Blogosfera Iz sportskog tjednika MAX!

Propast klupske košarke veći je problem od Rađe

Piše: Mladen Miletić
Objava 04. ožujka 2019. 0 komentara 331 prikaza
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Današnji reprezentativci uglavnom su anonimci

Dino Rađa i Stojko Vranković, naravno, ne mogu pobjeći od krivice za još jedan ponor hrvatske košarke, ovaj posljednji dublji nego ijedan do sada. Nema brige, bit će i gore, kažu. Iz današnje perspektive zaista djeluje, kako se naročito Rađi sada spočitava po forumima, da je neuspjeh na posljednjem Eurobasketu i onaj uvjerljivi poraz od Rusa iskoristio da bi maknuo Acu Petrovića i postavio osobnog prijatelja Ivicu Skelina za izbornika. No, to bi ipak bilo površno seciranje problema.

Tko se sjeća te utakmice s Rusijom, mogao je vidjeti i da je Aco izgubio vezu s momčadi, a imena koja su tada igrala najjača su koje naša košarka ima, uz obveznu napomenu kako se ni tada nisu odazvali svi koje bi bilo koji izbornik poželio, poput Hezonje ili Radoševića (toliko o tome koliko mladima više znači igranje za Hrvatsku i što su spremni žrtvovati za to). Kako god, glavom je platio trener a da se nije ušlo u dublje analize. Rekli bismo, kao i obično u hrvatskom sportu, da se u nekim drugim sportovima to nije počelo mijenjati. U rukometu, za promjenu, padaju pomoćnici.

– Što ja ili Stojko možemo napraviti kao predsjednici saveza kad je u pitanju uspjeh reprezentacije u nekoj utakmici ili kvalifikacijama? – pitao me u travnju prošle godine predsjednik Makedonskog košarkaškog saveza Petar Naumovski, također igrački velikan, tijekom intervjua u Skoplju.

– Na nama je da im osiguramo dobre hotele, čarterske letove za putovanja, kvalitetnu opremu. A dalje je sve na igračima. Mi više ne igramo...

Ima u tome istine, iako je neprihvatljiv i stav “ništa se tu promijeniti ne može, to će tako ostati, ni sveti Pavao nam ne bi pomogao” ako upravljaš bilo čime. Pa makar i volonterski. Dojam je nakon cijelih tih nesretnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kini da je puno riječi potrošeno na sam sustav kvalifikacija koji onemogućava NBA zvijezdama da se odazovu na većinu utakmicu.

I nismo jedini kojima to smeta, kukaju i europski prvaci Slovenci koji ne idu na SP, prigovarali su i Srbi koji će ipak igrati na SP-u. Da si ne lažemo, prije 20ak godina nama bi takav sustav savršeno odgovarao i ne bismo imali zamjerke. Zašto? Zato što je tada hrvatska košarka stvarala igrače kao na traci. Ne mislimo na svjetske klase, već na vrlo kvalitetne klupske igrače koji su se određeno vrijeme zadržavali u našoj ligi i onda išli u neki od europskih klubova. Sesar, Marcelić, Rimac, braća Ružić, Kus, Krstić, Prkačin, Vujčić, Mršić, J. Vranković, Kovačić, Mamić...

Možemo nabrajati unedogled. Nitko od navedenih nije odigrao nijednu NBA utakmicu, ali su svi bili jako dobri klupski igrači sa svojim vrlinama i manama, školovani da mogu bez problema s 19-20 godina ući u prvi sastav bilo kojeg kluba u našoj ligi. Da sad imamo takav niz igrača s tri ili četiri zvjezdice (Vujčić je tu jedini bio ekstraklasa), vjerojatno bismo se prošetali kroz te kvalifikacije. Ali nemamo. Stvaranje kvalitetnih košarkaša posljednjih je godina strahovito palo iz više razloga, jedan od njih je svakako i taj što se više ne zna ni koji naš klub igra u kojem natjecanju ni zašto.

Posljedica je toga da mladi igrači u ključnoj razvojnoj dobi između 18 i 21 godine uglavnom provode tjedne putujući na utakmice koje gledaju s klupe, pa kad konačno dobiju priliku to izgleda očajno. Što nije slučaj u nogometu ili rukometu. U jedinom klubu koji ima nešto novca i koji bi mogao biti neka lokomotiva razvoja dobiju vrlo malo prilika jer je, recimo, prošlog ljeta stiglo desetak stranaca. Bez povratka jake klupske košarke s našim mladim igračima u glavnim ulogama, za što je za početak potreban izlazak iz ABA lige, jer više nitko ne vidi njezin smisao, i dalje će nas šamarati i Mađari, i Poljaci, i Nizozemci..., tko god bio izbornik ili predsjednik saveza.

Naravno, nije ni ABA jedini problem. Hrvatskoj košarci potrebna je snažna pokretačka ličnost kakva je nekad bio Mirko Novosel koji je dobro rekao da nam je košarka postala provincijalna. Možda je ružno, ali dodali bismo – kurva!

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.