Blogosfera Gastrobajterica

Cinqueterre, pet sela koja će vas ostaviti bez daha ...

Toscana je uvijek dobar izbor, no njezina obala koja graniči s Ligurijom i nacionalni park mjesto su za one koji traže doživljaj više
Objava 07. rujna 2018. 0 komentara 2354 prikaza
foto: Tanja BOŽIĆ/Gastrobajterica
foto: Tanja BOŽIĆ/Gastrobajterica
Polazeći sa zapada, drugi gradić, selo, mjestašce, kako vam ih drago zvati, od pet koje čine Nacionalni park Cinque Terre. Vernazza, smještena u uvali između gradova Riomaggiore, Manarola i Monterosso al Mare, i meni je - osobno -najdraža. Uz Cornigliju, dakako.ostra Signora di Reggio.

Kutak svijeta u kojem je priroda spojila najljepše i najsurovije, ljepotu i boje od kojih zastaje dah, ali i okrutnost strmih litica i nemilosrdne ciklone iz “lonca” u zaljevu pred Genovom, to je toskanska obala. Upravo ondje nalazi se i jedinstveni nacionalni park Cinque Terre.

Pet ribarskih sela: Rio Maggiore, Manarola, Corniglia, Vernazza i Monterosso al Mare, koja su nastanjivali uglavnom stariji stanovnici okrenuti poljoprivredi i ribarstvu, talijanska je vlada 1997. godine odlučila okupiti u projekt nacionalnog parka koji je dobio i zaštitu UNESCO-a. Pet sela, pet priča, pet doživljaja, pet nezaboravih vizura objedinjenih pod zajedničkim nazivom - pet zemalja, Cinque Terre. Ne možete ih doslovno prevoditi kao - pet zemlji, zemlaja ili kako već. Prije bi to bilo pet sela.

Bio je to trenutak koji je promijenio živote onih rijetkih koji su ondje ostali, trenutak koji je ribarska sela pretvorio u jednu od najposjećenijih destinacija na toskanskoj obali, ali i u Italiji. Ako ste od putnika kojima nije problem prijeći par stotina kilometara, navući tenisice, naoružati se fotoaparatom i uložiti dan-dva da osjete život i stope se s jedinstvenom prirodom, vrijeme je za put.

Tamo ćete sresti potomke nekadašnjih stanovnika sela uza stjenovitu toskanku obalu, preživjele nakon što su se kroz stoljeća mijenjali vladari njihovih posjeda, od Langobarda do Genovske Republike, ali i neprestane napade Saracena koji su na brzim i lakim brodicama upadali i pljačkali, uglavnom hranu i vino jer drugog nije bilo, te odvodili mlade djevojke u roblje. Povijesnih znamenitosti u ovih pet sela ima taman toliko da vam ne oduzmu previše vremena i odvuku pažnju od šetnje uz litice, kroz vinograde i maslinike sve do lučica u kojima su na žal izvučene drvene batane obojene žarkim bojama, baš kao i fasade kuća koje su se stisnule u uskim uličicama.

Teško je reći koje je godišnje doba u Cinque Terre najljepše, duga ljetna poslijepodneva i kupanje u kobaltnoplavom moru, jesen kada se širi miris ubranoga grožđa i mošta, zima po naletima bure kad zasvijetle jaslice u Manaroli ili pak sada u proljeće kada opija miris procvalih limuna i naranči, a najhrabriji otvaraju sezonu kupanja.Kada god odlučili otići i upoznati ovaj jedinstveni lokalitet, ne propustite obići svih pet mjesta.

Corniglia je dio općine (comune) Vernazza u pokrajini La Spezia, Ligurija. Broji oko 150 stanovnika (2016.). Za razliku od ostalih lokaliteta Cinque Terre, Corniglia nije izravno uz more. Umjesto toga, na vrhu je rt na visini oko 100 metara, okružen tri strane vinogradima i terasama, četvrta strana spušta se strmo prema moru.
Da biste stigli do Corniglia, potrebno je penjati se na Lardarinu, dugačku cestu koja se sastoji od 33 zavoja s 382 plitkih stuba.
A inače, slijedi cestu koja vodi od postaje do sela-

Vernazza, jedina prirodna luka Cinque Terre, razvila se uz potok Vernazzola (sada pokriven), kako bi se popeli na padine stjenovite potoka koja skriva naseljeno područje s mora. Strme i uske staze vode do glavne ceste koja vodi u mali trg u marini.
Ista vrsta uskih i visokih kuća, također je prisutna u Riomaggiore, Manaroli i Monterossu dodaju više razraditi arhitektonskih oblika.
One koje su dodatno uređene portalima i trijemovima, svjedočanstvo su prosperitet u kojem je kraj uživao za Đenoveške dominacije.
Vrlo dobro sačuvane utvede i kule karakteristične su za Cinque Terre i Vernazzu posebno. Marina može primiti srednje do male brodove i vrijedno je sklonište od srednje jakih valova, ali nije dovoljna za velike zimske oluje. olazeći sa zapada, drugi gradić, selo, mjestašce, kako vam ih drago zvati, od pet koje čine Nacionalni park Cinque Terre.
Vernazza, smještena u uvali između gradova Riomaggiore, Manarola i Monterosso al Mare, i meni je - osobno -najdraža.
Uz Cornigliju, dakako.


Puno draža od najpromoviranije Manarole koja je na svim plakatima.
Područje samog mjesta odlikuje se tipičnim terasama na kojima se uzgaja vinova loza, specifično morfološko područe koje je tijekom stoljeća oblikovao čovjek, a koji je, prema nekim procjenama, čini se izgrdio više od 7.000 km suhozida na teritoriju Nacionalnog parka Cinque Terre.
Među brojnim planinarskim stazama koje omogućuju vezu između sela Cinque Terre, šumskom putu kroz zaselak Casella i preko prijevoja Cigoletta, jedina su veza cestom od obale do val di Vara. Iznad sela Vernazza, na nadmorskoj visini od 325 metara nadmorske visine, nalazi se svetište Nostra Signora di Reggio.

Najjednostavnije je kretati se kroz mjesta vlakom koji polazi iz La Spezije. Dvadesetak linija tijekom cijelog dana povezuje mjesta vožnjom od samo par minuta, a dnevna karta i ulaznica u NP Cinque Terre stoji dvadesetak eura. Sva su mjesta uz more, osim Corniglie, kojom su vladali grofovi Lavagne i koja je na visokm rtu do kojeg vodi tristotinjak stuba. Ako vam se pruži prilika, vratite se do La Spezije brodom iz Monterossa.

ŠTO KUPITI, POPITI, GDJE JESTI, ŠTO VIDJETI...

pesto genovese -  gdje god ga kušali ostavit će vas bez daha. Pripremaju ga od jedinstvene vrste bosiljka čije će vam sadnice darovati ako ih zamolite.  Naš je izbor onaj s vrlo malo češnjaka, svježe pripremljen kojeg valja pojesti u roku par dana. To se nije pokazalo kao problem obzirom da sjajno paše uz sve, od salata, tjestenine, pečene ribe i mesa do brusheta ...

 škverovi ... u kojima se još uvijek ručno popravljaju ribarske barke u Cinque Terre nisu rijetkost. Za velikih valova i ciklona koje stižu iz Genovskog zaljeva brodice se izvlače na suho kroz prolaze u stijenama koji su toliko uski da su se barke, koje se i dan danas izrađuju ručno, gradile na mjeru prolaza. Jedan takav nači ćete u Vernazzi, gradu kojije prije 7-8  godina pogodila toliko snažna ciklona da je bujica s okolnih brda nanijela mulja i blata u visini prvog kata, dakle, više od 2 metra. 

agrumi... domaća hrana, a posebno agrumi dočekat će vas u bilo kojem od sela. Sve je u znaku limuna, od svježeg voća do keramike, ručno rađenih sapuna, sladoleda, likera, marmelada...Zaustavite li se npr. na ručku u Corniglliji, jednim selu koje nije na obali, u restoranu na glavnom trgu, vlasnici će vas rado počastiti likerom od limuna, a za uspomenu na posjet darovati nešricanim limnuima dozrelim u vrtovima na koje gledate dok ručate plodove mora, janjetinu ili jednostavnu tjesteninu sa sirom. Ručak stoji od 8 eura za tanjur tjestenine, do 20 ako odaberet mesni meni. Riblja plata za 2 ososbe ostoji oko 24 eura. Savjet oko odabora vina zatražite od domačina, ili kušajte 'vino da tavola', domaće vino kuće.   


lanene košulje  ...kupite u Vernazzi. Sašivene su od finog talijanskog lana i bojama mora, bijele, neke su ukrašene čipkom ili vezom, prugaste ili s cvijetnim uzorcima. Pronači ćete ih kada se budet spuštali glavnom ulicom prema zaljevu.

 druženje s loklacima ... može biti vrlo zanimjivo jer ćete čuti kako se živjelo prije no što je turizam došao na ove obale. Specifičan dijalekt možda može biti problem, no ugodno je slušati pjevni toskanski jezik. Cijena kave kućete popiti u društvu s lokalcima, pogotovo ako ih častite, može iznenaditi. Dok sam kao običan turist platila 1,5 eura za espresso koji sam popila sama,  tri  ista takva, no popijena s ribarima, platila sam 2 eura. I tako svaki put kada bi se zatekla u Rio Maggiore :)

Portovenere ... trešnja na šlagu, točka na i, šečer na kraju... Kako god ga nazvali ovo je gradić koji je također dio Nacionlanog parka Cinqueterre, no do njega  ne možete vlakom. Od Spezie vozi gradski autobus, i to punih 45 minuta pa je pravi gubitak vremena onamo otići na ovaj način.  Osim toga, gotovo je uvijek pretrpan.  Do Portovenere može se doći automobilom ili, putujete li organizirano, u dogovoru s grupom. Dostupno je i parkiralište s kojeg do mjesta vozi autobus, a karta stoji 1 euro, u jednom smjeru. Nekadašnja antička luka, Portovenere nosi naziv, kažu prema božići Veneri koja se ondje odlučila zadržati očarana ljepotom zaljeva. Razgledajte crkvicu Ime se također veže i pustinjaka i Svetog Veneriusa. U rimsko doba Portus Veneris je bio ribarsko naselje. Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva, Portovenere je postao baza bizantske flote u sjevernom dijelu Tirenskog mora, koju su 643. razorili Langobardi. Kasnije je bio česta meta saracenskih prepada. Portovenere je postao feud obitelji iz obližnjeg Vezzana, potom je početkom 12. st. postao posjed Genove. 

chichetti ... male posudice prepune grickalica, malih bruchetta, komadića parmezana, maslina, sušenih rajčica u ulju, usoljenih kapara, komadića salame i domaćeg kruha s maslinama tek su dio ponude koju će pred vas staviti u kafićima na rivi kad naručite aperitiv ili  čašu vina. Budite znatiželjni i nazdravite pićem koje piju domaćini. Zaboravite ružičaste i naračaste jeftine spritzove i počastite se domačim vinom po preporuci. U zadravlje!

foto: Tanja BOŽIĆ/GastrobajtericaFoto: foto: Tanja BOŽIĆ/Gastrobajterica 1 / 10

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.