Blogosfera Iz sportskog tjednika MAX!

Može nam biti žao onih koji ne gledaju nogomet!

Piše: Katarina Kušec
Objava 13. svibnja 2019. 0 komentara 711 prikaza
Foto: Reuters/Pixsell
Foto: Reuters/Pixsell
Lucas Moura glavna je zvijezda polufinala LP-a

Pohvalno je što svi posljednjih dana pričamo o klimatskim promjenama, izborima za Europski parlament, kvazimedicinskim sestrama, raznoraznim, ali bitnim, problemima, no budimo iskreni i recimo da kada se igra Liga prvaka većina tih problema u tom trenutku za ljubitelje nogometa ne postoji! Važni su, ali ipak stavljeni “na pauzu”.

Bilo je tako i sada jer tražili smo svi u tim utakmicama bijeg iz ovog hladnog svijeta, gubili se u lucidnosti i mladosti Ajaxove igre, prisjećali se legendarnog Johanna Cruijffa, tresli se zajedno s Redsima kada su naišli na Barcelonu... A onda smo svi počeli pisati o velikim nogometnim preokretima i nadama, kopali smo po Wikipediji i YouTubeu, gledali ih u čudu... a nismo ni bili svjesni da ni jedan od njih nije bio ni do koljena onome što smo gledali sada u polufinalima Lige prvaka (osim vjerojatno finala 2005. i legendarne istanbulske noći).

Liverpool je sada opalio šamar velikoj Barceloni (4:0), argentinskom čarobnjaku Lionelu Messiju čarolija izgleda nije pomogla pa je samo mogao pustiti suzu, baš kao što je napravio i ostali svijet kada je Tottenham iznenadio Ajax (3:2) u posljednjim minutama uzvratne utakmice. Vjerojatno nitko nije slomio toliko srca diljem svijeta kao što je to napravio Lucas Moura u samo 96 minuta igre u kojoj hrpa dečkića naganja nogometnu loptu. Apsurdno, ali je tako. Zabio je tri pogotka i u svom treneru Mauriciju Pochettinu probudio posebne emocije: “Osjećaj je sjajan. Hvala ti, nogomete, ova vrsta emocija bez nogometa ne može postojati” – govorio je trener Spursa Pochettino nakon utakmice.

Bit će ta rečenica smiješna svakome tko je pročita jer naravno da postoje daleko bolji osjećaji i daleko bolje stvari od nogometa, ali za one koji su u tome sto posto takvo što je sasvim dovoljno za sreću. Ma i nama, običnim smrtnicima ponekad je dovoljno jer malo je stvari kojima se u 21. stoljeću možemo ponositi. Kada sve napreduje, mi kao ljudi ponovno se ponašamo kao da smo jučer izišli ispod kamena.

No, ne treba ulaziti u dublje životne filozofije kada se radi o nekoj naizgled tako jednostavnoj stvari kao što je nogomet. Pobjeda ili poraz – ionako će sutra svi pisati on nečemu trećem... Ionako ćemo sutra imati nove favorite, ali nogomet će ostati nogomet.

Nekada nam je bilo dovoljno gledati kako Pele pleše s loptom, “prodaje” sombrera, smije se protivnicima u lice..., no taj romantičarski nogomet je izumro. Ali na ono što nam donosi ovaj danas nitko ne može ostati ravnodušan. Utakmice polufinala bile su sjajne koliko god kukamo o tome da je VAR možda zakazao, sudac nekoga pokrao i slično. E, pa život i nogomet ponekad su nemilosrdni.

Shvatio je to i trener kopljanika Erik ten Hag koji je nakon poraza od Tottenhama rekao: “Ovo je okrutno”. No, okrutnost polufinala bit će ništa naspram glavnog “eventa”. Jedna od strana, Liverpool ili Tottenham, ronit će suze jer pobjednik je samo jedan. Ali na stranu sve to, Englezi sada barem mogu reći da se nogomet vratio kući. A ta jedna “sasvim obična utakmica engleske Premijerne lige” igrat će se 1. lipnja na madridskom stadionu Wanda Metropolitano.

Utakmica kakvu ionako možemo gledati u kolima engleskog prvenstva, utakmica koja se ne čini toliko zanimljivom ni romantičnom. Neće to biti finale u kojemu ćemo vidjeti krasni nizozemski totalni nogomet, već će to biti gladijatorska igra. Borba za označavanje teritorija i dizanje na hijerarhijskoj ljestvici najjače nogometne lige svijeta. Prije svega bit će to utakmica s velikim ulogom...

Netko je negdje nakon pobjede Redsa nad Kataloncima napisao: “Prvo skoči pa onda reci Klopp”. Možda će o tome Tottenham itekako dobro razmisliti, kada već Barcelona nije...
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.