Blogosfera Gastrobajterica

Sardinija - otok najdugovječnijih ljudi u Europi

Mala smaragdno zelena točka u Sredozemnom moru na kojoj se spaja Afrika, Španjolska i Italija-Sardinija
Objava 10. veljače 2019. 0 komentara 1268 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
I Sardinija ima svoj karneval: Jednom kad kročite na otok doživjet ćete bezvremenske običaje i tradicije koje otok čine čarobnim. Od doba Nuraghe do sada, Sardinija je doživljaj za oči i dušu

Kava su ta mora koja zapljuskuju obale Afrike i talijanske obale? Jesu li odista smaragdnozelena, baš kao što Costa Smeralda, jedan od najpoznatijih uvala na Sardiniji nosi naziv?

Kada bi mogli do Luke Modrića, koji ondje ljetuje sa suprugom, pitali bi ga.
No, mislim da je do Luke teže doći doli se zaputiti povoljnim letom iz Venecije do juga Italije, pa onda malo desno, prema Africi, pa tamo ispod Napoleonove rodne Korzike još malo niže, i - eto nas - Sardinija.


Svega 180 km udaljena od afričke obale, a 190 km od talijanske, drugi otok po veličini nakon Sicilije, Sardinija je pravi izazov za istraživače, avanturiste, gurmane, hedoniste...

Sve što ste znali, ili mislili da znate o Italiji i Talijanima, ovdje pada u vodu. Govorite li talijanski? E, ovdje vam to nije važno, jer je dijalekt 'sardo' toliko drugačiji, a sve donedavno bio je službeni jezik na otoku s oko 1,6 milijuna stanovnika, tako da će vas bolje poslužiti par rečenica španjolskog doli najknjiževniji talijanski.


Pored Korzike, ali ne francuski


Svega 180 km udaljena od afričke obale, a 190 km od talijanske, drugi otok po veličini nakon Sicilije, Sardinija je pravi izazov za istraživače, avanturiste, gurmane, hedoniste... (Foto: unsplash.com)


Glavni grad otoka je Cagliari, nalazi se na jugu, i često će ga lokalci prije nazvati Casteddu, tako da će vas već u prvim susretima zbuniti. Za otočke pojmove veliki grad s oko 230 tisuća stanovnika, čak 400 godina glavni grad Kraljevine Sardinije, no manje popularan za turiste u odnosu na Sassari, na sjeveru otoka, i drugu zračnu luku na otoku.

Upravo su Cagliari i Sassari (oko 120 tisuća stanovnika) sa svojim zračnim lukama najčešći odabir putnika za Sardiniju, uz luku Olbia koja otok trajektima povezuje sa
Civitavechiom.
Blizina Korzike, kanal Bonifacio širok 12 kilometara dijeli ta dva otoka, geografski i morfološki vrlo slična pa postoji teorija da su nekada zajedno činili veći komad kopna.

No, Korzika, koliko god blizu bila, na Sardiniju nije donijela francuski utjecaj. Dapače, mnogo se više osjeća katalonski doli francuski. Jednom kad kročite na otok doživjet ćete bezvremenske običaje i tradicije koje otok čine čarobnim.
Sve što ste znali, ili mislili da znate o Italiji i Talijanima, ovdje pada u vodu. Govorite li talijanski? E, ovdje vam to nije važno, jer je dijalekt 'sardo' toliko drugačiji, a sve donedavno bio je službeni jezik na otoku s oko 1,6 milijuna stanovnika, tako da će vas bolje poslužiti par rečenica španjolskog doli najknjiževniji talijanski. (Foto: pixabay.com)


Od doba Nuraghe do sada, Sardinija je doživljaj za oči i dušu. Po sredini otoka pruža se brdski lanac s vrhuncima koji ne prelaze 1500 metara - Iglesiente i granitni masiv Limbara te Olienski Dolomiti ili Sopramonte.

Najviši vrh na otoku je La Marmora, visok 1834 metara. No,ljubitelji planinarenja na Siciliji su rijetki, baš kao i snježne oborine ondje. Najdulja rijeka na otoku je Tiso, a nabogatija vodom Flumendosa.

Na cijelom otoku samo je jedno prirodno slatkovodno jezero Lago Baratz kod mjesta Alghero na sjeverozapadu Sardinije.
Alghero je jedno od popularnijih mjesta na otoku.

Kroz svoju dvojezičnost priča povijest mjesta i otoka Alhgero i danas njeguje dvojezičnost, uz talijanski, tipični sassarese, govore španjolski, tj, katalonski. Čak su i natpisi ulica dvojezični. Grad koji spaja tradiciju Pise, Genove, Ligurije, Sardinije i Katalonije. Bez obzira na mračne događaje iz
povijesti koji su podijeli Sarde i doseljenike s Pirineja, danas svi skladno žive u Algheri. Što se zapravo dogodilo? 

Naselili ljude s Pirineja

Ključna godina u povijesti Alghere je 1353., Tada se pred gradom našla moćna flota aragonskoga kralja Petra IV. Zatvoren je izlaz iz grada morskim putem, a opsada je potrajala mjesecima.

Višemjesečna opsada učinila je da Alghero je pao pred pritiskom Aragonaca. Odmazda prema domicilnom stanovništvu zbog pružanja višemjesečnog otpora, bila je takva da su iz grada, iz svojih domova protjerali sve stanovnike. Na njihova mjesta doveli su doseljenike s Pirineja.


Kamo god krenuli na Sardiniji zanimljivosti ćete naći na svakom koraku. Na otoku se nalazi grad – Pula, (lat. Nora) je mjesto koje slavi svog zaštitnika Sant'Efisia, svake godine 3. svibnja. (Foto: pixabay.com)


Katalonci su u Algheri vidjeli odličnu poziciju u sred Mediterana pa su odlučili izgraditi utvrde i obrambene zidine. Okružili su grad, a Sardi, Algheresi, koji su do jučer živjeli ondje imali su zabranu boravka u gradu.

 Točnije, u gradu su se smjeli zadržavati danju, ali nakon što bi se predvečer oglasila zvona, morali su napustiti Alghero.

Ovo je tek dio povijest otoka koja seže sve do 12 st. prije Krista kada su otok naselili stanovnici iberijskog plemena Sardi. Na Apeninskom polutoku širila se etruščanska civilizacija, a na ovom relativno udaljen komadu kopna Sardi razvili tzv. civilizaciju nuragha. Što su zapravo Nuraghi?


Nuraghi su na Sardiniji turistička atrakcija, a sačuvano ih je oko 7000 na cijelom otoku i zovi ih Stonehenge Mediterana. (Foto: pixabay.com)


Iako je prva asocijacija bila na istarske kažune, nismo daleko od toga, jer je riječ o građevinama podignutim 1500 godina prije Krista, slaganjem kamena bez vezivnog materijala, a u obliku tornja s donjim polumjerom od 10-36 metara. Bili su, a neki i dana danas odolijevaju vremenu, visoki 12-20 metara. Zidove su od grubog velikog kamenja povjesničari uspoređuju s mikenskom kulturom. Nuraghi imaju unutra više katova odijeljenih lažnim svodovima, a u prizemlju se nalazila cisterna. Nuraghi su na Sardiniji turistička atrakcija, a sačuvano ih je oko 7000 na cijelom otoku i zovi ih Stonehenge Mediterana. Posjet otoku i obilazak nuraghi znači živjeti na istim mjestima kao prvi stanovnici otoka, slušati korake na kamenju, biti dio povijesti, a legende i bajke prate putnike prilikom posjeta pretpovijesnim ruševinama.

Nuraghi, simboli otoka, vjerojatno su bili središte društvenog života civilizacije brončanog doba. U nekim područjima, kao u Valle dei Nuraghi (u Logudoro), čak ih je tridesetak , samo nekoliko stotina metara jedan od drugoga. Su Nuraxi, proglašena je UNESCO-vom svjetskom baštinom.

Žitnica drevnog Rima

Grci su stoljećima pokušavali kolonizirati Sarde i Sardiniju, no nije im pošlo za rukom. No, zato jest
Feničanima, a kasnije i Rimljanima. Bili su im, a kažu starosjedioci na otoku da ni danas nema ljubavi između Rima i Sardinije, najljući neprijatelji. Sardinija je bila važna žitnica Rima, a danas je, reći će, 'zlatana koka' s obzirom na prihode od
turizma.


Porto Cervo mondeno ljetovalište i luksuzna marina na sjeveru Sardinije. Investicija princa Karima Aga Khana i  drugih investitora, Porto Cervo je glavno središte Costa Smeralde. Porto Cervo je jednan od najskupljih resorta na svijetu,  obožavaju ga jahtaši i multimiljarderi (Foto: pixabay.com)


Loptali su se Sardinijom Oktavijana i Seksto Pompej, bila je i pod vlašću Senata, a onda su im je pred nosom oteli Vandali. Bila je i carsko leno Pise, pljačkali su je Saraceni, željeli Pisani i Genovesi, a papa Bonifacije VIII. dao ju je u 13. stoljeću u feud aragonskom kralju Jakovu II.

Otočani su se čak 70 godina suprotstavljali Aragoncima. Tko god se kroz burnu povijest htio ukotviti na važnom otoku u sred Mediterana, naišao je na otpor otočana- od Španjolaca, Austrijanaca, tuniških i alžirskih gusara,
Francuza ...

Londonskim sporazumom 1718. Sardinija je pripala savojskom vojvodi Vittoriju Amadeu II., te 1720. postaje sastavni dio Sardinskog kraljevstva pod savojskom kućom. Tek nakon II Svjetskog rata 1948. Sardinija je postala autonomna pokrajina Italije. 

Unatoč burnoj povijesti otočani su ostali pošteđeni velikih ratova, a žive kao u vremenskoj kapsuli 

Sardiniju svrstavaju, uz japanski otok Okinawa, među mjesta s najvećim brojem stogodišnjaka na svijetu,čak 22 stogodišnjaka na 100.000 stanovnika.


Kamo god krenuli na Sardiniji zanimljivosti ćete naći na svakom koraku. Na otoku se nalazi grad – Pula, (lat. Nora) je mjesto koje slavi svog zaštitnika Sant'Efisia, svake godine 3. svibnja.

Tijekom Festivala sv. Efizija, kojem je stanovništvo Pule izuzetno posvećeno, ulice se prosipaju ružinim laticama. 
Sardinijski arhipelag broji sedam glavnih otoka, a možda najpoznatiji i svakako najnaseljeniji je La Maddalena (sastoji se od 27 otočića), a odlikuje se tirkiznim uvalama i divljim pješčanim plažama. Cijelo otočje je nacionalni park.

Siesta koja traje četiri sata

Na sjevernoj obali otoka nalazi se Portobello, ekskluzivno turističko naselje idealno za sve koji traže luksuz, privatnosti i netaknutu prirodu.

Prekrasna obala Portobella prepuna je skrivenih romantičnih uvalica, smatraju najromantičnijom sardinijskom lokacijom.
Otok Santa Maria je jedini stalni naseljeni arhipelag pored glavnih gradova La Maddalene i Caprere, a na južnoj obali Santa Maria najpoznatijih i najljepših plaža na otoku, Cala Santa Maria. Izuzetni fini bijeli pijesak i kristalno čisto morem.


Na sjevernoj obali otoka nalazi se Portobello, ekskluzivno turističko naselje idealno za sve koji traže luksuz, privatnosti i netaknutu prirodu. Prekrasna obala Portobella prepuna je skrivenih romantičnih uvalica, smatraju najromantičnijom sardinijskom lokacijom. (Foto: pixabay.com)


Jedan od najpoznatijih i najfotografiranijih lokaliteta na Sardiniji je Tavolara. Otočić je to koji se nalazi sjeveroistočno od Sardinije, oko jedne milje od obale otoka. Od Tavolare prema jugozapadu, prema Sardiniji, se pruža duga uska kopnena prevlaka. U blizini je
Olbijskog zaljeva i mjesta Porto San Paolo.

Vrijedi izdvojiti vrijeme za posjet špilji Grotta di Nettuno ili Neptunova špilja. Savršeni kameni formiraju čudesnu ljepotu i „rastu“ iz svoda špilje nekoliko metara. 

Možete do nje doploviti brodom tako da vidite Cappo Caccia i najviši svjetionik u Italiji na 186 metara. Na Sardiniji od 14 do 18 sati staje život. Vrijeme je to duže od stanke za ručak, prije bi se reklo neka vrsta sieste. Sardi jedu vrlo dobro, domaće, izvorno, uglavnom hranu proizvedenu i uzgojenu na otoku. 
Za početak kušajte Pane Carasau, lokalni kruh koji se na otoku priprema od pamtivijeka

. Na prvi pogled asocira na mlince, nešto tvrđe, ali daleko je od toga. Zaista funkcionira kao zamjena za kruh na kakav smo navikli. Traje nekoliko dana, nekada je bio osnovna namirnica pastirima u brdima, upravo zato što je zbog suhoće, dugo trajao.


Za početak kušajte Pane Carasau, lokalni kruh koji se na otoku priprema od pamtivijeka. Na prvi pogled asocira na mlince, nešto tvrđe, ali daleko je od toga. Zaista funkcionira kao zamjena za kruh na kakav smo navikli (Foto: pixabay.com)


Simbolizira kolektivnu priču o predanosti, molitvi i radosti. Počinje se pripremati prije zore i završiti popodne, a sve bi pratila molitva da dobro ispadne. Ovaj je kruh stoljećima je bio prisutan na stolovima Sarda, kao simbol dobrote i dijeljenja.
Hrana priča povijest otoka Hrana pripovijeda priču o teritoriju: vrlo malo mjesta na svijetu može se pohvaliti hranom koja je
autentična kao ona na Sardiniji.

Sardinijska kuhinja još uvijek je vrlo slična načinu na koji je na otoku kuhalo nekada. Razlikuju se, dakako, od obale do unutrašnjosti, no svi Sardinijini specijaliteti temeljeni na jednostavnim i originalnim sastojcima. Meso, mliječni proizvodi, žitarice i povrće čine osnovne elemente tradicionalne prehrane, i dakako - riba.


Otok Santa Maria je jedini stalni naseljeni arhipelag pored glavnih gradova La Maddalene i Caprere, a na južnoj obali Santa Maria najpoznatijih i najljepših plaža na otoku, Cala Santa Maria. Izuzetni fini bijeli pijesak i kristalno čisto morem. (Foto: pixabay.com)


Sardinija je dom brojnih tradicionalnih proizvoda što ne čudi jer je sasvim normalno da vam na lokalnom putu stado ovaca napravi pomutnju jer im je baš u tom trenutku ondje – hlad. Obavezno probajte Pecorino i Fiore Sardo sireve. Sardinijska sirana Fratelli Pinna, proizvodi čuveni Pecorino Romano i to u količinama trećine ukupne proizvodnje ovčjeg sira u Italiji.

Na pjeskovitim poljima rastu fantastični Carciofo Spinoso (artičoke). Jedna od izvrsnosti otoka je šafran. Zovu ga crvenim zlatom Sardinije koji raste u okolici Gavino Monreale,i to na način kako su otočani oduvijek uzgajali ovaj cijenjeni začin. Od 15. stoljeća ovdje se ubiru zlataste niti omiljenog začina koji u mjestu ima i svoj festival kada se mogu kušati jela pripremljena dragocjenim začinom.

Na primjer - Malloreddu, vrstom tjestenine najsličnija njokima, od krupice i šafrana. Hrapavi su kako bi 'uhvatile' što više uhvatio umaka od kobasica i ribanog pecorina sir. 

Otočani će goste počastiti Bottargom (slanom ribljom ikrom), ovčjim mlijekom, juhama od ječma i povrća. I u obiteljima, i u restoranima uvijek sa se priprema otočka hrana - od pekarnica gdje se nudi coccoi do civraxu i pan'e gherda do carasau kruha te tjestenina - sušena fregola i malloreddus i svježa pašta - culurgiones vrlo nalik raviolima, ali su punjeni krumpirom i mentom. Ova jedinstvena vrsta tjestenine obično se poslužuje s umakom od rajčice, bosiljkom i ribanim pecorinom.


Otok Santa Maria je jedini stalni naseljeni arhipelag pored glavnih gradova La Maddalene i Caprere, a na južnoj obali Santa Maria najpoznatijih i najljepših plaža na otoku, Cala Santa Maria. Izuzetni fini bijeli pijesak i kristalno čisto morem. (Foto: pixabay.com)


Glavna jela se temelje na mesu, kao što su svinjetina, janjetina ili kozletina, kozje iznutrice ...Ne odlazite s otoka dok ne probate Su Porcheddu. Svinjsko pečenje koje se peče tj. "incarralzadu" satima. Sa Cordule je nešto najsličnije našem vitelcu s Brača, a glavni sastojci su crijeva od janjetine vezane u zamršenu pletenicu crijeva. Ako baš niste ljubitelji mesa ove vrste, na otoku nećete ostati
gladni.  Ponuda ribe je fantastična plodovi mora, rakovi, sva moguća riba iz dubokog mora, tuna na sto načina.


Sardi obožavaju pivo, a prosječno svaki stanovnik otoka popije  60 litara na godinu (Foto: pixabay.com)


Svaki Sardo popije 60 litara pive

Uživat ćete u autentičnim proizvodima i tradicionalnim jelima gdje god idete na otok, također na lokalnim jelima i vinskim sajmovima i festivalima koji se održavaju tijekom cijele godine, poput proljetnih festivala u Baroniji, Gallura, Sulcis ili u jesen festival u Barbagiji. Poseban su doživlja vinskih cesta. Svako područje ima jedno ili više vina koja ga karakteriziraju: Vermentino u Gallura, Torbato i Cagnulari u Algheru, Carignano na Sulcisu, Cannonau u Ogliastri i Nuorese, Monica i Nuragus u planini Campidano,
Vernaccia na području Oristana i Malvazija u Bosa.

Sardi obožavaju pivu. Svaki otočan popije oko 60 litara pive godišnje , i to preferiraju - biondu, svjetlu pšeničnu pivu i one pripremljene prema samostanskim recepturama. 


'Plavuša' je kraljica ljetnih stolova i po prvi put premašuje potrošnju vina. Čak i Gambero Rosso, poznati gastronomski časopis, na svojim stranicama nudi savjete stručnjaka koji preporučuju razne pive uz svako jelo i svaki meni.
Manje je poznata činjenica da se Sardinija može podičiti i velikim udjelom egzotičnog bilja. Još u vrijeme Mussolinija na otok je dovezena velika količina eukaliptusa s ciljem suzbijanja epidemije malarije (korijenje eukaliptusa na sebe vuče vodu i isušuje tlo, pa voda ne leži i ne razvijaju se močvare.


Sardinijske slastice su toliko prisutne u svakodnevnom životu da ih nema šanse izbjeći. Pribroje li se k tome one koje se pripremaju od prigode do prigode ima ih stotinjak. No najpoznatiji su definitivno amaretti koji se rade od mješavine slatkih i gorkih badema, jaja, šećera, brašna i korice limuna (Foto: pixabay.com)


Svinjetina (porcheddu) i divlja svinja (sirbone) često je na tanjurima Sarda. Peče se na ražnju ili pod nekim oblikom peke obložena tijestom. Za aromatizaciju uporabljuju se biljke poput mente i mirte.

 Sardinijske slastice su toliko prisutne u svakodnevnom životu da ih nema šanse izbjeći. Pribroje li se k tome one koje se pripremaju od prigode do prigode ima ih stotinjak. No najpoznatiji su definitivno amaretti koji se rade od mješavine slatkih i gorkih badema, jaja, šećera, brašna i korice limuna.

Obično se posluižuju u važnim prigodama, poput vjenčanja ili krštenja. Bianchittos, hrskave grickalice, noćna mora svakog zubara, ali radost gurmana. Rade se od badema i limun, ali ključni sastojak je bjelanjak. Gueffus su neka vrsta šarenih otočkih bombona s likerom od naranče i ruže.

Pistoccus je poznat na cijelom otoku, no oni iz Nuora i njegove okolice posebno su
poznati. Meke, izdužene i zaobljene idealne su za ukusni doručak.

pixabay.comFoto: pixabay.com 1 / 13

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.