Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Iz sportskog tjednika MAX!

Da vidimo tko je u ovom kolu sretni dobitnik sedmice...

Piše: Mladen Miletić
Objava 11. listopada 2020. 1 komentara 595 prikaza
Foto: Peter Powell/REUTERS/PIXSELL
Foto: Peter Powell/REUTERS/PIXSELL
Ni najveći kluibovi više nisu pošteđeni potopa poput ovog Liverpoolova

Otkud tolika poplava golova u jednoj mreži po terenima širom Europe, naročito na Otoku gdje nevjerojatni rezultati ne staju? Aston Villa kresne engleskog prvaka 7:2. Tottenham utrpa šest klubu čijem se stadionu godinama tepalo da je Kazalište snova. Za goste sad i jest. Isti taj Tottenham primio je prije manje od godinu dana sedmicu kod kuće, protiv Bayerna. Koji je do naslova prvaka Europe došao i tako što je Barceloni zabio – osam!?

Nekad je toliko otprilike primala u cijeloj sezoni Lige prvaka, kad bi osvajala... Realno gledajući, i za Bayern je puno kad primi četiri gola od Hoffenheima, lani je Kovač odletio kad je popio petardu u Frankfurtu. Bilo je toga, vidi se iz priloženog, i prije korone, još su svježa sjećanja na epski potop Brazilaca u Belo Horizonteu kad im je Njemačka zabila sedam, a mogla je i više da je htjela. No, nekako se čini da je to sada gotovo pravilo. Što se događa?

Nema sumnje da prazne arene utječu. Uzalud ono namontirano zborno pjevanje i namješteni uzdasi koji se uključe čim lopta prođe kraj gola. Englezima je ta fora nekad prolazila, ali u TV-serijama, pa je imalo i nekog smisla nasnimiti u studiju smijeh publike koja je padala na fore iz “Milorda” ili nezaboravne parodije na francuski otpor okupatorima u Drugom svjetskom ratu pod imenom “Alo, alo”. Prazne kulise igračima ipak podsvjesno daju osjećaj da su na običnom haklu. A tu onda nema nerviranja.

Kako je sezona skraćena, sve je ubrzano, pa i taj ludi ritam utakmica gdje više ne znaš ni što ni kad igraš. Ne isplati se juriti preokret kad znaš da već za tri dana ide nova tekma. Pa za tri dana opet nova. I tako dok se ne popada. Sve već pomalo sliči na one videoigrice u kojima ubijaš, prolaziš “nivoe” i slično. Izgubio si život? Nema veze, igraj ispočetka.

A ima nešto i u toj novoj strategiji koju su patentirali oni s vrha poput Kloppa i Guardiole da bi se onda počela spuštati na dolje, pa je i Rijeka tako igrala u Kopenhagenu. Akcija više ne kreće od centra tako da je prvo vratar ili branič nabije, pa kome stigne, već od vlastitog šesnaesterca, a nekad i gol-crte, od noge do noge, što traži puno koncentracije. Sve je to fino dok je ne izgubiš. I primiš gol. Pa se igrači pitaju “jesmo li budale?”. Dok dođu do odgovora, mreža je puna. Što bi rekle loto-voditeljice: “I da vidimo tko je sretni dobitnik sedmice u ovome kolu...”