Blogosfera Gastrobajterica

Pugliezi nisu Štrumpfovi

Fascinantna Matera, mistični Alberobello, TRULLI, božanstveno maslinovo ulje, buratta.... Puglia vas zove da je otkrijete
Objava 15. siječnja 2019. 0 komentara 1410 prikaza
Photo by Mario Grguruć
Photo by Mario Grguruć
Trulli su bili tipični domovi lokalnih seoskih zajednica, njihovi bijeli okrečeni zidovi i tamni, konični krovovi podsjećaju nas na sela iz bajki.

Na samoj mamuzi talijanske čizme smjestila se Apulia, regija koju još nisu pokosili vjetrovi masovnog turizma, iako je posjetitelja iz dana u dan sve više. Matera, najpoznatiji grad Puglie odabran je europsku prijestolnicu kulture iduće godine i putovanja onamo sve su popularnija. Pet talijanskih gradova ušli su kao finalisti za ovaj naslov: Cagliari, Lecce, Perugia, Ravenna i Siena.
Pobijedila je - Matera!
Regija u kojoj je sačuvana iskonska Italija, more, slasne rajčice, domaćini širokog osmjeha, svježa buratta i djevičansko maslinovo ulje. Upravo je ova regija domovina ponajboljeg maslinovog ulja, a čak 50 milijuna stabala maslina raste na ovom dijelu Italije i od njih potiče čak 40 posto godišnje proizvodnje ulja Italije. Do te je mjere maslina cijenjena da se čak nalazi na zastavi i u grbu Puglie.

Apulija izlazi na dva mora - Jadransko i Jonsko na jugoistoku te sa poluotoka Salento nadzire Otrantska vrata i prolaz svega 80 tak kilometara širok koji Italiju dijeli od obala Albanije. Na 20 tak tisuća kvadratnih km u Puglii živi oko 4 milijuna stanovnika.

 Matera, kao drugi Betlehem  
Glavni grad regije je Bari, a drugi veći centri su Alberobello, Conversano, Canosa di Puglia, San Giovanni Rotondo, Manfredonia, Martina Franca, Mesagne, Molfetta, Otranto, Santa Maria di Leuca, Trani, Barletta i Andria. 
Matera, jedan od najstarijih svjetskih trajno naseljenih gradova i fascinantno mjesto za posjetiti. Odlazak u Materu je poput povratka u zaboravljenu prošlosti. Kada posjetite ovaj grad osjećaj je kao da putujete vremeplovom.
Nije slučajno što se Matera naziva i "drugi Betlehem", a mjesto je gdje je snimljen čitav niz filmova "Pasija" s Mel Gibsonom, i "Evanđelje po Mateju" Pier Paola Pasolinija.
Pedesetih godina, kada je stanovništvo koje je živjelo u špiljama iskopanim u planini bilo prisiljeno napustiti te domove da se nasele u modernim četvrtima, nitko nije pomislio da bi te pećine, "kamenje", postale simbol grada koji se ponovno rodio. Godine 1993. UNESCO je uvrstio "Sassi" iz Matere na popis svjetske baštine, kao "primjer tisućljetnog životnog sustava koji treba očuvati i predati ga budućim potomstvima". Preciznije, potvrđena je Matera kao "model života u ravnoteži s okolinom, s kojim se
integrira bez narušavanja, iskorištavajući svoje resurse".

Geolozi to nazivaju "kalcartitom", obični ljudi to nazivaju - tufom. A to je vrsta kamena u brdima koja okružuje Materu i koju su stanovnici ovog kraja naučili oblikovati u davnim vremenima. Materijal, vulkanskog porijekla ali prilagodljiv, nudi se u velikim količinama uz planinu koja dominira gradom, pa se stanovnicima Matere činilo posve normalnim da se posluže onim čega je u izobilju kako bi izgradili kuće.
Sassi četvrti, s kućama u prirodnim pećinama ili ukopani u mekom vapnencu, datiraju iz prapovijesti, a korišteni su kao kuće sve do, nećete vjerovati 1950.!Tada su stanovnici, mnogi su živjeli u siromaštvu, bili premješteni.Većina kuća je napuštena tada, ali danas su mnoge obnovljeni, a neke su čak preuređene u kuće za odmor, hotele, trgovine, ili restorane.. Nekoliko crkvi jeo tvoreno za javnost i možete ondje vidjeti tipične špilja kuća uređena kao što bi bilo do prije šezdesetak godina kad su bili naseljene.
Za dobar uvod, rezervirajte turu obilaska Cave s Matera, poludnevni ili cjelodnevni razgled Sassi okruga.

Sassi Matera je jedna od talijanskih mjesta pod zaštitom UNESCO-a, u kategoriji Svjetske baštine, upisan kao "najistaknutiji, netaknuti primjer trogloditom naselja u mediteranskoj regiji". 
Matera je izabrana da bude jedan od dva grada europske prijestolnica kulture u 2019. i na listi je preporuka mjesta koja treba posjetiti u 2017. zbog svoje sličnosti Jeruzalemu. 

Izbjegavali poreze, a dan danas -stoje

Kamo god krenuli, od sjevera prema jugu, od istoka prema zapadu, Italija je prekrasna, ispunjena tajnama koje samo čekaju da ih otkrijete. Putujući Apulijom zasigurno ćete svratiti i do mjesta Alberobello, pitoresknog gradića u kojem su očuvane kućice građene bez vezivne mase  - trulli. ALBEROBELLO se nalazi 40-tak kilometara južno od Barija, i u njemu živi oko 11 tisuća stanovnika. 
Kuće građene bez vezivnog materijala, isključivo slagane od vapnenačkog kamenja, i na UNESCO-vom su popisu svjetske baštine u Europi od 1996.g

Puglia je jedna od talijanskih regija gdje upravo popularni trulli nose ezoterične simbole oslikane na krovovima i
ondje su zabilježena tajanstvena ukazanjima na Monte Sant'Angelo. Povijest ovih vrlo specifičnih građevina povezana je s uredbom Kraljevine Napulja koja je u 15. stoljeću podvrgnula plaćanju danka svako novo urbano naselje. 
Grofovi Conversana, vlasnici teritorija na kojem Alberobello danas stoji, dali su naputak seljacima koji su radili i živjeli na njihovoj zemlji da postojeće nastambe sruše i naprave nove ali isključivo koristeći kamen, bez vezivne mase. Tako su ih deklarirali kao skloništa, a ne kuće , i mogli su ih lako srušiti te na njih nije bio 'razrezan' porez.
Dakle, morali su koristiti samo kamenje, seljaci koji su pronašli i krov je bio samonosiv te se sastojao od preklapajućih kamenih ploča.. To je zapravo bila najjednostavnija i najčvršća konfiguracija.

Krovovi trulli su ukrašeni ukrasnim sljemenom i znakovima čiji je oblik inspiriran simboličkim, mističnim i vjerskim
elementima. Trulli, tipičan oblik gradnje alla Pugliese. Riječ je o kućicama za koje stručnjaci vjeruju da imaju korijene
daleko u prapovijesti, iako najstariji Trulli datira iz 14. stoljeća.
Kosti zmajeva, tajni simboli, zavjetne molitve, nakit protiv uroka iz tamnih dana prošlosti ...

Putovanje kroz manje poznate i nepoznate dijelove prilika su da sudjelujemo u nekim dobro čuvanim tajnama
talijanske povijesti i tradicije. Trulli su bili tipični domovi lokalnih seoskih zajednica, njihovi bijeli okrečeni zidovi i tamni, konični krovovi podsjećaju nas na sela iz bajki. Međutim, oduševljeni promatrači mogu primijetiti prisutnost velikih, bijelih, ručno obojenih simbola na crnim slaganim krovova: židovski svijećnjak, srca, križeve...
Mnogi od tih simbola imaju religiozno porijeklo, a drugi su pogani i ukorijenjeni u mnogo drevniju tradiciju, o kojoj znamo vrlo malo. Povjesničari se slažu da su ti simboli imali pomirljivu ulogu i da su ih mještani iskoristiti kako bi donijeli prosperitet i zaštitu svojim kućanstvima.

 Trulli blizanci

U Alberobellu ima više od 200 Trullija često među članovima iste obitelji su i isti simboli na krovu. Osobno, možda mi je najdraža jedna od legendi koja se veže za primjer spojenih Trullija - blizanaca.
Pričao o spojenim Trullima potječe još iz 1400. godine i priča o ljubavi i ljubomori. U trulli su živjela dvojica braće koja su se zaljubila u istu djevojku. Bila je obećana starijem, prvom na redu za ženidbu. No, planula je vatrena ljubav između nje i mlađeg brata. Suživot njih troje u istom Trulliju pokazao se previše teškim, a najstariji je brata, dakle, odlučio iskoristiti pravo na imovinu i izbaciti mlađeg iz Trullija.
Mlađi brat nije namjeravao prihvatiti i odlučio je da će trulli podijeliti na dva dijela - s dva suprotna i neovisna pristupa. Sjiamski trulli postaju prava metaforu života, kako je jednostavno podijeliti i odmaknuti dok svi ipak ostaju na istom fizičkom mjestu, u ovom slučaju pod istim krovom!

Povede li vas put produžite do Carovigna, gradića u okolici Brindisija. U njemu živi nešto manje od 18 tisuća stanovnika, Carovignesa. Smješten u gornjem Salentu u Puglii, gdje se susreće s popularnom Valle d'Itria, Carovigno je specifičan po svijetlim fasadama svojih kuća, a ističe se samo jedna u boji karamele, Torre Santa Sabina.


Ugodan mali grad, ali dovoljno velik da razgledatr znamenitosti i doživite osjećaj lokalnog života. 
Grad je samo pet kilometara od Jadranskog mora, no vezan za obalu još od antičkih vremena kada je bio rimska luka. Grb prikazuje dupina s kupidom koji svira harfu, a veže se uz mit o nastanku grada koji je izgradio Arionea, sina Posejdona kojeg su pak spasili dupini.
Povijest mjesta sežebu vrijeme prije Rimljana, koji su ostavili tragove svojih megalitskih zidina i koji su tek jedni u nizu vladara koji su ostavljali tragove na ovom dijelu Mediterana. 
Čarolija Carovigna dolazi uglavnom iz srednjeg vijeka kada su izgrađeni palazzi i dvorac. Castello Orsini-Balzi branio je grad od Turaka kada je to bilo feduralno imanje. 


Prošlo je kroz nekoliko feudalnih obitelji prije nego što je postao sjedište Dentice de Frasso, posljednjih gospodara. 
 U gradu je sačuvano čak 14 tornjeva, a posebno je zanimljiva Porta del Prete sa svojim prolazima koji čine natkrivenu šetnicu.
Jedna od tradicija Carovigna koju još uvijek ponosno njeguju je "Nzegne", tisućljetni običaj bacanja zastava. Sbandieratori, vrlo vješto prikazauju svoja znanja. Možete ih vidjeti ako dođete za blagdan Maria Santissima di Belvedere, najvažniju i najposjećeniju svetkovinu u godinu, koja se održava u danima nakon Uskrsa.
'Nzegna' je svečanost kojim se odaje počast Gospi tako sbandieratori iskazuju svoje vještine, bacajući zastave uz zvukove trubi i bubnjeve.
Između grada i obale su maslinici su dio "parka maslina", a Carovigno je jedan od samo nekoliko gradova diljem Italije koji su nagrađeni prestižnom Spiga d'Oro , oznakom koja se daje ekološki prihvatljivim ruralnim zajednicama za sveukupnu kvalitetu i čistoću.

Istinska talijanska gastronomija

Sirevi, meso s povrćem, jela koja se temelje na mahunarkama, slatkišima i poznatom kruhu Matere glavni su proizvodi domaće kuhinje, koja se ponosi jednim od svojih najpoznatijih jela  "ciallédd". To je tvrdi kruh koji je začinjen krumpirom, lukom, biljem, jajima, a teškim vremenima zamijenjenima repom.


Zanimljivo da se u tamošnjoj gastronomiji koriste i neka vrsta cvjetova. Koriste se oni uzgojeni na Murgiani, a to su narcise, bijele ili žute i bogate proteinima.Naširoko se koriste jer su ih u svojim receptima koje su sačuvali Basilianski (Basilicata) redovnici koji su živjeli u većini stjenovitihpodručjima u regiji.
Još jedna tipična jelo Matera je također „crapiata” recept sa mahunarki koja se tradicionalno priprema 1. kolovoz slaviti posljednji dan žetve i slaviti dobra godina u susjedstvu tvrtke. Prema tradiciji, crapiata se priprema tako da se u veliki lonac stavlja pšenica, ječam, leća, slanutak, grah, bob, krumpir i grašak. Sve se dugo luha uz dodatak suhog mesa.
Običaj je dijeliti stan s drugim ljudima u susjedstvu, pa time i hranu...
Domaća tjestenina još se uvijek priprema na jugu savkodnevno. U materi i Basilicati tradicija je izrada domaće tjestenine koja je također glavni sastojak mnogih recepata. Primjeri su orecchiette alla materna: poslužuju se s rajčicom, sjeckanim mesom u maslinovom ulju i sirom. Cavatelli s brokulama (obrati pažnju na ljubičastu brokulu - izgleda kao gmo a stvarno je domaća sorta.
Još je jedan tipičan specijalitet „maccaron”, o „ricchitell” i na pola puta između orecchiette i cavatelli u svom obliku i obično s mesnim umakom. Koristi se i ovčje i svinjsko meso, kao i kobasice pikantne s peperoncinima. .
Među tipičnim glavnim jelima Matere i okolice, glavnu ulogu igra riba. A posebno na bakalar.  Bilo meso ili riba, omiljena pratnja za sve je kruh iz Matere, poznat u cijelom svijetu.


To je vrlo poseban kruh, pečen u pećima na drva, a priprema se sa bijelio i integralnim brašnom. Tipičano drugo jelo je „Pinata” ovčje meso kuhano u dubokom loncu uz dodatke korjenatostogv povrća - celera, luka, svježe rajčice, salamina, komadića sira,  paprike, mrkve i krumpira.

Jedan od najpoznatijih je, naravno, ricotta kolač, pripremljen s lisnatim tijestom, ovčjom ricottom, šećerom, jajima i likerom limoncellom.
Zatim tu su „strazzate”, kuglice od tijesta sa šećerom, kakao, bademi pržen, muškatni oraščić, cimet, ribanog limuna i gorke kave i „cartellate”, također tipičan za Apulijsku tradiciju, osobito u vrijeme Božića. Druga tipična slatkoća Sassija predstavlja "spumette", meke kekse od badema.

 Jeste li se već spakirali za puta u Apugliju? 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.