Blogosfera Spori Zecov

Pjenušac umjesto doručka? Zašto ne…

Već su odavno cijene pjenušaca pristupačne i izbor je čak i na policama domaćih vinoteka zaista bogat, s posebnim naglaskom na sve veći broj domaćih, odličnih pjenušavih vina. Kultura ispijanja pjenušaca (ok, i šampanjaca) u bilo kojem trenutku, a ne samo na proslavi Nove ili utrkama Formule 1 sve je raširenija, a već i vrapci znaju da pjenušci ne moraju biti samo aperitiv već mogu pratiti i gastronomske delicije bogate okusima i mirisima. I sve je manje amatera koji neznalački protresu bocu, ispucaju čep među goste i izgube više od polovice dragocjene tekućine…
Objava 05. siječnja 2019. 0 komentara 286 prikaza
Julio Frangen
Julio Frangen
Domaći pjenušci

Prije desetak godina pjenušce u Hrvatskoj komercijalno nije proizvodio gotovo nitko: u Istri je to bila obitelj Peršurić, a na Plešivici obitelji Tomac i Šember. Danas se pjenušci uspješno proizvode u svim hrvatskim vinskim regijama i osvajaju brojne nagrade, a proizvodnja (i izvoz) iz godine u godinu raste pa je 2017. proizvedeno 324 hektolitara. Ono što je posebno zanimljivo da se sve više (mlađih) vinara upušta u avanturu većinom uspješnog eksperimentiranja složene proizvodnje pjenušaca od autohtonih sorti za koje bi vam pred desetak godina vinari samo odmahnuli rukom i rekli da je to nemoguća misija. Zahvaljujući entuzijazmu i hrabrosti koja graniči s ludošću – ako uzmemo u obzir ekonomsku (ne)isplativost u slučaju neuspješnog eksperimenta - danas možemo uživati u sjajnim pjenušavim vinima od portugisca, grka, pušipela (šipon, moslavac), Müller Thurgaua (rizvanac), neuburgera, crvenog veltlinca…

Osobno, najviše uživam u pjenušavim vinima izraženih sortnih karakteristika koje u pjenušcima često nestanu, jer je uobičajeno da poslije druge fermentacije - što vino dulje odležava u boci - kiseline padaju, a kvasci pojačavaju aromu, ali je ona vrlo slična pa se pjenušci gotovo ne mogu razlikovati.

Prosinac je idealan mjesec za promociju novih mjehurića većinu kojih ćemo imati priliku kušati i na 3. Salonu pjenušavih vina (1. veljače u Hotelu Dubrovnik, Zagreb), a osim već opisanog Quinta Essentia vinarije Zure s Korčule kojeg proizvode od sorte grk, još tri proizvođača privukla su mi pažnju: Griffin pjenušci Krešimira Ivančića i Coletti Franje Kolarića s Plešivice, te Sibon međimurskog dvojca Gordana Horvata i Alena Švende.

Čak 5 pjenušavih etiketa na kojima mjehuriće u bocama čuva griffin, mitsko biće (Eshil ga je nazvao Zeusovim psom s ptičjim kljunom koji ne laje) - zvijer s tijelom lava i glavom orla koja je i grb plemićke obitelji Krešimira Ivančića primjer je kako se kombinacijom metoda krio maceracije i battonagea od zanemarenih sorti može dobiti vrhunski karakterni pjenušac. S jedne strane metoda krio maceracije omogućava da se sortna obilježja i svježina zadrže i nakon druge fermentacije u boci, a  s druge strane batonage tehnika omogućava da se na talogu bez prisustva sumpora tijelo tih vina i pjenušaca bogato razvije i odškoluje. Kad na sve to dodate vinski podrum 20 metara ispod mora gdje u specifičnim uvjetima pjenušci dozrijevaju više od 2 godine u morskoj tišini, na niskim temperaturama i pod tlakom od 2,7 bara s vrlo malo svjetla – dobijete specifične pjenušce punog tijela i okusa sa samo 11,5% alkohola. Već sam pogled na bocu osiguranu u ručno rađenoj masivnoj drvenoj kutiji sa staklenim prozorčićem, prekrivenu morskim koraljima i algama daje do znanja da se radi o posebnom pjenušcu u kojem vrijedi uživati uz gastronomiju stola u društvu prijatelja a ne samo na dočeku Nove Godine…

Nakon tri godine trajanja projekta odležavanja pjenušaca na dnu Jadranskog mora, gdje je jedinstven morski terroir formirao pjenušce u boci na nezamisliv način, a čije su etikete ispisali koralji, alge, školjke i ostali živi svijet na 20m dubine, Coral Griffin pjenušce su u zagrebačkom restoranu Noel predstavili 4 poznata sommeliera (Mario Meštrović, Ivan Jug, Goran Petrić i Darko Lugarić) i otkrili nam razlike u odnosu na iste pjenušce koji su odmarali naglavačke okrenuti u podrumu na obroncima Plešivice.

Ivana Juga zapala je čast predstaviti prvi hrvatski non dosage Griffin Zero s kojim se prvi puta susreo prije više godina na otvorenju restorana Noel. „Tada je njegova podrumska verzija odisala zrelošću, punoćom i mekoćom, a uz mirise karamele, maslaca i vanilije sada smo dobili i mirise kokosa i dima!“ – istaknuo je Ivan.

Goran Petrić najavio je već dobro znani i nagrađivani pjenušavi rose od portugisca Coral Griffin Rose koji je u moru zadržao sve svoje adute te su uz svježinu njegove arome dobile nove slojeve zavodljivog voća.

Na kraju je Darko Lugarić - vrsni stručnjak upravo za autohtone i domicilne Hrvatske sorte  točka - predstavio Coral Griffin Dark Side, vjerojatno najpopularniji Griffin koji je u svjetskim medijima poznat kao Black Champagne. „Kad sam se prvi puta susreo s Griffin pjenušcima očarala me je upravo njihova sortnost, na nosu i ustima nisu bili izraženi samo kvasci već sam osjetio samo grožđe od kojih su napravljeni“ – rekao je. U mirisu koraljnog Dark Sidea izražene su zrela trešnja i suha višnja koje u okusu prati svježina i voćnost, te blaga kremoznost, a zreli i mekani tanini mu daju neodoljivu slast.

Ivančićev partner u projektu Coral Griffin Marko Dušević kazao nam je kako je nakon dugog tapkanja u mraku  pronašao proizvode s kojima se izrazito ponosi: Ivančićevi Griffini najbolja su vina koja je unazad 5 godina i začetka ideje izvadio iz svog vinskog podruma. Dodao je da je jedinstveni morski terroir vrlo specifičan te da svako vino reagira drugačije. „Ako vina nisu spremna za odležavanje ili imaju ikakvu manu ili bolest more će ih uništiti. Stavio sam stotine vrsta vina i proizvođača, a na prste se mogu nabrojati ona koja su iz morskog podruma izašla bolja – Griffini su definitivno takva vina“.

S Ivančićevim vinima, pjenušavim ali i mirnim, imate samo jedan problem: morate se dobro potruditi da ih pronađete jer se – rasprodaju…, neka vina čak i prije berbe!

Franjo Kolarić, jedan od iskusnijih plešivičkih vinara proizvodi dva pjenušca pod brendom Coletti, proizvedena klasičnom metodom i koji na kvascima odleže do dvije godine. Etiketa Coletti pod kojom se dio vina premium kvalitete i ograničenih serija, te otmjeni pjenušci pojavljuju posljednjih godina je izvedenica prezimena koju je skovao prijatelj iz Italije kad ga je oslovio s Francesco Coletti.

Za Coletti Brut Nature, (non dosage), kao bazno vino korištene su stare plešivičke sorte (50%) poput neuburgera, zelenog silvanca, šipona…, rizling (30%) i chardonnay (20%). Odležao je dvije godine na kvascima, zadržao je mineralnost, svježinu i kiselinu po kojem je plešivičko vinogorje poznato, a kako kaže sam Franjo – možete ga piti i umjesto doručka. Coletti Brut Nature Rosé proizveden je od crnog pinota, maceriran je 4-5 sati i zadržao je sortne karakteristike grožđa koje je najzahvalnije za proizvodnju ružičastih pjenušaca.

„Tako je dobro“ (C´est bon) su riječi kojima su prema legendi Napoleonovi vojnici opisivali vino za koje se vjeruje da je bilo proizvedeno od sorte šipon, a međimurskom dvojcu Horvat-Švenda poslužio je za naziv etikete pod kojom trenutno proizvode tri pjenušca: Sibon Brut, Sibon Extra Brut i Sibon Rose Extra Sec. Zanimljivo je da je vinarija započela svoj rad prije  godina kao prva tvornica šampanjaca u Čakovcu. Da, nije greška – u to doba naziv još nije bio zaštićen…

Sibon Brut i Sibon Extra Brut proizvode klasičnom metodom od pušipela, sorte savršene za proizvodnju nemirnih vina jer je svježe, niskih alkohola, a visokih kiselina. Na kvascu odležavaju najmanje 18 mjeseci, citrusnih su aroma. Pruži li vam se prilika doći na promociju Sibona, nemojte je propustiti jer ćete vrlo vjerojatno biti u mogućnosti sami degoržirati i spakirati svoj pjenušac - dečki sa sobom nose opremu koju su koristili prvih godina u proizvodnji!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.