Naslovnica Iz sportskog tjednika MAX!

Dinamovo najveće ovoljetno pojačanje je – Cico!

Objava 09. rujna 2016. 0 komentara 900 prikaza
“Cico, Cico”, orilo se kvartom kao nekad, a onda je uslijedilo otrežnjenje... FOTO: Sanjin Strukić/PIXSELL
Tomislav Hostić
“Cico, Cico”, orilo se kvartom kao nekad, a onda je uslijedilo otrežnjenje...

Igrala se treća minuta sučeva dodatka, svi smo i dalje drhtali, iako je već bilo jasno da Dinamo prolazi. A onda je sudac označio kraj utakmice protiv Salzburga, a sobom se, sasvim spontano, bez ikakvog dogovora, prolomilo: “Cico, Cico”. Kvartom su odjekivali glasni uzvici, čula se pucnjava petardi... Sve je bilo kao nekad. Nažalost, ne zadugo.

Čelnici Dinama ovog su ljeta imali najbolju priliku u zadnjih nekoliko godina vratiti klub narodu, ali ponovno su se odlučili sve nas ošamariti i otrijezniti. Povratkom Kranjčara, istinske klupske legende, iskusne i neprožvakane (nije ga bilo 18 godina), (gotovo) svi preduvjeti za povratak publike bili su tu. No, Zdravko Mamić, koji je bez obzira na mazanje očiju funkcijom savjetnika i dalje alfa i omega kluba, vratio se strategiji prodavanja ključnih igrača, a ovoga puta nisu dovedene ni zamjene koje bi mogle, barem malo, zagolicati maštu plavom navijaču. Kažemo vratio jer dok je Jurčiću i Ivankoviću prodavao kapitalce, Zokiju to nije radio na taj način. Ako bi već i prodao nekoga poput Šimunovića ili Halilovića, doveo bi Stojanovića, Schildenfelda ili Pjacu, a jedini ključni igrači koji su otišli u Zokijevoj eri bili su Brozović i Čop. I to na zimu, kad su europski ispiti završili.

– Prodaja je naša realnost, ne možemo parirati bogatom tržištu. Iznosi koji nam se nude, daju nam ekonomsku sigurnost – kazao je Cico nakon prodaje Pjace. I to se još može razumjeti, svima je nakon Eura bilo jasno da je došlo vrijeme za rastanak s Markom, a novac koji je klub dobio dovoljan je za dvogodišnje funkcioniranje. Međutim, svi, počevši od Kranjčara, bili su uvjereni da se radi na dovođenju njegove zamjene te da će ostatak momčadi ostati na okupu. Što se od toga ostvarilo? Baš ništa. Maksimir su napustili mladi lavovi Brekalo i Kalaica, iskusni Eduardo i Taravel, a kap koja je prelila čašu odlazak je Marka Roga.

Zadnjeg dana prijelaznog roka opet su se mazale oči, pompozno su predstavljena trojica igrača, od kojih je jedan već proslijeđen, naravno, Lokomotivi, a preostala dvojica su prinove, nikako pojačanja koja mogu parirati velikanima s kojima će Dinamo igrati. I onda će se u Maksimiru ponovno pitati zbog čega nema publike, a već godinama tvrdoglavo ne žele shvatiti da Dinamove navijače ne zanima što u klubu imaju “zlatne pipe”, što svi skupštinari uredno dobivaju novac. Pa čak ni domaće titule jer, baš poput Pjace i Roga, navijač modrih prerastao je HNL.

U nedavnom razgovoru stariji i puno iskusniji kolega rekao mi je da se Dinamo ni s Pjacom i Rogom ne bi mogao nositi s Juventusom, Sevillom i Lyonom, i s tim se načelno slažem, ali barem ne bi poslao svojim navijačima poruku da se unaprijed predao. Ako ništa drugo, skupo bi prodao kožu.

I sad, pred početak LP-a, Cico nudi optimizam, ponavlja da je momčad puna potencijala i da može do europroljeća nakon 47 godina. Logično, on je takav, nikad se ne predaje i nije jedan od onih koji kukaju. No, ne smije zaboraviti da u Maksimiru ne pokazuju strpljenje. Nekoliko teških europskih poraza, što nije nerealno očekivati u ovako teškoj skupini, zaljuljalo bi njegovu stolicu, baš kao što se događalo i nekim prijašnjim trenerima. Doduše, njegovu prethodniku opraštalo se i ispadanje od Aalborga u 3. pretkolu Lige prvaka, dvije ogromne pljuske od Salzburga, pa čak i to što je u HNL-u u jednom trenutku zaostajao pet bodova za Rijekom. Ali, ipak se radilo o nedodirljivom bratu Zokiju.

Kranjčar takvu protekciju zasigurno neće imati...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Još iz bloga Iz sportskog tjednika MAX!

Message