Naslovnica Iz sportskog tjednika MAX!

Ćiro: Tuđmanu sam rekao ‘ostanem li vlasnik, idem se objesiti o vratnicu...’

Objava 27. veljače 2015. 19 komentara 6550 prikaza
Foto: Nina Đurđević/PIXSELL
Tomislav Hostić
Privatni, ‘udruženi’ Dinamo, publici je svejedno. Ona bi samo dobar nogomet

Jedan klub, četiri imena, četiri privatizacije... I po tome je Dinamo svojevrsni svjetski rekorder. Ne samo da se u Hrvatskoj ligi natjecao pod četiri imena (HAŠK Građanski, Croatia, Croatia š.d.d., Dinamo) i u njoj osvojio deset uzastopnih naslova prvaka, nego je upravo uplovio u svoju četvrtu – privatizaciju.

Kronološki: početkom ‘90-ih pokušali su ga kupiti poduzetnici Tadija Barbarić i Ivan Čermak, ali je posao zaustavio tadašnji direktor Zajec. Drugi pokušaj: Ćiro Blažević postao je 1994. godine vlasnikom Dinama, a ulagači su bili bjelovarska Česma i Montmontaža. Trajalo je tek nekoliko mjeseci...

– Dogodilo se to po kratkom postupku. Tuđman mi je naredio da preuzmem klub i tu nije bilo rasprave. Premda sam znao da to nije za mene, nisam se snalazio. Nikako nismo mogli biti rentabilni – prisjeća se Ćiro Blažević.

Pa kako ste se riješili toga preteškoga tereta?

– Jednog jutra došao sam Predsjedniku i rekao: Ili me oslobodite toga, ili ćete me naći obješenoga na stativu! Tuđman to nije mogao dozvoliti, pa me poštedio. Najavio mi je da će Canjuga uskoro to preuzeti...

Priča se da niste loše prošli u tom “oslobađanju”? Spominje se da su vam muke prekratila dva milijuna maraka...

– Ne znam, bogami, koliko sam dobio, ne sjećam se. Znam samo da mi ta avantura kao vlasnika Dinama nije trebala – dodao je Ćiro pokošen iznenadnim rafalom amnezije.

Treći čin preoblikovanja svetinje dogodio se krajem 1999. godine. Sasvim prigodno dotadašnja Croatia postala je Croatia š.d.d., u manevru kojim se klub formalno oslobodio plaćanja astronomskih ugovora najskupljim igračima. Robert Prosinečki i danas pokušava utjerati dug toga famoznoga š.d.d-a...

I na kraju, četvrto poglavlje ove privatizacijske sage, u pripremi i, ne sumnjajte, besprijekornoj izvedbi Zdravka Mamića.

– Zašto odmah tome dajete negativan predznak? – suprotstavlja se Ćiro.

– Zar je sve što on nudi loše? Ja se u to ne razumijem, ali ne mogu razaznati Mamićevu lošu namjeru.

Biste li vi uložili u Dinamo? Podrazumijevamo da ste Dinamov član...

– Niti sam član, a i da jesam, ne vidim se u toj priči. Nije to za mene, ne zanima me – zaključio je veliki trener.

Četvrto Dinamovo preoblikovanje teško može iznjedriti režim drukčiji od postojećega. Tek će forma će biti drukčija, a sadržaj ostati otprilike isti. Upoznat ćemo ga u pravome obliku u drugome i trećemu krugu upisa dionica, kada će “zagrabiti” samo pravi mačori, dakako s ekskluzivitetom članstva u svetome klubu. Sada je valjda jasno zašto je, osim zbog drskoga proturežimskoga djelovanja, članstvo u Dinamu uskraćeno Dariju Šimiću, Silviju Mariću i Igoru Bišćanu. Nećete, razbojnici!

Privatni ili “udruženi” Dinamo, publici je ionako svejedno. Ona samo vapi za vrhunskim nogometom, a on se odavno iselio iz Maksimira. Treneru Zorane, vi ste na potezu: preoblikujte svoje gubitnike! 

  • Dijaspora:

    Svega se sjeća, ali koliko je dobio maraka??? E toga se ne sjeća... Kao ni Mesić koji se ne sjeća prijatelja koji mu je kupio dva stana???

  • satelit:

    Ka su u pitanju novci Ciru uhvati amenzija, Dva milijuna maraka su mala lova i tko bi se toga sjetio. Pa on nezna ni sto je obecao Sinovcicu.Cudno

  • golub:

    Da se 200 lopova objesilo Hrvatska ne bi bili siromašna.

Još iz bloga Iz sportskog tjednika MAX!

Message