Naslovnica Iz sportskog tjednika MAX!

U novoj YU-ligi scene iz Maksimira 1990. bile bi poput “šore” između 5.b i 6.c

Objava 16. prosinca 2016. 0 komentara 100 prikaza
Na prostoru bivše Jugoslavije sad je 70 prvoligaša. Četiri puta veća Njemačka nema ih ni dvadeset. Foto: PIXSELL
Tomislav Hostić
Na prostoru bivše Jugoslavije sad je 70 prvoligaša. Četiri puta veća Njemačka nema ih ni dvadeset.

Baš je zabavno pratiti kako se svake godine, gotovo u pravilnim razmacima kao nekakav signal iz neistraženih dijelova svemira, pojave priče o pokretanju regionalne nogometne lige, nezamislive danas jednako koliko i prvih poslijeratnih godina. Zapravo sad možda i još teže zamislive jer tada je još bilo nekih iluzija da će se odnosi između Hrvatske i Srbije u dogledno vrijeme popraviti.

Te kreće već za dvije sezone, samo što nije, te igrat će sva braća jugovići, pa još i Albanci, Mađari i tko zna tko još, te Uefa je dala blagoslov, te održani su već preliminarni sastanci. A kad pitaš one koji bi to trebali igrati, niti pojma imaju niti ih je itko zvao. Kad pitaš one koji bi to trebali gledati, nitko neće ni čuti. Po zadnjemu... Pa ipak već sa sigurnošću možemo reći da bi nas i sljedeće godine trebala zapljusnuti barem dva-tri vala “regionalizacije” nogometa. Ideja sama po sebi i ne bi bila toliko nelogična. U vremenu kad je najvažnija sporedna stvar na svijetu postala i jedan od najunosnijih biznisa i gospodarskih grana u ovom dijelu svijeta, a po obrtaju novca počela je pretjecati autoindustriju, jasno je da prostor nekadašnje države ne može podnijeti točno 70 prvoligaša koliko ih je sada u šest podijeljenih liga koja pokrivaju teritorij od 20-ak milijuna stanovnika. Četiri puta veća Njemačka, jedna od najjačih europskih ekonomija, nema ni 20 prvoligaša. Matematika je jasna. No, kad bismo se mi ovdje vodili samo matematikom...

U kontekstu sadašnjih odnosa Hrvatske i Srbije bilo kakvo pokretanje nogometne lige u kojoj bi se gotovo svakog vikenda susretali klubovi iz tih država bila bi sadomazo-seansa. Čak i kad se maknu u stranu oni najradikalniji, a to je nemoguće, na jednu se činjenicu zaboravlja kad god se povede rasprava o obnovi one lige u bilo kakvom obliku i kad se krenu crtati karte s klubovima koji bi se našli u njoj.

A to je da se ona liga, koja je zaista bila u europskim razmjerima vrlo jaka i cijenjena, igrala u strogo kontroliranim uvjetima u kojima si za povik s istočne tribine na utakmici s Partizanom “j... vas Prvi srpski ustanak”, dobivao pljusku od milicajca uz “marš kući”. Onda se za psovanje na nacionalnoj osnovi išlo u zatvor, a danas se političari koji vode te zemlje razgovaraju gore nego nekad huligani. O medijskoj slici u obje države da ne govorimo.

Mnogi su zaboravili da nakon onog dana u Maksimiru te 1990. Dinamovi navijači čak ni u svim zagrebačkim medijima nisu dobili potporu za obračun s milicijom i Delijama. Nakon posljednjeg gostovanja plavih u Ateni i “sačekuše” Delija za Boyse kod zračne luke Venizelos, neki su tabloidi u Srbiji povezani s vlašću slavili to prebijanje s većom strašću nego pobjedu vaterpolista u finalu Igara u Riju.

Prije nego što tamo neki Čeferin ili netko potpuno anoniman krene ponovo spajati Dinamo, Zvezdu, Hajduk, Partizan i ostale, neka samo objasni koji je to političar na ovim prostorima koji će sa stopostotnom sigurnošću jamčiti sigurnost gostujućim navijačima ili barem momčadima na putovanjima? Vučić? Đukanović? “Pa ja ne mogu za sebe jamčiti, i meni prijete”, reći će obojica kad se dogodi prva nevolja i briznuti u plač. Danas, u vremenu kad svatko može reći, odnosno blebnuti, što hoće i kad najviše klikova osvaja najveća bedastoća, kad svaka cajka može reći da su Hrvati fašisti, a svaki političar u očajničkoj borbi za vlast da su Srbi šaka jada, slike iz Maksimira 1990. bile bi poput igre graničara, lanca-probijanca ili dogovorene “šore” između petog be i šestog ce. Sad bi to izgledalo na entu gore.     

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Još iz bloga Iz sportskog tjednika MAX!

Message