Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Gastrobajterica

Ligurija - neodoljiva jednostavnost kuhinje siromaha

Objava 02. veljače 2017. 0 komentara 500 prikaza
Manarola
Manarola
Cinqueterre, Manarola

Oduvijek sam se pitala, kakva su druga mora? Plavija? Slanja?  Mirišu li kao naše? Jesu li tirkizna kao na razglednicama? Mreškaju li se u ljetna poslijepodneva kao Jadran kada preko  njega pređe maestral? Kakvi su ljudi koji uz njega žive... Otkrivati druga mora i život uz njih poriv je svakog putnika, onog koji putujući raste, otkriva, uči i - uživa u tome.

Krenimo stoga ovim putopisom od San Rema put Genove pa "nizbrdo" prema Speziji, te u pojasu od pedesetak kilometara priobalnog pojasa upoznajmo Liguriju - najmanju talijansku regiju. Smjestila se u zaljevu prema kojem i nosi  ime - ili on prema njoj - no ima, za razliku od Toskane, svoje more. Nepravedno zanemarena i uglavnom izvan komercijalnih masovnih turističkih ruta, Ligurija je zadržala šarm regije koja se proteže sve do granice s Francuskom i na jugu i istoku s Toskanom,  dok su joj u zaleđu Pijemont i najgurmanskija talijanska regija Emilia-Romagna. Kraj je to koji će prepoznati i zavoljeti istinski tragači za ljepotom skrivenom u obali koja je fina čipka surovih stijena i rijetkih pješčanih uvala, a u svakoj od njih smjestili su se gradići.

Cucina povera, kuhinja siromaha, slika je ligurske gastronomije koja se temelji na šest elemenata - ribi, samoniklom bilju, maslinovu ulju, rajčici, luku i češnjaku

Veći ili manji, no svima je zajedničko jedno - do posljednjeg su milimetra iskoristili prostor u prirodnim lijevcima između stijena na strmim obalama. Surovost ligurske obale i života na njoj pod udarom hirovite klime jednako je fascinantna koliko i njezina ljepota, intenzitet boja sa zelenih obala i modrog dubokog mora. Tek negdje oko Genove stijene posustaju i nešto manje strma i surova obala proteže se do Savone i San Rema. La Superba, veličanstvena, divna - kako Genovu nazivaju u Liguriji, puno je više od grada. Genova je priča.

Stopama Republike 

Ne pokušavajte je upoznati za jednog posjeta ili u jednom danu. Grad je to koji je valja doživjeti istražujući njegovu prebogatu povijest, Republiku, nasljeđe pomorstva, obitelji koji su se stoljećima sporile za vlast, kroz rivalstvo s drugom moćnom republikom - Serenissimom. Genova i danas pulsira životom kao najveća luka na tom dijelu Europe, 2004. godine ponijela je titulu Europske prijestolnice kulture, a ako tragate za vremeplovom koji će vas vratiti u vrijeme Kolumba ili Paganinija, tada je Strada Nuova mjesto za vas.

Šetnja od Palazzo Rosso do Palazzo Bianco i Palazzo Doria Tursi, do katedrale San Lorenzo i čak 42 palače koliko broji stara jezgra Genove - u dijelu pod zaštitom UNESCO-a - uzet će vam dosta vremena, no svaka minuta vrijedna je doživljaja. Ne propustite otići do Piazza de Ferrari gdje se nalazi Palazzo ducale, a nedaleko i rodna kuća Kristofora Kolumba.

U staroj luci, Porto Antico, posjetiti vrijedi akvarij izgrađen za svjetsku izložbu EXPO 1992. godine te Palazzo delle Compere di San Giorgio iz 13 stoljeća, nekadašnji zatvor u kojem je neko vrijeme proveo glavom i bradom Marko Polo, neshvaćen i optužen zbog svojih, za ono doba, revolucionarnih ideja. Istražujući Liguriju, valja posjetiti Savonu, doživjeti  popularnost San Rema, grada okruženog staklenicima u kojima cvatu ruže za parfemsku industriju i koji je posljednjih desetak godina omiljena destinacija gostiju bivšeg Sovjetskog Saveza. Čak su i oglasi u agencijama za nekretnine - na ruskom i ćirilici.  No, dio Ligurije koji će vas zasigurno ostaviti bez daha i koji je - možda je to osobni dojam - prava  Ligurija jest potez od Genove do Rapalla, La Spezije sve do rivijere Versilia koja je već  prijelaz u Toskanu. Rapallo je gospodski grad na rivijeri Levante baš po mjeri čovjeka, s neodoljivom šetnicom na kojoj valja uhvatiti mjesto na nekoj od klupa pod sjenom palmi. Grad u kojem su trgovci prava stara garda, a živi se od turizma, prehrambene industrije, obližnje tvornice opeke... 

Biti viđeni u Portofinu 

Nedaleko od Rapalla je šarmantan Santa Margherita Ligure, nalik našoj Opatiji sa svojim vilama i luksuznim hotelima te mondeni Portofino, omiljeno odredište slavnih i bogatih. Zateknete li se ondje u sezoni, na sidrištima pred uvalom delfina, kako su  nekada nazivali Portofino, zateći ćete flotu vrijednu desetke milijuna eura, a metara, kvadrature jedara i konjskih snaga u motorima dovoljno je za cijeli Jadran. U Portofinu su ljubovali Sofia Loren i Carlo Ponti, Richard Burton i Liz Taylor, Woody Allen sa svojim suprugama, Brigitte Bardot...

Prije nekoliko godina koncert je ondje održao i Andrea Bocelli osvojivši zauvijek srca publike izvedbom čuvene pjesme "I Find My Love in Portofino" kojom je ovaj šarmantni ligurski gradić opjevala Iolanda Cristina Gigliotti, poznatija kao Dalida. Za ljubitelje visoke gastronomije ondje se nalaze čak dva restorana okićena Michelinovim zvjezdicama, i to uz trgovine visoke mode. Tako ćete odmah na glavnom molu kročiti pred trgovinu Louis Vuitton popunjenu najnovijim modelima, korak dalje je Diorov butik, Gucci, Prada... svi su tu, u dvije male uličice, baš kao i paparazzi koji su stalna postava barova u kojima se u lijena ljetna poslijepodneva ispijaju sjajna lokalna vina bianchetta genovese, nježni Ciliegiolo del Tigullio, slatkasti Moscato del Tigullio ili pjenušava vina.

 Najpopularniji dio Ligurije, barem posljednjih dvadeset godina, otkako je proglašen nacionalnim parkom, jest nedvojbeno kratki potez od La Spezije prema Portovenereu nazvan Cinque Terre. Pet gradića skutrenih u uskim lijevcima među liticama od pamtivijeka su izloženi hirovitoj klimi i ciklonama koje se rađaju u Genovskom zaljevu. Pet gradića, iako ih je na potezu od Spezije na trasi pruge desetak, svojevrsni su turističko-marketinški fenomen. Prije dva desetljeća bili su gotovo posve iseljeni.

Ostalo je vrlo malo stanovnika, a maslinici i vinogradi na strmim obalama bili su posve zapušteni. Kutak svijeta u kojem je priroda spojila najljepše i najsurovije, ljepotu i boje od kojih zastaje dah, ali i okrutnost strmih litica i nemilosrdne ciklone iz “lonca” u zaljevu pred Genovom, to je toskanska obala. Upravo ondje nalazi se i jedinstveni nacionalni park Cinque Terre. Pet ribarskih sela: Rio Maggiore, Manarola, Corniglia, Vernazza i Monterosso al Mare, koja su nastanjivali uglavnom stariji stanovnici okrenuti poljoprivredi i ribarstvu, talijanska je vlada 1997. godine odlučila okupiti u projekt nacionalnog parka koji je dobio i zaštitu UNESCO-a. Pet sela, pet priča, pet doživljaja, pet nezaboravih vizura objedinjenih pod zajedničkim nazivom - pet zemalja, Cinque Terre.

Šarm šarenih fasada 5Terre

Danas fotografije kuća čije su fasade žarkih boja obilaze svijet. Od Japana i Australije do Norveške i Kanade, turisti iz cijelog svijeta masovno odlaze onamo. Najčešći, doduše i najpraktičniji način obilaska, je vlakovima koji povezuju gradiće, odnosno voze na liniji od Genove do Rima i drugim lokalnim linijama. Pruga je vratila život u ovaj dio Ligurije, ali donijela i svjetsku popularnost. Gužve su ondje poprilične, posebno ljeti, no najljepši način obilaska gradića Riomaggiore, Manarola, Corniglia, Vernazza i Monterosso al Mare bio bi brodom.

Dakako, u stabilnoj sezoni s obzirom na to da se hirovita genovska ciklona stvori u svega nekoliko sati. Doživjeti ligursku kuhinjuvrijedi upravo u malim mjestima, pa za obilaska valja pronaći vrijeme za kušanje nekih specijaliteta bez kojih doživljaj Ligurije nije potpun. More kao izvor života i plavi vrt stanovnika malih gradića osnova je kuhinje uz limun, bosiljak, maslinovo ulje i začinsko bilje. Što jednostavnije, to bolje. 

 Ako ste od putnika kojima nije problem prijeći par stotina kilometara, navući tenisice, naoružati se fotoaparatom i uložiti dan-dva da osjete život i stope se s jedinstvenom prirodom, vrijeme je za put.Tamo ćete sresti potomke nekadašnjih stanovnika sela uza stjenovitu toskanku obalu, preživjele nakon što su se kroz stoljeća mijenjali vladari njihovih posjeda, od Langobarda do Genovske Republike, ali i neprestane napade Saracena koji su na brzim i lakim brodicama upadali i pljačkali, uglavnom hranu i vino jer drugog nije bilo, te odvodili mlade djevojke u roblje. Povijesnih znamenitosti u ovih pet sela ima taman toliko da vam ne oduzmu previše vremena i odvuku pažnju od šetnje uz litice, kroz vinograde i maslinike sve do lučica u kojima su na žal izvučene drvene batane obojene žarkim bojama, baš kao i fasade kuća koje su se stisnule u uskim uličicama.

Teško je reći koje je godišnje doba u Cinque Terre najljepše, duga ljetna poslijepodneva i kupanje u kobaltnoplavom moru, jesen kada se širi miris ubranoga grožđa i mošta, zima po naletima bure kad zasvijetle jaslice u Manaroli ili pak sada u proljeće kada opija miris procvalih limuna i naranči, a najhrabriji otvaraju sezonu kupanja.Kada god odlučili otići i upoznati ovaj jedinstveni lokalitet, ne propustite obići svih pet mjesta. Najjednostavnije je kretati se kroz mjesta vlakom koji polazi iz La Spezije. Dvadesetak linija tijekom cijelog dana povezuje mjesta vožnjom od samo par minuta, a dnevna karta i ulaznica u NP Cinque Terre stoji desetak eura. Sva su mjesta uz more, osim Corniglie, kojom su vladali grofovi Lavagne i koja je na visokm rtu do kojeg vodi tristotinjak stuba. Ako vam se pruži prilika, vratite se do La Spezije brodom iz Monterossa.

ŠTO KUPITI, POPITI, GDJE JESTI, ŠTO VIDJETI...

pesto genovese -  gdje god ga kušali ostavit će vas bez daha. Pripremaju ga od jedinstvene vrste bosiljka čije će vam sadnice darovati ako ih zamolite.  Naš je izbor onaj s vrlo malo češnjaka, svježe pripremljen kojeg valja pojesti u roku par dana. To se nije pokazalo kao problem obzirom da sjajno paše uz sve, od salata, tjestenine, pečene ribe i mesa do brusheta ...

 škverovi ... u kojima se još uvijek ručno popravljaju ribarske barke u Cinque Terre nisu rijetkost. Za velikih valova i ciklona koje stižu iz Genovskog zaljeva brodice se izvlače na suho kroz prolaze u stijenama koji su toliko uski da su se barke, koje se i dan danas izrađuju ručno, gradile na mjeru prolaza. Jedan takav nači ćete u Vernazzi, gradu kojije prije 7-8  godina pogodila toliko snažna ciklona da je bujica s okolnih brda nanijela mulja i blata u visini prvog kata, dakle, više od 2 metra. 

agrumi... domaća hrana, a posebno agrumi dočekat će vas u bilo kojem od sela. Sve je u znaku limuna, od svježeg voća do keramike, ručno rađenih sapuna, sladoleda, likera, marmelada... Sladoled od bosiljka u slastičarnici 'Da Alberto' je okusa kakav pamtite čitav život. Zaustavite li se npr. na ručku u Corniglliji, jednim selu koje nije na obali, u restoranu na glavnom trgu, vlasnici će vas rado počastiti likerom od limuna, a za uspomenu na posjet darovati nešricanim limnuima dozrelim u vrtovima na koje gledate dok ručate plodove mora, janjetinu ili jednostavnu tjesteninu sa sirom. Ručak stoji od 8 eura za tanjur tjestenine, do 20 ako odaberet mesni meni. Riblja plata za 2 osobe ostoji oko 24 eura. Moj odabir je frito misto, i to baš u Cornigliji, na malom trgu u samom gradu.Savjet oko odabora vina zatražite od domačina, ili kušajte 'vino da tavola', domaće vino kuće.   

lanene košulje  ...kupite u Vernazzi. Sašivene su od finog talijanskog lana i bojama mora, bijele, neke su ukrašene čipkom ili vezom, prugaste ili s cvijetnim uzorcima. Pronači ćete ih kada se budet spuštali glavnom ulicom prema zaljevu.

 

 druženje s loklacima ... može biti vrlo zanimjivo jer ćete čuti kako se živjelo prije no što je turizam došao na ove obale. Specifičan dijalekt možda može biti problem, no ugodno je slušati pjevni toskanski jezik. Cijena kave kućete popiti u društvu s lokalcima, pogotovo ako ih častite, može iznenaditi. Dok sam kao običan turist platila 1,5 eura za espresso koji sam popila sama,  tri  ista takva, no popijena s ribarima, platila sam 2 eura. I tako svaki put kada bi se zatekla u Rio Maggiore :)

Portovenere ... trešnja na šlagu, točka na i, šečer na kraju... Kako god ga nazvali ovo je gradić koji je također dio Nacionlanog parka Cinqueterre, no do njega  ne možete vlakom. Od Spezie vozi gradski autobus, i to punih 45 minuta pa je pravi gubitak vremena onamo otići na ovaj način.  Osim toga, gotovo je uvijek pretrpan.  Do Portovenere može se doći automobilom ili, putujete li organizirano, u dogovoru s grupom. Dostupno je i parkiralište s kojeg do mjesta vozi autobus, a karta stoji 1 euro, u jednom smjeru. Nekadašnja antička luka, Portovenere nosi naziv, kažu prema božići Veneri koja se ondje odlučila zadržati očarana ljepotom zaljeva. Razgledajte crkvicu Ime se također veže i pustinjaka i Svetog Veneriusa. U rimsko doba Portus Veneris je bio ribarsko naselje. Nakon propasti Zapadnog rimskog carstva, Portovenere je postao baza bizantske flote u sjevernom dijelu Tirenskog mora, koju su 643. razorili Langobardi. Kasnije je bio česta meta saracenskih prepada. Portovenere je postao feud obitelji iz obližnjeg Vezzana, potom je početkom 12. st. postao posjed Genove. 

chichetti ... male posudice prepune grickalica, malih bruchetta, komadića parmezana, maslina, sušenih rajčica u ulju, usoljenih kapara, komadića salame i domaćeg kruha s maslinama tek su dio ponude koju će pred vas staviti u kafićima na rivi kad naručite aperitiv ili  čašu vina. Budite znatiželjni i nazdravite pićem koje piju domaćini. Zaboravite ružičaste i naračaste jeftine spritzove i počastite se domačim vinom po preporuci. U zadravlje 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.