Blogosfera Spori Zecov

RokOtok projekt: Pliva(j) da bi (pre)živio

"Prestani mi pričati bajke prije spavanja, želim čuti sve o najljepšim plažama" - rečenica je kojom je dječak Rok dao ideju svom tati, profesoru geografije Domagoju Jakopoviću za projekt #RokOtok i knjigu istog naziva. Nakon ovog ljeta za Domagoja zna i ostatak Hrvatske koja ga možda nije upoznala kao RibaFisha, urednika, novinara, blogera, a odnedavno i spisatelja.
Objava 02. kolovoza 2019. 0 komentara 1243 prikaza
Deyan Dominionart
Deyan Dominionart
Ribina plivačka avantura - 1. dio

RokOtok je zamišljen kao sjećanje na druženje oca i sina i njihove brojne zajedničke avanture i igre koje su prekinute Rokovim preranim odlaskom. Jedna od planiranih avantura bila je i obilazak svih 50 naseljenih hrvatskih otoka u potrazi za najljepšom plažom uz skupljanje bodova dok su gledali u noćno nebo i pogledom tražili svjetla aviona i satelita, ili ono najbolje - zvijezda padalica.

Riba je jednu želju, ali i obećanje Roku ostvario 30. srpnja, kad je u jutarnjim satima doplivao s Drvenika Velog do uvale Ljubljeva na Čiovu, 17. otočke postaje na njegovoj više od 100 kilometara dugoj plivačkoj avanturi koja je trajala 24 dana, a mogu slobodno reći i noći..., jer kad bi isplivao neku od dionica, umjesto odmora družio se s klincima i njihovim roditeljima na edukativnim radionicama, a onda bi, između masiranja bolnog ramena i druženja s lokalnim RokOtočanima sjedao za računalo i postao objave po društvnim mrežama, slao izvještaje brojnim medijima koji su jedva čekali svaku novu vijest i komunicirao s udrugarima RokOtočanima koji su ostali u Zagrebu.

Plivačke su dionice u prosjeku bile dugačke 6.000 metara, a dvije najzahtjevnije od Mljeta do Korčule i Hvara do Visa i preko 17 kilometara - pri tome ne treba zaboraviti da more baš i nije uvijek mirno i toplo kao što je bazenima...

Na otocima, ukupno više od 2.000 djece dočekalo je Ribu u zaštićenom prostoru i doplivali bi s njim na obalu, gdje su potom pričali o avanturama, putovanjima, ekologiji, Hrvatskoj, otocima..., nakon čega bi tražili skriveno blago i šetali po otoku, upoznavajući se s njegovom kulturnom i povijesnom baštinom.

foto: RokOtok FB

Ribu su na putovanju - prvom od projektom za sada predviđena 3 - pratili i brojni nepoznati i poznati plivači, amateri ali i profesionalci: vaterpolist Miho Bošković, plivači Dina Levačić, Antonija Buličić i Toni Pavičić Donkić..., samo su neki od njih, a osim jedne oveće tune, Ribi je društvo u moru pravilo i nekoliko jadranskih dobrih dupina.

foto: RokOtok FB

Svakako ne smijemo zaboraviti Ribinu najbližu ekipu koja ga je pratila na brodu i izmjenjivala se po potrebi: članicu udruge Rokotok Kasandru Draganić - "katicu za sve", liječnice Marija i Anu Štanjel, te Enu Kurtić, skipere Lovru Urodu i Dominika Perkovića, spasioce Ivana Jurića, Todora Jurjevića i Nikola Stračárovu, snimatelja Igora Bogdanovića. Pozadinski nevidljivu operativnu podršku manje više uspješno odrađivali su iz Zagreba ostali članovi udruge Rokotok: trebalo je prikupiti poklone i knjige i poslati ih na otoke, pripremiti ugovore i press clippinge, održavati Internet stranicu www.rokotok....

Medijski, projekt je od samog početka - dok je još postojao samo kao polurazrađena ideja u Ribinoj glavi -bio izuzetno dobro praćen: u prosjeku je dnevno bilo po 15-ak objava na portalima, 3-4 članka u tiskovinama, a ni radio i TV postaje nisu bile imune na "najljepšu hrvatsku ljetnu priču". Sastavni dio emocijama ispunjene priče bili su i brojni pojedinci koji su se na razne načine uključili u projekt: svoje su usluge ponudili spasioci Crvenog križa, u susret su izašli djelatnici policijskih uprava i lučkih kapetanija, zaposlenici turističkih zajednica i ureda, lokalni RokOtočani koji su pomogli oko organizacije druženja na plažama, smještaja, hrane i pića te donacijama, a RokOtoku su u pomoć priskočili i brojni sponzori...

I nije to bilo samo zato što je ljeto sezona kiselih krastavaca! Ribina su priča i njegov hvalevrijedan cilj - potaknuti djecu i roditelje na više zajedničkog druženja - dirnuli u bolno mjesto svakog tko je svjestan (ne)kvalitetnog provođenja vremena sa svojim najbližima, posebice djecom. Sat vremena za djecu bez bilo kakve elektronike uspjeh je ravan preživljavanju mjesec dana na pustom otoku.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.