Blogosfera Gastrobajterica

Žene koje znaju, hoće i mogu popiti

Kad su gladne, ne muči ih finom klopom...
Objava 04. rujna 2019. 0 komentara 335 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
-

Moje su prijateljice sjajne ženskice. Svaka je pravi masterpiece u malom.

Ma koliko nam se životni pozivi razlikovali veže nas, duže ili kraće, pravo,  iskreno prijateljstvo…

Pogledate li realno – ekonomistica, učiteljica, liječnica, instruktorica u autoškoli, nezaposlena trgovkinja i novinarka teško bi mogle imati dodirnih točka, da nije putovanja, iskrenosti i gurmanskih užitaka.

Ne nalazimo se prečesto i nemamo rasporeda ni povoda, ali kad se sretnemo – ne razdvajamo  se satima.
Imamo mi i neke kriterije, da se razumijemo.  Ipak smo mi žene sa stavom.

Uvjet je kuća ili stan bez muževa i djece, da frižider baš nije posve prazan, a sva su ‘tekuća pitanja’ rješiv problem. Ne smeta nam ako nije obrisana prašina ili se iza vrata urušava gomila neispeglanog veša.

Takva su druženja pravi antistres tretman, od smijeha do suza pa sve do suza u potocima … Plakalo se od ponosa i sreće za doktorate, ali i za razvode, loše dijagnoze, bolesti …

Tortelini s kravljim sirom s Kumparičke i šalša od Luaninih pomidora


Kad su gladne, ne muči ih finom klopom …
Nedavno smo se, pregažene obavezama okupile poprilično sive, umorne i neraspoložene od duge zime.
Iako mi se pokušaj punjenja artičoka nije baš pokazao najboljim izborom za šest gladnih žena željnih brzog zadovoljstva u hrani – provjerena teletina iz Mr. Stauba nakon 8 sati krčkanja spasila je stvar. Kolače su donijele one, pa tko bi još i to stigao.

No, bočice ovog puta nisu zveckale na mojim vratima.

Dobro, ima ponešto zlatne rezerve u kući žene koja nije solo drinkerica.

Vidjevši ih onako uvele, za moje ružice izvukoh adut – pravi praznik za profinjena nepca jest liker od ružinih latica. Ako mislite da pretjerujem, varate se. Barem ovog puta :) Riječ je o sjajnom likerčiću koji oduševljava, prvenstveno dame. Samim imenom rožalin osvaja naša “krhka i romatična srdašca”, a uzme li se u obzir da se priprema od ružinih latica koje nisu takle GMO obrade, pesticidi i nabrijana sredstva za duži, veći, mirisniji cvat.

Hvala Danira, ispunilo je sva očekivanja i raspoložilo pet sjajnih žena


Opijena ružom, alkoholom, šećerom i … Francuskom 
No, kušavši prvi put rožalin, gdje drugdje doli u kolijevci gastronomskih užitaka – Francuskoj, na obali ruža i cvijeća – osim potpune raznježenosti, ali i poprilične opijenosti jer količinu istinske ružine esencije i šećera te alkohola koja se kotrljala preko nepca nije bilo lako izmjeriti, bolno sam se osvijestila shvativši da u našim krajevima baš neću pronaći ništa dostojno toj zamjeni.

Kuknjavu sam ublažila našavši nedavno, dok smo se spašavali pod naletima vjetra i kiše među pokislim i natopljenim karnevalistima, u Venetu, dostojnu zamjenu – u likeru, ali i punjenim pralinama. Doduše one s kremom od ruže bile su poprilično otužne u odnosu na one punjene samim likerom.

No, što je ženama u najboljim godinama bočica od tri decilitra likerića?

Uzme li se u obzir da nas je pet, i da razgovori ugodni traju dva do tri sata, uz rožalin je u tren oka planula i bočica limoncella (sezona je gripe i valja konzumirati agrume!) i nije bilo druge doli vratiti se na mjehuriće. Škrtici u meni na trenutak se stisnulo srce pri pogledu na cvjetnu bočicu Veuve Clicquot Rose koju sam ljubomorno čuvala (hvala Danira, ni ne slutiš da si me spasila) ni sama ne znam zašto …

Cure su ipak donijele slatko ...


Osobni savjetnik za suhe pomidore 
Doduše, jednu sam bočicu ovih plemenitih mjehurića nedavno izgubila kockajući se s Christianom Blufixom, osobnim savjetnik za sušene rajčice i antistresnu terapiju, oko detalja života starih Venecijana, pa mi je tim više ova druga bila draža. Pomislih na trenutak zlobno da mi podvalim tu s cvjetićima, ali znam da ga to nimalo ne bi omelo u namjeri da ga što prije otvori i iskapi… :)

Kako god bilo, kada se popilo što se imalo za popiti i otračalo sve koji su to – manje ili više zaslužili – babinjak je zaključio kako je rožolino vrijedan puta na Azurnu obalu u potrazi za novim količinama likera od ruže. Našlo se tu ipak i ponešto vinca … Kad se krenulo s rožolinom nastavile smo u tonu. Nevezano za vinske modne diktate, naprosto nas je vodilo stanje na polici i – boja.  Tao se otvorilo nešto Degrassijevog ‘malinovca’, jedna ‘štiklica’ i onaj ludo dobri Slavonac Josić (a gdje sad lokalpatriotizam  i zavjet da ne pijem ništa s druge strane Učke) …

Čedo, On je Kovač,  zna …

Dobar izgovor zlata vrijedi, tamo u blizini ipak čeka ona trbica zvana čežnja, no, ako tko zna što je to rožolin, a k tome i kako ga napraviti jest – On je Kovač.

- Dušo, ako guglaš naići ćeš na razne recepate… Ja moj rožalin pravin na ovaj način; spio sam da dobijem suhe latice ruža iz Irana sa ekološki nedirnute prirode. Sušene su u tami tako da je ostala i crvena boja. Deset grama latica je skoro pa cijeli vrt sa ružama i na tisuče latica. Moj racept je drugačiji, ja ne držim lozovaču na sucu nego je pohranjeno sve u tami moje konobe.

Ovo na slici je bilo samo da pofotkam i onda sve gre nazad u konobu. Ostavit ču u konobi do početka lita i onda ću procidit. Jedan dil ču ostavit kao ružolin, žesticu rakiju, a u drugi dil ču dodat otopjenog cukra i napravit liquer. Svatko jema svoj pristup, a ovo je moj. Neka tradicije, nije sve ća je po tradiciji i najboje, a meni je bitna inovativnost.

Pozdrav, a kad dođe vrime onda ćeš i kušat – napisao mi je Čedo Kovačević, nesebično podijelivši recept za sjanu žesticu.

Čedo, jedan od rijetkih majstora stare garde koji istinski živi gaastronomiju  potpisuje sjajan blog “Balcana.wordpress.com“. Ne znam što me više oduševljava kod njega, način na koji živi, kako i što kuha ili kako to prenosi …

- Mi u Kaštelima guštamo u seoskome životu di se ispripleče, hedonizam, jednostavnost života, ekološki pristup životu, uzgajanje maslina, branje dalmatinskoga začinskoga bilja, pravjenje vina i maslinova uja, tako da nan nikad nije dosadno… A ća se tiče gastronomije sad je došlo vrime da se doma u Kaštelima kuva za prijateje i fameju – kaže Čedo.

U međuvremenu, natrčala sam i na još jedan recept koji dijelim s vama. Nije kao Čedin, jer on sa svojim rožolinom priča, a ovaj stoji na suncu, što kod Čede – ne igra. No, vrijedi ga pogledati.  prvom prigodom

 

ROŽOLJO, ROŽOLIN je  vrsta domaćeg likera od ploda višnje maraske.

Za staklenku od pet litara u kojoj se liker radi potrebno je:  

stavit na dno pet cvjetova zrna koromača, 

 dvije kile višanja maraske,

dvije kile šečera ,

2 litre rakije,

latice pedesetsak neprskanih ruža.

Sve se dobro poklopi i stoji na suncu cijelo ljeto. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.