Blogosfera Spori Zecov

Vinska remek djela iz Iločkih podruma (I): graševine

Prikladnije mjesto za prezentaciju vrhunskih vina Iločkih podruma od prestižnog boutique hotela Alhambra smještenog u idiličnoj uvali Čikat na Lošinju u ovom trenutku - ne postoji!
Objava 03. svibnja 2019. 0 komentara 262 prikaza
Foto: Alhambra PR
Foto: Alhambra PR
MasterClass Alhambra & Iločki podrumi

Spoj profinjenog luksuza i duha aristokratskih vremena te wine & dine ponude hotelskog à la carte restorana Alfred Keller s impozantnom kolekcijom šampionskih i arhivskih vina naše najnagrađivanije vinarije na najbolji su mogući način otvorili ovogodišnju enološku MasterClass sezonu na Lošinju.

Iločki su podrumi možda i najbolji primjer jednog od hrvatskih paradoksa: s jedne strane neprestano slušamo kako je jedan od razloga (još uvijek) slabe zastupljenosti visokokvalitetnih domaćih vina na međunarodnoj sceni proizvodnja nedostatna za zadovoljenje potreba izbirljivi(ji)h kupaca, a s druge strane nekako se uvriježilo mišljenje da tko god proizvodi veće (velike) količine ne može proizvesti vrhunska vina. Ova je majstorska radionica nedvosmisleno potvrdila da velike vinarije ne moraju biti lošije od malih, butiknih vinarija, a u što sam se nedavno uvjerio na Vinskim razgovorima s Tomislavom Stiplošekom kad su u predstavljena Laguna vina. Nakon privatizacije 2003. godine, obitelj Mihaljević uložila je u tvrtku 20-ak milijuna EUR, a vinarija je nastavila tradiciju proizvodnje velikih vina koja traje još od 1450. godine kad je sagrađen Stari podrum, prvi u ovom dijelu Europe i svijeta. S ponosom ističu da su u vrhunskom Iločkom Tramincu uživali i uzvanici na proslavi krunidbe kraljice Elizabete II!

Iz grožđa ubranog u više od 330ha vlastitih vinograda i 660ha drugih proizvođača smještenih na zapadnim obroncima Fruške gore Iločki podrumi godišnje proizvedu između 4,5 i 5 milijuna litara vina.
I to kakvih vina!
Zahvaljujući posebnostima terroira dva vrhunska položaja - Principovac i Vukovo, pri čemu treba posebno naglasiti utjecaj Dunava, veliki broj sunčanih dana, te naravno znanje i trud vinara - graševine i traminci iz Iločkih podruma, ali i rajnski rizling, chardonnay, cabernet sauvignon, frankovka, pinot bijeli..., brzo i jednostavno osvajaju ne samo nepca već i srca vinoljubaca, ali i vinoznalaca pa je broj osvojenih nagrada zaista impresivan.

Koje vino i za koju priliku lako je izabrati jer su vina podijeljena u marketinški dopadljive i lako pamtljive kategorije: vina za svaku priliku, za posebne prilike, vina za uživanje i vina za pamćenje. Kategorije se razlikuju po stilu, položaju te namjeni, odnosno preporukama za gastro sljubljivanje. Na majstorskoj radionici prezentirano ih je ukupno jedanaest, a na večeri još šest - jedno među njima je na kraju postalo moj osobni favorit: Rajnski rizling iz 2006. godine! Karakterističnog mirisa koji se širi iz stare petrolejske lampe koja ovaj put ne gori nasrid Vinkovaca već Iloka, ovaj arhivski trinaestogodišnjak poslužen uz file kovača, bob i špinat pokazuje svu raskoš ove - kod nas zanemarene - sorte: već sama boja starog zlata nagovještava kraljevski tretman nepca u kojem slatkasti završetak traje i traje... U svoju obranu, ponovit ću onu staru da se o ukusima ne raspravlja, ali kad sam drugo jutro uz kavu na suncem okupanoj terasi razmišljao o prethodnoj večeri ovaj Rajnski rizling mi je prvi izmamio osmijeh na lice. Možda i zbog još jedne čaše koju sam kušao na bis koji trenutak prije negoli sam pobjegao u sobu i pretvorio se u ponoćnu bundevu...

Šalu na stranu, vina Iločkih podruma vrlo su ozbiljna i kompleksna, a uz već spomenuti riesling, njihove graševine i traminci imaju vrlo naglašene sortne karakteristike poput gorčine kod graševina ili mirisa ružinih latica i izraženih mednih nota kod traminaca, što je primjetno čak i kod arhivskih vina kojima tercijarne arome nisu u potpunosti prevladale.

Šest je graševina predstavila Karmela Tancabel, članica uprave i direktorica za marketing Iločkih podruma - 4 iz redovne prodaje i 2 arhivske, a s dodatnim informacijama pripomogao je Kristijan Merkaš, glavni sommelier Jadranka hotela. Svježa Graševina iz 2018. (linija odabranih vina za svaku priliku) kvalitetno je suho vino - rekao bih školski primjer graševine koja će se svidjeti i onima koji tek otkrivaju uspavana osjetila vida, njuha i okusa: blijedo žućkasta boja sa zelenim odsjajem najavljuje jabuku i vinogradarsku breskvu na nosu, a odličan dojam zatvara uravnotežena mekoća alkohola i tvrdoća kiselina s dugim gorkastim retrookusom koji kao da ima jedan jedini zadatak: pozvati na još jedan gutljaj! Nepravedno bi bilo ne posvetiti se ovom vinu, jer ruku na - čašu - većina neće biti u mogućnosti kušati više od pola predstavljenih vina: neka zbog malih količina, a neka i zbog (u ovom slučaju opravdanih) visokih cijena. Nastavili smo s godinu dana starijom Graševinom iz linije za posebne prilike: u odnosu na prvo vino, malo viših alkohola ali prikrivenih nježnim mednim notama, punijeg tijela i okusa, očekivane svježine. Bolje izbalansirano i s manje gorčine u afteru.

Kad vino nosi naziv Graševina Velika berba 2011, (vino za velike trenutke) onda je i grožđe moralo biti veliko. Bobice ubrane s trsova na položaju Principovac najprije su pomno probrane, a onda podvrgnute posebnoj vinifikaciji - tri su mjeseca miješane na finom talogu, da bi na kraju vino dozrijevalo tri godine u drvenim bačvama u idealnim uvjetima 569 godina Starog podruma i još najmanje 6 mjeseci odmaralo u bocama. Čini se da ga je trebalo dekantirati jer nakon nekog vremena provedenog u čaši početni se dojam znatno popravio i potvrdio da pred ovim vinom stoji lijepa (i duga) budućnost - ako neka od preostalih 4.000 buteljki preživi. Jer vino je užitno već sada, suho, mineralno, kremozno i karakterno, baš ono - vino s kičmom! Ako naletite negdje na butelju, ja ne bih oklijevao izdvojiti 300-tinjak kuna i u kuharici potražiti sofisticiraniji mesni recept.

Prije dva starca, presjekli smo s poluslatkom Graševinom Principovac 2013. (malo manje od 20g/l neprovrelog šećera) - usudim se reći zgodan eksperiment, kompleksno i snažno, no dojam je vjerojatno bio manje upečatljiv zbog iščekivanja dvije posljednje graševine. Zapisah u informativku kao gradivo koje svakako treba(m) ponoviti.

Graševina arhivsko vino iz 2008. je vino za koje kažu da "ako ne znate kako zavesti ženu, ponudite joj ovo vino..." - samo ga najprije dekantirajte! Zavodljivo, elegantno i nimalo teško za (is)piti - s tim da i za ovu graševinu vrijedi još jedan stara (ipak pišem o arhivskim vinima...) strpljiv - spašen. Tercijarnih aroma još uvijek ni u naznakama, jabuka i citrusi u punom sjaju, lepršavo i svježe. Eh, ako koja buteljka uspije preživjeti, rado bih se s njom u društvu prijatelj(ic)a podružio za koju godinu, ipak joj je tek - jedanaest!

I na kraju prvog dijela, Graševina arhivsko vino 1983. - deda star 36 godina koji ne miriše na rakove i školjke (i bolje mu je!) već na kandirano voće, suho poljsko cvijeće, kesten i orašaste plodove. Kako i priliči gospodinu u godinama, u čaši gledate nepatvoreno, tekuće staro zlato...., a kad ga zavrtite u čaši i promućkate u ustima ne možete vjerovati koliko je svježe, bez oksidativnih nota koje bi se vremešnom vinu mogle i oprostiti. Još je u sjajnoj formi, zrelog mirisa i bogatog okusa, savršeno uravnotežene slatkoće i svježine, finih mednih aroma - vino koje proživljava svoju drugu mladost (starost?). No da ne bilo sve tako savršeno, tužna vijest: ovo se vino nigdje ne može kupiti jer, iako je bilo pripremljena za arhivu, nikada se nije pojavilo na tržištu.

Eto, tko kaže da se nije isplatilo položiti sommelierski ispit!

Traminci ostaju za drugu priču, jer ipak, svaki dobar početak ima i svoj (ponekad još bolji) nastavak.

E sad, kakav je bio nastavak majstorske radionice i gala večera u 5 sljedova - u sljedećem broju...

Spori ZecovFoto: Spori Zecov 1 / 5

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.