovo otkriće, šepuri se ručno rađenom paštom sa samoniklim biljem i slasticama inspiriranim prirodom, poštujući pravila biodinamičke poljoprivrede i permakulture. Na pitanje o sastojcima i recepturi, domaćini izbjegnu odgovor tako da tajanstveno šmugnu u kuhinju i vrate se s novim pjatom nakon kojeg zaboravite na postavljena pitanja i prepustite se korčulankoj nirvani…

Restoran Korčula De La Ville najstarijeg korčulanskog hotela u sklopu HTP Korčula uveo je koncept posluživanja od doručka do bruncha, preko ručka do večere (brasserie) i oživio je duh starih vremena kad su na terasi s pogledom na zalazak sunca od milijun dolara uživali Sophia Loren, Grace Kelly, Jackie Kennedy i po mom mišljenju, jedan od najvećih hedonista, Josip Broz Tito s Jovankom. Najzaslužniji za promjene je chef Steven Pieters koji je u ulozi konzultanta za hranu i piće osmislio i Gin & Tonic Club Longe u kojem kroz mixeve i koktele uživate s čašom Korčule u ruci, jer su svi dodaci netom ubrani.

Zaželite li se ipak jela na žlicu, kak' su jeli naši stari, pođite u Škver ili do konobe Malta: tripice, kokoš na tingul, riblja juha, junetina s graškom..., uz žmul vina i "kockaste" stolnjake iskusit ćete ugođaj Jadrana kakav je zaista bio nekada - još samo fale tete u borosanama, ali pretpostavljam da taj nedostatak neće pokvariti doživljaj već upravo suprotno!

Za kraj prvog dijela obilaska Crnog otoka nisam ostavio šećer (o još jednoj nezdravoj navici bit će riječi u narednom postu), već tri lokacije na kojima se - na veliko iznenađenje radnih ljudi i građana - dobro jede. Konceptualni bar Moro Beach na malom otočiću Stupe već je prošle godine dolaskom chefa Igora Gudca i njegove ekipe postao nezaobilazno mjesto o kojem gosti pričaju i dijele uspomene kad se vrate kući. Efektni prizori na ovom potpuno samoodrživom i ekološki promišljenom otoku koji zovu na fotkanje poput ljuljačke u moru ili okvira za sliku odličan su izgovor za predah između zalogaja mediteranske fusion kuhinje.

Gudac i njegova ekipa odgovorni su za spravljanje ne samo morskih specijaliteta, već i mesnih delicija i slastica, a sami rade i tjesteninu pa i kruh. Već na hladnom predjelu, sashimiju od brancina s prženom breskvom, pistacijom i bosiljkom i sabljarkom s krastavcima, limunom, jabukom i uljem od metvice postajete svjesni da izlet na mali škoj neće završiti prije nego sunce zađe na obzoru, jer jednostavno ne možete odoljeti okruglicama od kozjeg sira, confita i marmelade od rajčica s prženim maslinama s malo motra i grdobini s barley rižotom, pinjolima i guščjom jetrom. Mlađi brat Moro Beacha, Vrnik Arts Club smješten u staroj školi na još jednom otočiću u neposrednoj blizini Lumbarde sasvim je drugačije koncipiran: to je restoran s ograničenim brojem stolova u kojem se serviraju tradicionalna jela uz zvučnu kulisu koja dopire s gramofona, a u posebnim prigodama, i uživo, s violina.


Posljednji u nizu gastro bisera na Korčuli, restoran De Canavellis otvorio je svoja vrata početkom ljeta i u njemu je do pred koji dan stolovao jedan od najintrigantnijih mladih chefova, dvadesetšestogodišnji Matija Bogdan, panker u duši, kuhar s respektabilnim stažem koji se kroz koji dan ponovo vraća u Londonski Ledburry, ovaj put na - za njega kao izmišljeno - mjesto head chef of development kitchen na kojem će mu jedini zadatak biti osmisliti nova jela! 

Matija i njegovi Spartanci odlučili su se za potpuno drugačiji pristup koji podrazumijeva da je hrana zapravo nematerijalna baština i da je treba spravljati uspostavom novih tradicija, a da stara, autohtona jela treba ostaviti takvim kakva jesu. Teško se bilo odlučiti i izdvojiti neku od njegovih kreacija s a la carte menija, pa se kao logičan izbor nametnuo tasting meni koji se poslužuje za chef tableom za 12 osoba u obližnjoj kuli. Nije pristojno pitati koliko košta, ali vrijedilo je svakog novčića.

Naravno, u svakom restoranu preporučit će vam i odgovarajuće vino, najčešće neko korčulansko ili eventualno s obližnjeg Pelješca, jer grk, pošip i plavac mali ovdje se zaista osjećaju kao kod kuće. No o vinima, maslinovom ulju i brojnim događanjima i aktivnostima koja boravak na Crnom biseru južnog Jadrana čine još ljepšim - drugom zgodom. 

Foto: Saša StankovićFoto: Foto: Saša Stanković 1 / 6

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.