Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Gastrobajterica

Lijep, ljepši ...David

Bio je to posao koji nije imao presedana u renesansnoj umjetnosti i već su dva puta pokušavali obaviti ga.
Objava 15. kolovoza 2018. 0 komentara 1028 prikaza
Foto: Tanja Božić/Gastrobajterica
Foto: Tanja Božić/Gastrobajterica
David

Vrelo ljeto žari Firenzu, 1501. je godina, dan nakon blagdana Velike gospe, 16. kolovoza.

Konzuli dell'Arte della Lana i graditelji Duoma pozivaju na susret Michelangela. Imaju poslovnu ponudu za njega .... 
Naručili su kip kralja Davida od Michelangela, koji bi bio postavljen u jedan od vanjskih potpornja smještenih u apsidi katedrale Santa Maria del Fiore.

Bio je to posao koji nije imao presedana u renesansnoj umjetnosti i već su dva puta pokušavali obaviti ga.
Ogroman blok bijelog mramora namijenjenog izradi ovog djela zapravo je prvo skicirao Agostino di Duccio 1463-1464, a potom i Antonio Rossellino 1476. godine.

No, obojica su napustila projekt zbog neoptimalnih osobina djela
Također, i zato što su bile ograničene sve mogućnosti intervencije.
 

PROBLEM PRVI ...

Glavni je problem bio krhkost mramora, zbog slabe kvalitete, prisutnosti brojnih pukotina i rupa. Vjerovalo se da je oblik bloka još jedna prepreka: previsok i uzak nedovoljan za puni anatomski prikaz likova.

Blok je bio lomljiv posebno u području ispod trenutne lijeve ruke i prijetila je bojazan da je jednom isklesan neće moći podnijeti težinu figure koja stoji samo na nogama.

Unatoč teškim uvjetima, Michelangelo, tada mladi umjetnik, u dobi oko 25-te, nije obeshrabren i, svjestan prestiža koja će mu jamčiti uspjeh, prihvatio je izazov.

Datum službenog početka radova zabilježen je 9. rujna 1501. godine, kada je umjetnik testirao tvrdoću bloka s nekoliko udaraca dlijetom.

PROBLEM DRUGI

Toliko su mu išli na živce svi koji su htjeli uživo gledati nastanak skulpture da je izgradio ogradu poko svojeg prostora na kojem je radio.Davida je odlučio prikazati golog, kao od majke rođenog bez ikonografije ...
Michelangelo je osmislio tehničku za ispunjavanje i pokrivanje sivih vena u mramoru i "taroli" sitnih pukotina, i to vapnenačkim mortom, vraćajući na površinu tipičnu glatkoću.

Dovršenje je biloi okruženo aurom misterije i neizvjesnosti Firentinaca, svjesnih rimskih uspjeha majstora klesarstva te znatiželjnih znati ishod tako teškog test. Stroga tajna je otkrivena uoči blagdana svetog Ivana, zaštitnika grada, 23. lipnja 1503., kada je maestro otvorio ogradu i pozvao javnost da se dive remek sada već pri kraju. 

Obziromda je izrada popilično dugo  maestro i njegovi suradnici trebali su se kvalitetno hraniti, pogotovo zimi. A znate li koje je bilo omiljeno jelo Micheangela Buonarotija? Davno zaboravljena poslastica koju su nutricionisti gotovo potpuno, i posve nepravedno prognali sa stolova postala je maestrovo omiljeno jelo u pauzama između slikanja i klesanja nakon što ju je otrkio za posjeta .... (za više piši Gastrobajsterici u inbox, čekam te) Apunaskim Alpama.

 PROBLEM TREĆI 

Michelangelo Buonarroti u malom mjestu Colonnati našao se kako bi odabrao blokove mramora za svoje skulputre. Bio je oduševljen i pohlepno je pojeo sve komade finog larda koje su mu mještani pripremili. Lardo se inaće pripremao kao hrana koju su muškarci radeći u rudniku kamena svakodnevno jeli za marendu. Michelangelovo je ljubav prema jednostavnoj i istinskoj kuhinji bila dobro poznata, što je savršeno odgovaralo njegovoj iskrenoj prirodi. I, poput rudara u kamenolomu, volio ga je guštati u lardu na jednostavnom komadiću prženog kruha, uz rajčicu.

Hrana siromašnih, ali vrlo hranjiva. Lardo je bio široko rasprostranjena i konzumirali su ga vojnici, pobunjenici...čak je nazvan „hrana anarhista”, budući da su dometnici u planinske dijelove mogli preživjeti zahvaljujući ovom bijelom špekeu koji se čuva vrlo dugo u soli i začinima pritisnut u kamenice od mramora.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.