Blogosfera Iz sportskog tjednika MAX!

Ajaxov trijumf kao poruka da je novac uglavnom slab alibi

Piše: Mladen Miletić
Objava 24. travnja 2019. 0 komentara 728 prikaza
Foto: Reuters/Pixsell
Foto: Reuters/Pixsell
Igrači Ajaxa izbacili su dvije ponajbolje momčadi Europe posljednje četiri sezone iako su neki id njih čak relativno nepoznati

Nije rijetkost da čujemo iz klubova nakon što se ne ostvari željeni cilj na sportskom terenu opravdanja u stilu “ne možemo se nositi s puno bogatijim suparnicima”, “njihov je proračun dvostruko jači od našeg” i slično. Čak i kad nitko to od njih ne traži. Tako je primjerice prvi čovjek Cedevite Emil Tedeschi nakon posrtaja protiv Budućnosti u polufinalu regionalne košarkaške ABA lige objasnio da se njegov klub, koji nije ni gradski projekt, ne može nositi s klubovima koji su državni projekti u Srbiji, odnosno Crnoj Gori. Suštinski, Tedeschi jest u pravu, jer zakonodavstvo Europske unije zbog narušavanja tržišne utrke ne samo da ne predviđa mogućnost već i brani da bilo grad bilo država financiraju jačanje kadra u bilo kojem profesionalnom sportskom kolektivu, za što u spomenutim državama ne postoje prepreke.

Međutim, ovdje nije riječ o deseterostrukim razlikama, kao što bi se moglo pretpostaviti, nego se sve kreće u takvom omjeru da problematična Crvena zvezda ima dvostruko veći proračun od Budućnosti koja pak ima dvostruko veći proračun od Cedevite. Da, razlika postoji i evidentno je “najdraži klub voljenog vođe zemlje Srbije” u startnoj prednosti pred svima, ali razlika nije tolika da bi se u ovom trenutku najjači hrvatski klub mogao vaditi na proračunske stavke. I tako već godinama. Koliko god je sve to ustvari biznis. Jer, novac može biti opravdanje za ostanak u ligi s izrazitom dominacijom ne jednog kluba, nego čovjeka, ali ne i za sve te sezone neuspjeha u nastojanjima da se osvoji naslov regionalnog prvaka i time ostvari plasman u toliko željenu Euroligu.

Po istom principu rezoniranja, i ondje bi hrvatski klub bio u podređenom položaju i sve bi se opet tumačilo još većim financijskim razlikama. Da ne bi bilo zabune, nije se samo Cedevita primila tog argumenta, sličnu retoriku slušamo i kad rukometaši PPD Zagreba dožive rezultatski krah u Ligi prvaka, kakav je, primjerice, bio onaj u osmini finala ove sezone protiv skopskog Vardara koji, recimo, nije više onoliko financijski moćan kao prijašnjih godina, ali svejedno je jači. No ne toliko da bi se zagrebaši već u prvoj utakmici kod kuće oprostili od daljnjeg natjecanja s minus deset golova. Da prvenstvene tablice ipak nisu prevedeni financijski izvještaji, a ni javni natječaj pa da dobiva onaj tko pošalje najunosniju ponudu, pokazali su nogometaši Ajaxa koji su prvi put nakon dvadeset i dvije godine ušli u polufinale Lige prvaka. Da bi to ostvarili, igrači nizozemskog kluba, daleko renomiranijeg nego što su njihova imena, pobijedili su prvo najtrofejniji klub Europe, a onda i Juventus.

Dakle, nije im se dogodila sreća s laganim ždrijebom, već su izbacili dvije najjače momčadi Europe zadnjih četiri godina jer se u tom razdoblju barem jedna od njih našla u finalima LP-a, a 2017. igrale su međusobno u Cardiffu. Ako već moramo, evo tržišnih vrijednosti s famoznog Transfermarkta: Real 965,3 milijuna eura, Juve 782,5 milijuna eura, Ajax 420,1 milijuna eura. Kad bi uvijek pobjeđivao bogatiji, ne bi bilo potrebe za igrom. Na početku sezone izradile bi se tablice tko ima jači proračun, tko je uložio najviše u momčad, tko ima skuplje igrače i unaprijed bi se sastavio plasman od prvog do posljednjeg mjesta. Možda sve ipak treba gledati kroz prizmu – tko govori.

Zapravo je i normalno da će poslovnjaci govoriti jezikom brojki i računa, no kad je sport u pitanju, vrijedi poslušati nekad i izravne aktere. Pa nas je Ajaxov trijumf, recimo, podsjetio na riječi iskusnog košarkaškog trenera Dušana Ivkovića koji je komentirao pobjedu Zvezde nad Budućnosti: “Zvezda ima cijeli niz mladih igrača koji su napravili razliku, dali svježinu...” Njegov učenik Dario Šarić, govoreći o problemima hrvatske košarke, u intervjuu za Večernji list istaknuo je: – Nažalost, kod nas je situacija takva da ako nisi ekstratalent, rijetko će ti tko dati ruke. Svi u muškoj košarci tražimo novog Dražena, a u ženskoj Daniru Nakić, no zašto se ne bismo zauzeli oko igrača visoke srednje klase? Tko zna slušati...
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.