Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Gastrobajterica

Zaželi želju i podijeli je sa svetom Fumom

Nekad selo ribara i težaka, na pola puta od Poreča do Pule, Rovinj se popeo u vrh liste najpoželjnijih destinacija visokog turizma. Najbolje što možete učiniti u Rovinju, jest - izgubiti se
Objava 25. kolovoza 2018. 0 komentara 478 prikaza
https://www.pexels.com
https://www.pexels.com

Jedno od najtežih pitanja s kojim sam se susretala govoreći o zelenom poluotoku koji u napadima intenzivne nostalgije zovem svojim Ozom (obećanom zemljom) jest: “Koji ti je grad u Istri najljepši?” Odgovora ima koliko i svih onih kojima se Istra zavukla u srce i sjela negdje na vrh duše osvojivši ih dobrodošlicom i “škrbnošću” (škrban znači štedljiv) domaćina, zelenim oblinama brežuljaka od Učke do mora, crljenicom, bijelim gradovima na brežuljcima, domaćom hranom, malvazijom i teranom...

Jedan od bijelih gradova upravo je Rovinj, grad za koji ću teška srca priznati da je ne ljepši, ali romantičniji i zavodljiviji od Poreča, intimniji od Pule, šarmantniji od Novigrada i Umaga, srdačniji od Pazina... A kada se suočite s još jednim teškim pitanjem: “Što je u Rovinju najljepše?”, najradije bih odgovor prepustila nekom objektivnijem. U Rovinju je najbolje... izgubiti se. Prepustiti se lutanju “za nosom” kako biste upili atmosferu romaničko-gotičkih, renesansnih, baroknih pročelja, balkona, baladura, altana, portala, skalinada, kuća naslonjenih jedne na druge u zavojitim uličicama koje vode do platoa s kojeg puca pogled na more podno crkve sv. Eufemije. Legenda o njezinu dolasku u Rovinj datira iz 800. godine kada je more na obale nasukalo mramorni sarkofag. Svetica se, kazuje legenda, ukazala tek malom dječaku rekavši mu: „Ja sam Eufemija Kalcedonska koja svojom krvlju zaručih Isusa. Ti ćeš izvući kamenu korablju svojim tijelom”.

Dječak je upregnuo slabašne junice i odvukao sarkofag do crkve na brijegu. Otvorivši ga, pronašli su tijelo djevojke i svitak pergamenta s natpisom “Ovo je tijelo svete Eufemije, djevice mučenice iz Kalcedona rođene za nebo 16. rujna godine Gospodnje 304.” Pripovijest o svetoj Eufemiji i danas se ispreda u Rovinju, a skrivene želje upućuju se u osobnim molitvama, posebno u rujnu, kad se slavi njezin rođendan. Zbog sjajne klime Rovinj je prepoznala i Marija Terezija von Österreich koja je na poluotoku Murccia dala urediti lječilište 1888. godine. Bili su to službeni počeci turizma u Rovinju, jedinom gradu u Istri koji nije poharala malarija i kamo su na liječenje te oporavak dolazila djeca iz cijele Monarhije.

Znate li što su to bitinade ?
Bitinada (vjerojatno istroromanska onomatopeja), u rovinjskoj pučkoj glazbi ritmičko višeglasno pjevanje onomatopejskim slogovima, koje oponašajući instrumentalnu glazbu služi kao pratnja pjevanju solista (a bitinada).
Naziv se spominje u Rovinju već u XIX. st. Slično pjevanje postoji i u nekim krajevima Italije (Ligurija, Piacenza, Toskana i Sardinija), ali i u dr. zemljama (Gruzija) 

I baš kad se ne poželite vratiti u sadašnjost, korak po korak doći ćete do lučice u kojoj vrijedi pročavrljati s ribarima uz njihove batane, osvježiti se ili zasladiti neizostavnim sladoledom, kupiti pokoji suvenir u Carerri, voće na jednoj od najskupljih tržnica u Istri, istražiti što se priprema u “špaču” (gostionici) i poslušati rovinjske bitinade, vrstu pučke glazbe, ritmičko višeglasno pjevanje onomatopejskim slogovima koje oponaša instrumentalnu glazbu. Grad je to u kojem će i najveći amateri imati prilike snimiti savršen kadar starogradske jezgre. Kako? Zahvaljujući Rencu Kosinožiću, majstoru fotografije koji je tu tajnu podijelio sa svima osmislivši “Photo point”, mjesto za fotografiranje.    

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.