Blogosfera Epigraf emancipaciji

U proljeće, negdje na Irskom otočju

Objava 10. ožujka 2016. 2 komentara 469 prikaza
Gleno waterfall
Gleno waterfall
Gleno slap

Proljeće polako prekriva svim svojim bojama  brjegove, obronke, livade, šume moga kraja. Nalazi se kraj slapova  ispod kojih volim stajati u kasno proljeće i ljeto, u drevnoj predpovijesnoj paprati, u propupalome drveću i žbunju, šireći uokolo mirise badema poput nekog nevidljivog, čarobnog, mirisnog štapića. Sjetim se u proljeće poezije i proze Edwarda Thomasa, engleskoga pjesnika koji je poginuo u Velikom ratu.

Šetajući okolnim brjegovima čovjek ne osjeća odveć usamljenost. Ne stidim se nimalo dimiti svoju duhansku lulu, budući da krave i ovce koje neobavezno pašu travu promatraju, nemaju ništa protiv mirisa koji dolazi iz iste. Kako je divno leći u travu na vrhu brjega i gledati u nebo. Kao da nebeski svod spušta gomilu vunenih podglavlja * prema meni.
 

Jedan dio šume sada su zatvorili budući da se tamo već dugi niz godina snima tv serija ''Game of Thrones''. Autor knjige i tv serije George R.R. Martin rekao je za mjesto u kojemu živim da je spektakularna, no mizerna lokacija. Veli on nadalje da je ovdje mokro, kišno vrijeme i gusto blato, a hladnoća je ona koja ulazi duboko u kosti.

Šetajući po brjegovima  često gledam na more, pritom netremice promatrajući u daljini škotski Dumfries & Galloway, koji se poput neke gotske katedrale u magli izdiže iz mora.

Hladnoća u zraku miješa se sa toplotom sunca na licu i kao da nam daje do znanja da se život iznova budi. Subotom i nedjeljom lijep je osjećaj  biti sam i ne razmišljati o bolesti moje supruge. U petak sam crtao u školskome dvorištu zajedno s djecom koju podučavam, skice tek izraslih sunovrata, tulipana, ponekoga šafrana i ponešto đurđica. Slikali smo vodenim bojicama veseleći se umiveni toplim sunčevim zrakama.

Kako se priroda obnavlja tako i mi uporedo s njome. Nažalost, sve češće ju uzimamo olako zaboravljajući koja je naša uloga na ovoj plavoj planeti. Vjerujem da će mo vjerojatno u nekoj budućnosti  ponovno doći do saznanja koliko nam znači pjev ptica, boje proljeća i ostalih godišnjih doba, miris cvijeća i ljeta, voda, mora i oceani, planine, beskrajne livade, šume i jezera.

Možda će mo jednoga dana ponovno naučiti jesti, a ne konzumirati hranu, piti, a ne hidrirati sebe vodom, naučiti pisati olovkom i nalivperom kaligrafski, radije no tipkati po zaslonima nekih tanašnih, pametnih pločica. Možda će mo izaći u prirodu i naslikati krajolik, napisati ljudima koje uistinu volimo pokoje pismo uz malo razlivene tinte i tuša, ili napraviti neki portret osobe koju volimo, pomalo upackan našim otiscima u slikarskom ugljenu. Možda će mo iznova naučiti jesti zajednički ručak u nedjeljna poslijepodneva, reći hvala iz razloga da možemo zajedno jesti, da smo živi i zdravi, osjetivši taj trenutak prožeti osjećajem vječnosti. Dijeliti jednu malu tablicu mliječne čokolade s najboljim prijateljima, smijati se i veseliti zajedno s ljudima koje volimo, popiti topli čaj koji grije srce,šalicu cappuccina s njima, neobavezno pričajući, bez ikakvih komentara na dnevnu politiku ili stanje nacije.

Možda ponovno naučimo kako voljeti i osjećati iz dubine srca. Možda naučimo iznova kakav je osjećaj kada grlimo one koji nam nešto znače ili one koji su stari, nemoćni i sami, nemajući nikoga tko bi ih mogao zagrliti u ona divna proljetna jutra.

Ostavljam svoje nalivpero pa gledam na zaton** i more  u kojemu dolazi brod iz pravca Škotske. Dolaze ljudi u ovo naše malo sjeverno mjesto, no nitko ovdje ne ostaje budući da ovdje ne postoje više ni sjenke prošlosti.

Sjeverni vjetar puše neumitno, uz neko zavijanje, prkosno štipajući moje obraze, pokušavajući ugasiti žar u mojoj luli.
Vrijeme je za povratak kući. Silazim niz brjeg dok se komadići tla otkidaju pod mojim gojzericama. Prema meni juri naš pas, bolonjski bišon Merlin, te nakon što sam ga pogladio po glavi, odlazimo zajedno prema našoj kući, tu na vrhovima irskih brjegova uz obalu mora, unaprijed se radujući toploj vatri kamina u kojemu pucketaju cjepanice, pomiješane s povećim komadima treseti, veseleći se komadu finoga domaćega kruha koji sam danas ispekao, uz zdjelicu bujon juhe od pastrnjaka i mrkve.  

Ugodan dan uz glazbu dragih prijatelja iz grupe Grasscut, dvije pjesme s njihova posljednjega albuma:
https://www.youtube.com/watch?v=m4QAxYJUok0

https://www.youtube.com/watch?v=Sc5y2mymNzA

 

*hrvatska riječ za tursku riječ yastuk ili jastuk ili srpsku riječ uzglavlje.
** Lough, Loch (Irski, Škotski)