Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Iz sportskog tjednika MAX!

Hajduk se doveo do toga da je nebitan faktor. I to je najgore...

Piše: Mladen Miletić
Objava 27. srpnja 2020. 0 komentara 23 prikaza
Miranda Čikotić/PIXSELL
Miranda Čikotić/PIXSELL
Marin Brbić

Ne pamti se lošiji Dinamo, Mamićima izmiče situacija iz ruku, svlačionica ne želi Zdravkova brata, nijedan ozbiljan trener više ne želi imati posla s maksimirskim otmičarima, vladavini se odbrojava itd. Zaista mislite da je Dinamo u problemima? Ne zavaravajte se, veliki su to bleferi. Dinamo je u svom ovom ludilu strpao još jednu titulu u vitrine, zakon braće dodatno se učvrstio, a pazarit će se i ovoga ljeta. I bez brige, bit će oran za novu sezonu. Ponekad stvarno djeluje da je najveći problem Dinamovih proljeća, kako je to objasnio Igor Cvitanović, što si plavi nakrcaju preveliku prednost. Toliku da si sami mogu stvarati probleme, čisto eto da ne bude dosadno, da se ima o čemu...

I da su bar nekom drugome ti maksimirski problemi. Recimo Hajduku. U dva vikenda pred nama rješavat će se pitanja doprvaka, odnosno drugog putnika u kvalifikacije za Ligu prvaka (ako to čudo krene) te osvajača Kupa, a splitskog velikana u svemu tome nema nigdje. S petoga mjesta, što je u okolnostima kad konkurencija nije bila pretjerano impresivna plasman ravan onome da igra nekadašnju ligu za bedaka, Hajduk prati (a možda ga i ne zanima) veliki rasplet u trokutu Lokomotiva – Osijek – Rijeka. E sad, da je to ona priča od prije pet-šest godina pa da kažeš “ionako se sve čini da Dinamo bude prvak”; ali koji sada alibi izvući kad se ni vatreni navijač bijelih ne može sjetiti u kojoj je to utakmici ove sezone splitski klub drastično oštećen? Nakon koje su njegovi igrači, treneri, čelnici imali povoda vikati kao Kulešević na Rujevici da “toga nije bilo ni u Jugoslaviji...”?

Aktualni Hajduk boluje od kompleksa veće vrijednosti pa je višetjedno protjerivanje Burića s klupe odavalo dojam kao da Poljud ima sve potrebno za titulu, samo eto Burić koči jer ne igra dovoljno napadački. I onda dovedu Tudora koji prije Osijeka priča da je zadovoljan i pobjedom 1:0 iz kornera. I svejedno izgubi. A nakon onog potopa protiv Varaždina u stilu nokautiranog boksača u ringu govori “ovo je nedopustivo, svaka čast njima, ali mi smo Hajduk...” Čekaj, pa ti moraš pobijediti taj Varaždin 3:0 i onda reći “vidjeli ste, mi smo Hajduk!”

Dinamo nastoji srušiti sve rekorde u pogledu trošenja trenera, Hajduk to isto radi s trenerima i – predsjednicima!? Znanstvena je fantastika koliko se često mijenja prvi čovjek Hajduka, a nerijetko su još nevjerojatniji i razlozi zbog kojih odlaze, bilo da je riječ o plasmanu na tablici (zar za to ne bi trebao odgovarati najprije sportski sektor?), bilo da je riječ o procjeni tih maglovitih sila koje upravljaju Hajdukom po mamićevskim principima “mi ga volimo više od svih vas”, da se čelnik nedovoljno distancira od vodstva saveza. Na način da se recimo baci iz aviona ako ustanovi da je na istom letu Kulušić ili tako netko.

Zaista, tko se brine danas o Hajduku? Malo Naš Hajduk, malo Torcida, malo Grad Split, malo drugi dioničari, malo smijenjeni Brbić, malo savjetnik Stanić, svi pomalo, a ustvari nitko konkretno. Najlakše se sakriti u masi i iza fraza i parola. Suštinski, sama ideja “narodnog kluba” možda i nije promašena, nelegitimna svakako nije. Ali, ne mislite li da ste si ipak malo pogrešno protumačili Barcelonin princip sociosa koji određuju na izborima predsjednika kluba, ali tu ujedno njihove ovlasti i završavaju? Ruku na srce, Hajdukov aktualni koncept i nije spojiv s tim da se nižu titule, ali ako je peti, onda je on nebitan faktor u HNL-u. Ova dva vikenda to i pokazuju...
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.