Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Iz sportskog tjednika MAX!

Zašto zaista Lovro Majer ne bi trebao bježati od odlaska u Gradski vrt

Piše: Mladen Miletić
Objava 10. kolovoza 2020. 1 komentara 1503 prikaza
Foto: Luka Stanzl/Pixsell
Foto: Luka Stanzl/Pixsell
Pristojno se zahvalio na zanimanju. Može ga se shvatiti samo ako ima jamstvo šefa...

Prešavši u ljeto 2018. s Kajzerice u Maksimir, iz Lokomotive u Dinamo, talentirani Lovro Majer u startu je dobio aureolu nove zvijezde prvaka. I teško je već i tom prigodom bilo procijeniti je li mu ukazana čast ili učinjena medvjeđa usluga kad mu je na predstavljanju u ruke gurnut dres s desetkom na poleđini. Ne zato što ga je nosio čak i Ivica Zadro u ulozi Pere Vrageca u “Smogovcima” , mada i taj detalj govori da se ne radi “samo” o brojci, već zato što su baš njegovi prethodnici pod istim rednim brojem stradavali, što pod prevelikim teretom očekivanja, što zbog činjenice da se nogomet poprilično promijenio od vremena Vrageca ili, recimo, u realnom svijetu Marka Mlinarića.

Promijenila se i igra Dinama, i to ponajviše u vremenu Nenada Bjelice koji je prepoznatljiv, ali već pomalo arhaičan stil plavih preveo na igru brze predaje lopte, visokog ritma, čime je definitivno raskršteno s godinama Sammira, Soudanija i drugih apostola solo-prodora. Možda Majer i nije bio u startu naznačen kao novi veliki projekt kluba koji dokazano zna “preraditi robu” i prodati je skuplje i bolje nego što realno vrijedi, ali je njegov dolazak neminovno izazivao asocijacije na jednog drugog dječaka plavog, Alena Halilovića ili, recimo, danas također zagubljenog Antu Ćorića.

Zagubio se nekako u Bjeličinoj svlačionici i Majer, pa je poziv iz Osijeka djelovao kao pojas za spašavanje karijeri koja još uvijek može ispasti velika, ali uz nužan poljubac sreće. No, Lovro je poziv vrlo pristojno, kakav dečko već jest, odbio romantičarski izjavivši da želi uspjeti u svom Dinamu. Zanimljivo da još netko danas tako razmišlja, budući da klubovi nikako nisu sentimentalni prema klincima iz svog dvorišta kao nekoć. Uglavnom, Majeru se nema što zamjeriti. U slučaju da je dobio čvrsto jamstvo novog/starog šefa da je on taj. U suprotnom...

Mogao bi se pokajati jer primjeri iz ne tako davne prošlosti pokazuju da više uopće ne treba prezati od odlaska iz Maksimira u manji klub niti to nužno znači da si se pozdravio s velikom karijerom. Andrej Kramarić bio je baš za prve vladavine Zorana Mamića ružno pače Maksimira, da bi se prelaskom u Rijeku potvrdio kao golgeter od formata, europskog potencijala, koji je i ostvario i kao bundesligaški strijelac i kao član prve postave druge reprezentacije svijeta. Borna Barišić bio je samo jedan od mali milijun prolaznika kroz svlačionicu koja ima valjda veći promet od osječkog aerodroma, da bi povratkom u Osijek eksplodirao, izborio se za reprezentaciju i jedan poziv koji je započeo s “halo, ovdje Steven Gerrard, trener Rangersa”.

Iz Osijeka se čak i široj javnosti nepoznati Šutalo prodao u Atalantu, prodao bi se već odavno i Pero Bočkaj da ga po slavonskim drumovima nisu proganjali osobni demoni, a ako se sjetimo da je čak i novi drugoligaš, zaprešićki Inter, uspijevao plasirati svoje najbolje igrače poput Nestorovskog u dobre klubove liga petice, jasno je da ne stane baš cijeli naš klupski nogomet na jedan oronuli stadion bez publike i u jednu luksuznu svlačionicu s previše važnih stanovnika.

Majer je odlučio ostati, a na određen način to je i hrabrost jer za još jednu neprimjetnu sezonu više nema vremena, kao što ne bi bilo ni alibija. Vrijednom dečku biranih poteza svakako želimo da je bio u pravu, baš kao onda kad nije poletio na prvi mig Dinama dok je briljirao u dresu lokosa. Kao da je znao...
 

  • alojz.targus:

    LOVRO mi se čini hrvatsko ime ,pa je Majer skužio da u NK Osijeku neće dobiti priliku