Naslovnica Na ishodištu

Vĩśki deśpèt

Objava 28. svibnja 2016. 2 komentara 1200 prikaza
Otok Vis Martvilo
Thor E. Leichhardt
Martvilo otok Vis

U prijevodu s viškoga jazika riječ deśpèt (dalmatinsko narječje - dišpet) znači  na hrvatskom jeziku – inat ili prkos. Ako ćemo i o dubljemu značenju te riječi ona znači i otpor nepravdi.

Na otoku Korzici postoji  tradicija Mazzera. Mazzeri kažu da su se svi veliki svjetski događaji poput revolucija, epidemija, ratova prvotno odigrali u paralelnom, duhovnom svijetu prije nego su se preselili i odigrali u ovome našemu svijetu koji percipiramo kao realnost. Čovjek nema budućnosti nego jedino bezvremensku, vječnu prošlost.

Otok Vis ostao je u toj bezvremenskoj, vječnoj prošlosti (tomu daje dokaz i činjenica da je na zaštićenoj listi UNESCO-a)  a neki su pak od drugih pokazatelja nedostatak podataka o samome razvoju otoka od 7 do 9 stoljeća, kao i činjenica da je bio izoliran od 1945 pa sve do 1991 godine minuloga nam dvadesetoga stoljeća. Postoje neke doduše rijetke, pozitivne strane izolacije, kao i one negativne kojih je više. Pozitivne svakako upućuju na činjenicu da se održala netaknuta priroda i njene ljepote, određene tradicije i kulture (pišem množinu budući da ih je bilo uistinu više) kojih se kao takvih rijetko može pronaći bilo gdje u Hrvatskoj. Negativna strana jest da je otok Vis, kao i otok Lastovo u susjedstvu, udaljen od ostalih otoka kao i kopna te mu treba bolja povezanost s kopnom i ostatkom Hrvatske.
 

Događaji koji su se dogodili u posljednjih nekoliko dana na otoku Visu pokazuju da se taj otok zanemaruje kao nešto ''sporedno'' i možda za neke ''nevažno'' mjesto na zemljopisnoj  karti.
 

Dugo vremena sam razmišljao ne bih li napisao ovakav tekst no nisam imao povoda i razmišljao sam da sve to možda ''nije ni toliko važno''  budući da Hrvatska ima sveukupno ogromnih, većih problema. No posljednja događanja glede blokade katamarana na otoku Visu i jedinstvo ljudi čitavoga otoka, kao i jedinstvo gradonačelnika grada Visa i grada Komiže vjerojatno me dodatno potaklo da napišem nešto na temu navedenu u naslovu. Pitanja i tema glede otoka u Hrvatskoj (dakle ne samo otoka Visa) općenito ima više, no one koje su trenutno najviše zastupljene između ostaloga su korištenje otoka i njegovih prirodnih resursa i bogatstava kao sredstava za brzo stjecanje profita, razmišljanja ljudi koji bi željeli pretvoriti otok Vis u veliko gradilište za apartmane i mjesta za masovno ljetovanje, te ono pitanje koje je zastupljeno posljednjih nekoliko dana u nekim medijima – pitanje prijevoza do samoga otoka Visa.

Sjećam se kao dijete u onim ranim sedamdesetim godinama prošloga stoljeća kada je put na Vis sa kopna bio izuzetno dug te se putovalo satima. Sjećam se i hidroglisera u Komiži i onih prvih, boljih trajekata. No nismo više u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća. I put bi stanovnicima toga otoka trebao biti lakši i bolje omogućen tako da bi mogli doći do kopna. A u današnjem dobu, kao što svi znamo, čak i svaka sekunda znači mnogo.

Od koncesije do blokade

Na Visu 25. svibnja 2016. godine gradonačelnik Visa Ivo Radica i gradonačelnica Komiže Tonka Ivčević pozvali su stanovnike Visa i Komiže,sve žitelje i ljude koji žive na tome otoku,da se pridruže akciji blokade luke u uvali Sv. Jurja u 16.30 sati te da na taj način spriječe pristanak katamarana linije 9602 tvrtke ''MB Kapetan Luka TP''. Poziv na blokadu reakcija je na odluku ''Agencije za obalni linijski pomorski promet'' koja je dala koncesiju gore navedenoj tvrtki, a koja je odlučila iznenada kao jednu od pristanišnih luka uvesti Milnu na otoku Braču. Postavlje se pitanje da li je sama Agencija dala dozvolu ili je pak tvrtka ''MB kapetan Luka TP'' odlučila samovoljno uvesti Milnu kao novu pristanišnu luku? Što god da je istina put do Visa produljen je za nešto više od pola sata.

U svome posljednjemu tekstu za ovaj blog osvrnuo sam se na činjenicu da će se smanjiti davanja za otoke, a spomenuo sam i da sam shvatio i iz razmišljanja nekih hrvatskih političara da je BDP (GDP) najvažnija stvar za Hrvatsku. Vjerujem da najveći dio načina da se poveća GDP upravo je onaj kojime se tvrdi kako se sve treba usredsrediti tako da se potiče razvoj otoka, kao i smanjenje odlazaka ljudi s otoka, te i općenito iz čitave Hrvatske. No strategije, one dugoročne ili ideja nema. I o tome sam prethodno pisao. Nažalost ponavljam se iz razloga budući da vjerujem da su ovo važne stvari ne samo za otok Vis i njegov čitav arhipelag ili Dalmaciju, već i za čitavu Hrvatsku. Jedina ideja bila je i ostaje uvijek pokupiti novac od turizma na kraju sezone. Svakoj vladi, počevši od onih u vremena stare Jugoslavije. I tada su se lomila koplja oko davanja, a ''štafetu'' su preuzele kasnije sukcesivne vlade RH. Dobro je davati, dobro je dijeliti, no dobro se dobrime i vraća. Naravno, ako se bratski dijeli. Prisjetimo se ponovno, Vis je najstariji grad u Hrvatskoj, te jedan od najstarijih u Europi. On kao takav neposredno služi promicanju kulturnoga identiteta Republike Hrvatske a važan je bio i ostao kao strateško mjesto još od pamtivijeka, posebno svim onim silama koje su ga držale, kao i samim Višanima / starim Isejcima koji su izgubili svoju slobodu pod okupacijom Rimskoga carstva. Višani (ondašnji Isejci) su u tome dobu i dalje uspjeli zadržati svoje pravo na helenski jezik i kulturu, tako da su nekoliko stoljeća Rimljani držali dvojezične natpise na Visu, sve dok se stoljećima kasnije grčki nije potpuno izgubio i postao na kraju mješavina riječi i govora svih onih koji su se prvotno i sukobljavali s Issom/Lissom /Visom, dakle Delmata i kasnije u povijesti Mletaka. Viški jezik i njegov Komiški dijalekt rodili su se vremenom na kraju svega kao ostatak ostataka svih tih prijašnjih kultura, jezika i narječja. Nažalost, koliko se može vidjeti iz priložene obavijesti na sljedećoj stranici ugasio se i dugogodišnji portal ''Moj otok Vis', koji su duže vremena bez ikakve naknade i honorara radili njegovi urednici i novinari, dakle još jedan gubitak ne samo za čitav otok Vis nego i za Hrvatsku.

Pišem sve ovo ne iz razloga što mislim da je otok s kojega potječem najvažnije mjesto u univerzumu za Republiku Hrvatsku ili pak čitavu planetu, već iz razloga da taj otok i njegov arhipelag zajedno sa svim svojim žiteljima nešto znači Hrvatskoj i da odluka koja je donešena treba biti promijenjena tako da bi se bolje,a ne još lošije povezalo kopno s otokom Visom. No kao što sam gore u tekstu već spomenuo, Vis se vjerujem po svemu sudeći, nalazi predaleko za nečije razmišljanje, ''nije toliko važan'', kao uostalom i svi njegovi radišni žitelji. A da su radišni dokazuju i potomci Viških iseljenika čiji su pretci morali nažalost seliti u Čile, Novi Zeland, San Pedro u Kaliforniji, Seattle, Aljasku itd. Dokazuje i podatak da su Viški ribari naučili ribare jedne države, konkretno Portugala, kako se soli riba.


Dolazimo onda do pitanja koje se nastavlja dalje na ovu temu. Zašto bi se kao nova pristanišna luka za katamaran postavljala Milna kada to mjesto kao takvo već ima svoju luku u Supetru? Prema takvome razmišljanju građani Komiže na otoku Visu trebali bi zahtijevati svoju pristanišnu luku za katamaran u Komiži, no oni to ne rade iz razloga jer dolaze autobusom iz Komiže u svoju luku, u grad Vis. I to im ne predstavlja problem. Osobno i ja tako uvijek putujem i to mi ne predstavlja probleme kao ni uostalom čitavoj mojoj obitelji. Dakle, Komiža na otoku Visu nema uopće izravnu brodsku vezu. Supetar je s druge strane sa Splitom povezan čak 12 puta dnevno. Možda po nekima postoje u Hrvatskoj otoci koji se klasiraju kao otoci prvoga i otoci drugoga reda? Kompletno sumnjam da bi takva razmišljanja mogla uopće dolaziti od bilo koga tko uistinu živi na nekome od hrvatskih otoka. Uvjeren sam u to.

 
I sve se to događa u trenutku kada je plaža Stiniva na Visu proglašena najboljom plažom u čitavoj Europi.  Nakon Stinive, Vis je zastupljen vrlo često u inozemnim javnim glasilima i portalima kao jedno od najboljih mjesta za odmor u što se možete uvjeriti i ovdje.Odluka se dakle može čitati poput: ''Imate najbolju plažu u Europi, imate veliku povijest, te ćemo Vas stoga lijepo nagraditi tako da Vam čim više smanjimo mogućnosti u narednoj turističkoj sezoni. No ne brinite, na kraju sezone ćemo vas lijepo i uredno pitati za ''naš'' novac''.

 

Otvara se uz sve to i još jedno pitanje. Ono o percepciji i kompletnom, uz to i posve pogrješnom stereotipu, a što se može zaključiti iz nedavnih događaja, ''nesloge'' ljudi na otoku Visu, te činjenice da je na Visu gradonačelnik član HDZ-a, dok je u Komiži gradonačelnica članica SDP-a. Sudeći prema razlici u vlasti, a prema nečijemu mišljenju, dvoje gradonačelnika ne bi se trebali uopće ni slagati. Što je više nego očito da nije istina budući ga gradonačelnici obaju mjesta ne misle u ovakvim trenutcima kao članovi stranke već kao žitelji otoka s kojega potječu i nakojemu žive. Stoga ne znajući gore navedenu činjenicu, bilo je vjerujem lako nekome mijenjati vozni red po vlastitome nahođenju. No ono što se nije očekivalo, a upravo iz razloga neinformiranosti  jest da je Vis zapravo uvijek bio složan. Prijepora je nesumnjivo uvijek bilo, i kao takvi će i ostati, no zajednički ciljevi uvijek ostaju zajednički ciljevi. A to oni koji nisu škojori neće ni razumijeti, a nije zapravo ni važno da razumiju. Ono što je važno jest međuljudski respekt i uvažavanje za ljude bez obzira koji bili i otkuda dolazili.

Put na Vis mijenjanjem odluke postaje duži za pola sata, a koliko sam čitao put od Visa do Splita katamaranom trebao bi trajati ukupno, ne više od jednoga sata, no ''zbog štednje'' traje 1 sat i nekih 20 do 25 minuta. Nakon uvedenih promjena biti će biti blizu dva sata po novome voznom redu, dakle skoro pa isto kao i trajekt koji vozi 2 sata i 25 minuta. Postavlja se pitanje, a čemu onda uopće i služi katamaran?

 

Blokada i ostala popratna pitanja

Na mirnome prosvjedu žitelji otoka blokirali su svojim tijelima i brodicama plovilu tvrtke ''MB kapetan Luka TP''  pristup luci u uvali Sv. Jurja. Žitelji otoka Visa od blokade ne će odustati sve dok Agencija (koju vodi član HDZ-a) ne opozove odluku da katamaran svraća u Milnu. Na odluku je vjerujem, utjecao zahtjev načelnice Milne i samoga župana (inače oboje članova HDZ-a).

Policija u Visu ipak nije nikoga uhitila, no pozvali su gradonačelnika grada Visa Ivu Radicu na razgovor iz razloga jer kažu da javno okupljanje kao takvo nije bilo prijavljeno pa će protiv odgovorne osobe podignuti optužni prijedlog zbog kršenja Zakona o javnom okupljanju. Čitao sam na portalu ''Index'' da je i Lučka kapetanija iz Splita dobila popis svih brodica koje su učestvovale u prosvjedu  te su napomenuli ''da će protiv odgovornih biti pokrenut prekršajni postupak''. Nadajmo se da kao rezultat svega neće biti moguća ''neka ovrha'' na ''nečije vlasništvo'' ili buduće ''zabrane okupljanja'', kao i zatomljavanje prava na prosvjed, a time bi se mogao otkriti neki, rekli bismo, gotovo totalitarni karakter iza ovih događaja.


Mislim da smo na otoku imali dosta zatomljavanja vlastite kulture i slobode. Od Rimskoga carstva koje je okupiralo otok i pretvorilo ga u mjesto građana prvoga i drugoga reda, Mletaka i njihovih perioda robovlasništva i kolonizacija u kojima su čak upotrijebili i ljude sa susjednog i dragog nam otoka Hvara da vladaju Visom, upada raznih gusara i plaćenika, preko novije, daleko primitivnije i brutalnije inačice prijašnjega Rimskog carstva - talijanskog fašizma, pa sve do kasnije izolacije otoka u vremenu SFRJ.

Gradonačelnik Radica napomenuo je u svojoj izjavi (prenešeno s portala '' Index''): '' Svima nam je ovdje nejasno kako se mogu mijenjati uvjeti natječaja i promijeniti linija dok traje koncesija.''
U međuvremenu gradonačelnik je pozvan na razgovor sa ministrom Butkovićem dok gradonačelnica Komiže nije. Ustvari ne bi nas tako nešto odveć ni trebalo čuditi. Žena, gradonačelnica i član SDP-a.

Gospodin Nikola Kežić piše na portalu ''Issa-Vis-Kut'' :
''Iako sam siguran da će gradonačelnik Radica (HDZ) na razgovoru s ministrom Butkovićem sačuvati obraz i neće se dati slomiti u atmosferi "stranačke ćakule", ipak je potrebno jasno reći da je nepozivanje  komiške gradonačelnice (SDP) na taj razgovor o sudbini katamaranske veze politički primitivizam ili bar politička uskogrudnost od strane ministra i agencije za obalni linijski promet. Prometna povezanost Visa s kopnom jednako tangira i komiškog esdepeovca i viškog hadezeovca, komiškog hadezeovca  i viškog esdepeovca i nije stvar ni stranke ni partije.''

Rješenje svega bila bi radije potpuno nova, a ne prekrajanje već postojeće linije.Treba vidjeti kako će se sve stoga dalje odvijati.

No otvaraju se s ovime događajem i neka druga pitanja. Primjerice ono poput pitanja glede ''Ultra'' festivala. Ultra festival inače nije bio prihvaćen na otoku Visu ne iz razloga što otok Vis ''ne želi prihod i razvoj'', već iz razloga što sam prihod ne bio bio dovoljan za ono što bi se možda moglo dogoditi da se festival i održao. Neprihvaćanje održavanja dijela festivala  na otoku Visu u nekim je krugovima popraćen razmišljanjima poput ''ako ne žele festival, ne žele ni prihod, ni boljitak, ni napredak''.  Otok Vis jest mjesto za turizam, to nitko ne dvoji, no mjesto je koje ne pokušava hiniti biti nekom umjetno stvorenom ''elitom'' a još manje jeftinom kopijom nekih mjesta za masovni odmor i brzoprofitni turizam kao što već postoje u Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i nekim dijelovima Italije. Rezultati tobožnjeg ''elitnog'' kao i tog ''jeftinog'' turizma, mislim da se ''dobro poznaju'' pogotovu u današnje doba kada postoje socijalni mediji.

Sve nas to dovodi i do još više važnijih pitanja, poput onoga o odlasku ljudi s otoka i uopće iz Hrvatske. Gospodin Nikola Kežić, cijenjeni novinar portala ''Otok Vis'' i ''Issa-Vis-Kut''  u svome  tekstu pod naslovom ''Otočke zime sve više nalikuju predvorju mrtvačnica'' spominje blog poštovanog  Don Ivice Huljeva, koji osobno pratim i volim čitati. Umjesto previše objašnjenja mislim da je najbolje na kraju pročitati posebno dva teksta Don Ivice Huljeva :
''Prodaj prošlost, uživaj sadašnjost''
''Otoci – ''Trebalo bi'' ''


Završio bih ovaj svoj tekst uz  jedan prigodni, poveći citat iz gore spomenutoga, posljednjega teksta Don Ivice Huljeva iz teksta ''Otoci – ''trebalo bi'' '':

''Otoci, kao ni bilo koji dio Hrvatske, ne zavrjeđuju da se o njima prigodničarski, populistički i polupismeno govori, da ih se stavlja na dnevni red isključivo u kontekstu priče o poboljšanju turističke slike Hrvatske, kao dio kolaža o hrvatskim ljepotama ili kao dio predizborne mantre. To sužavanje predstavlja svojevrsnu kolonizaciju otoka na koju odgovorni i svjesni, bilo pojedinci bilo grupacije, ne smiju pristati. Takav pristup – a on je krajnje očit u sadašnjem trenutku – predstavlja novu “filokseru” koja dovodi do iskorjenjivanja otoka i otočana iz životnog krvotoka Hrvatske i prijeti stanjem u kojem ni sami otočani više neće htjeti živjeti u mentalno i demografski opustošenim i nestabilnim uvjetima. Stječe se dojam da bi otoci ponajprije trebali opskrbljivati potrebe dobrostojeće “gospode” s kopna kako bi tijekom ljetnih mjeseci imali što ugodniji odmor ili ubirali sezonske prihode, bilo u pojedinačne džepove bilo na naslov ovog ili onog proračuna. Drugo, izgleda, što ponekad djeluje simpatično i ohrabrujuće, da sve više prerastamo u rezervat za proširenje naslova na UNESCO-voj listi zaštićene baštine, dok istodobno demografski i intelektualni resursi na otocima nestaju ili dosežu stanje po onoj otočkoj: “Kupus izi kozu!” Tko to sada ne vidi, očito se pomirio s bezizlaznim stanjem.
 

Stoga je krajnje vrijeme da se o otocima govori i pristupa s intelektualnim poštenjem i sa strateškim senzibilitetom, a to podrazumijeva suočavanje s procesima koji su polučili današnje stanje. Državne i lokalne inicijative moraju se po tom pitanju uskladiti, a međuotočne inicijative dobiti institucionalne oblike, no prvenstveno država mora pitanje otoka postaviti kao strateško određenje, a ne kao deklarativno. Uz to, potrebno nam je suočavanje sa sadašnjim procesima koji određuju ono što će sutra doći. Istini za volju, smatram da mnogi otočani nisu svjesni kamo i kuda vode dosezi demografskog i mentalnog opustošenja otoka, ali i naš mentalni sklop kojem kronično nedostaje samokritičnost i samoprijegor, ali i zajedništvo, poduzetništvo, inovativnost, potpomaganje i ohrabrivanje domaćih snaga.'' (kraj citata)
 

  • kalki2222:

    Prekrasno, tako edukativno, uvjek iznenadis sa kolicinom ljubavi i ne poznatim informacijama o jednom svijetu koji postoji u vjecnosti.

  • mikrogrizzly:

    Ne bih se baš složio s intonacijom - OK, pisano iz emotivne viške perspektive i ovo je blog pa ne mora biti nitko objektivan. No, par konstatacija... Milna je izolirana na otoku Braču, kolokvijalno "skrenuo put Milne" znači poludio. Ona ... prikaži još! ima i poziciju u okrilju Splitskih vrata pa je zato idealna za usputnu postaju. Ima i drugih linija, za otoke, koji imaju takve usputne postaje (npr. katamaran za Jelsu pristaje u Bolu. Katamaran za Lastovo, koje je bitno dalje od Splita, pristaje u Hvaru i Vela Luci. Sve je to posljedica ekonomiziranja jer su cijene prijevoza katamaranom visoke, a lavovski dio subvencionira država. Pa nije sasvim pol. korektno spomenuti da s cijenama katamaranskih karata na kopnu ne bi izbliza prešli toliku km (kad se nm preračunaju) i da je država zagrabila duboko u proračun da se otoci povežu i trajektima i katamaranima. I nije Vis prometno izoliran kad u sezoni ima trajekt 3x dnevno! Osvrnite se po Dalmatinskoj Zagori i tamo nema autobusnih prijevoznika, nema ni drž. subvencija i oni su u pravoj prom. izolaciji što se tiče učenika, radnika i dr. Zaključno, "dišpet" bi bio da Vis osnuje Višku plovidbu, nalik Rapskoj, pa nek onda njima proba netko nešto diktirati kad mogu "sami". To bi bilo drčno s njihove strane, a ne da jedan prijevoznik iz Krila Jesenice "kupi" gnjev otočana, a mora - jer o drž. subvenciji ovisi njegovo poslovanje i kako mu u Agenciji narede, onda tako i vozi. Niste baš previše milosrdni prema ostalim otočanima! Vis je važan, velik otok daleko na pučini - ali kad su u pitanju drž. subvencije i povezanost s kopnom, uopće nije loša situacija, ako ćemo objektivno.

Message