Blogosfera Svijetom bez žurbe

Shikoku 88 hramova - 1200 kilometara po Japanu pješice

Hodanje i označeni pješački putevi postaju sve popularniji u svijetu. Prema nekim predviđanjima smatra se da će se u skoroj budućnosti kvalitetna turistička ponuda neke zemlje temeljiti upravo na dobro označenim pješačkim i biciklističkim stazama preko kojih će turisti upoznati njezinu kulturnu i gastronomsku baštinu.
Objava 07. veljače 2018. 0 komentara 1610 prikaza
Goran Blažević 4 kmh
Goran Blažević 4 kmh
Japan

Hodanje i označeni pješački putevi postaju sve popularniji u svijetu. Prema nekim predviđanjima smatra se da će se u skoroj budućnosti kvalitetna turistička ponuda neke zemlje temeljiti upravo na dobro označenim pješačkim i biciklističkim stazama preko kojih će turisti upoznati njezinu kulturnu i gastronomsku baštinu.

Primijetio sam da većina ljudi u Hrvatskoj sumnja u taj aspekt turizma. Po Istri sam često znao viđati oštećene ili istrgnute oznake različitih staza. Nažalost, većina ljudi ne želi da im stranci i nepoznati ljudi prolaze pored kuće. Pretpostavljam da strahuju da bi ta pojava promijenila osjećaj opuštenosti i sigurnosti koji im pruža njihova svakodnevica. Kod nas je uobičajena nepovjerljivost prema osobi koju ne poznajemo. Zato dižemo ograde, zato ne dopuštamo hodačima i biciklistima da prolaze preko naših posjeda.

No, u susjednim zemljama na to gledaju drugačije. Primjerice, u Njemačkoj gotovo 40 % prihoda od turizma temelji se na „usporenim putnicima“ odnosno ljudima koji putuju pješice ili biciklom. Istu su priču dokazali i Španjolci, obnovom puta Camino de Santiago devedesetih godina prošlog stoljeća. Danas u Santiago pristiže preko 300.000 ljudi godišnje.

Sva sela i gradovi kroz koje prolazi ta ruta doživjela su ekonomski procvat. Ponovno su proradili lokalni dućani i kafići. Poljoprivrednik je pronašao mušteriju koja mu direktno prolazi ispred kuće. U najgorem slučaju, ljudi su stavili aparat za piće i kavu u vlastito dvorište i bez velikog si truda podebljali mjesečne prihode. Ne čudi da su regije kroz koje prolazi Camino Frances, najpopularnija ruta koja vodi prema gradu Santiago de Compostela, danas najbogatije i najperspektivnije u Španjolskoj.

Shvatili su to i Talijani koji posljednjih godina otvaraju niz novih i zanimljivih ruta. Sve one imaju neku priču i korisniku nude mogućnost da upozna povijest, gastronomiju i kulturu pojedine zemlje. Uspjeh staze, kao i sve ostalo u današnje vrijeme, ovisi o priči. Ako se iza nje krije neka povijesna ili religijska prošlost, to povećava mogućnost da će nadahnuti buduće posjetitelje da se prepuste njezinim čarima i magiji.

SHIKOKU 88 HRAMOVA

Upravo smo zbog toga odabrali japanski otok Shikoku i priču koja povezuje 88 zen-budističkih hramova. U 1200 kilometara nudi nam se mogućnost da vidimo i upoznamo Japan, da popričamo s običnim ljudima, da vidimo njihova dvorišta i zađemo u njihove kuće. No, što je to Put 88 hramova? Odakle potječe i koja je njegova priča?

Sljedećih nekoliko tjedana naši će koraci pratiti život Kobo Daishija, jednog od najpoznatijih i najpoštovanijih učitelja zen-budizma u Japanu. Kobo Daishi živio je i djelovao u Japanu tijekom 8. st., a njegovo djelovanje i učenja utjecali su na reformu japanskog budizma. Živio je kao putujući asketa i redovnik, prakticirajući Shugendo, strogi asketizam visoko u planini.

Priča o 88 hramova započinje u trenutku kad Kobo Daishi tijekom jednog od svojih lutanja susreće Emona Sabura. Došao je do njegove kuće i ušao u dvorište kako bi zatražio „takuhatsu“, što su tadašnji redovnici redovito izvodili, odlazeći od kuće do kuće i proseći ispred njih. Tako su morali svakodnevno posjetiti 21 kuću i ispred svake mantrati neku molitvu.

No, Emonu Saburi to se nije dopalo. Napao je redovnika i razbio njegovu zdjelicu za prošnju u osam komada. Od toga dana, počevši već sutradan, svaki je dan umro jedan od Saburovih osam sinova. Kad je umro i osmi, shvatio je zbog čega ga je zadesila ta nesreća. Sjetio se odbijenog redovnika i krenuo u potragu za njim, u želji da od njega dobije oprost. Lutao je dugo po otoku Shikoku nadajući se da će ga pronaći.

Svaki je dan posjetio jedan od 88 hramova koji se nalaze na otoku nastojeći pronaći lutajućeg redovnika. Dvadeset je puta prehodao put, no ni u jednom hramu nikad nije pronašao ono što je tražio. Izmučen i očajan, u dvadeset i prvom krugu odlučio je krenuti u suprotnom smjeru. Tek tada život se nad njim smilovao pa je sreo Kobo Daishija koji mu je oprostio njegovu pogrešku.

Prema tome, smatra se da je Emon Saburo prvi koji je prehodao Put 88 hramova na otoku Shikoku. Od 17. stoljeća praksa odlaska na ovo hodočašće postala je sve intenzivnija i zadržala se do danas. Posljednjih godina skoro par stotina tisuća ljudi odradi ovo hodočašće, no samo mali postotak njih upušta se u pješačenje. Većina današnjih hodočasnika 88 hramova posjećuje automobilom ili organiziranim turama autobusom.

Svi koji su na tom hodočašću nose posebne predmete i znakove po kojima ih ljudi prepoznaju. Japanci na otoku Shikoku gaje posebno poštovanje prema onima koji se upuste u obilazak otoka pješice. Naziv Shikoku u prijevodu znači 4 regije, a u ovom hodočašću svaka regija nosi svoju simboliku na duhovnom putu pojedinca. Tako prva regija, Tokushima, nosi simboliku buđenja vjere. Ostale tri nose simboliku discipline odnosno strogoće u njezinom pridržavanju, pronalazak vjere i, zadnja, nirvanu odnosno prosvjetljenje.

Svaki hodočasnik oblači bijeli kimono koji predstavlja smrt onog što je do tada bio. Na glavi nosi karakteristični stožasti slamnati šešir koji predstavlja njegov lijes. Isto tako, za hodanje koristi štap na kojem se nalazi zvonce i za koji se vjeruje da predstavlja samog učitelja, Kobo Daishija. Ljudi stoga vjeruju da pored hodočasnika hoda i sam učitelj pa simpatiziraju hodače koji su krenuli na to zahtjevno putovanje. Daruju im razne poklone, pozivaju ih u svoje kuće. Moderni hodočasnici prate Put 88 hramova u smjeru kazaljke na satu, orijentirajući se prema crvenim strelicama koje dobro usmjeravaju njihovo kretanje. Put od 1200 kilometara nije lagan jer su hramovi često na visokim planinama, a da bi se došlo do njih potrebna je velika volja i upornost.

Kad hodočasnik uđe u dvorište hrama najprije udara u veliki gong u znak dolaska. Nakon toga odlazi do izvora vode gdje ispire ruke i usta. Tek nakon toga može nastaviti do glavnog hrama gdje pali tri mirisna štapića i moli nekoliko molitvi te daje donaciju u kutiju koja se nalazi pored hrama. Postoji nešto mistično u čitavoj toj priči. Meni kao hodaču nudi priliku da zavirim u novi svijet i da pomirišem mirise jedne nepoznate religije i duhovnosti. Put se uglavnom drži asfalta. Japan je gusto naseljena zemlja stoga put prati zgusnuta sela koja nam daju priliku da vidimo predivne vrtove i lijepo ukrašene tradicionalne krovove kuća.

Put 88 hramova na otoku Shikoku ruta je koja polako postaje poznata i u hodačkom svijetu, a sve više ljudi upušta se u njezino otkrivanje. No mi tek moramo vidjeti što nas sve čeka, još smo na samom početku ove zanimljive priče...

Goran Blažević 4 kmhFoto: Goran Blažević 4 kmh 1 / 8


Evo mali video uvod da vidite kako su prošli naši prvi japanski koraci
 >> VIDEO

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.