Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Vatikan i okolica

Američki predsjednički izbori: Kada je Reagan pobjedio Cartera

Ronald Reagan je prije točno 40 godina postao 40. predsjednik SAD-a. Kako je Vjesnik na prvoj stranici imao rezultat tadašnjih izbora na kioscima u Zagrebu.
Objava 04. studenoga 2020. 2 komentara 1069 prikaza
Bijela kuća
Bijela kuća
Bijela kuća

Prije točno 40 godina, 4. studenoga, održani su izbori za 40. predsjednika SAD-a na kojima je republikanski kandidat Ronald Reagan pobjedio dotadašnjeg demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera. Mnogi su smatrali kako će Donald Trump biti drugi Reagan, koji je bio jedan od najuspješnjijih američkih predsjednika, prije svega zbog ekonomskih mjera.

Američka ekonomija je koncem sedamdesetih godina bila u krizi (naftna kriza, inflacija itd.) i prognoze da bi Reagan mogao pobjediti Cartera bile su više nego jasne. Reagan je bio drugorazredni filmski glumac, ali je kao republikanski kandidat pobjedio 1966. godine na izborima za guvernera Kalifornije koja je procvala pod njegovim ekonomskim mjerama koje neki smatraju konzervativnima. Govorilo se o reaganomici i s tim programom kandidirao se za predsjednika SAD-a 1980. godine. 

Na rezultate izbora utjecalo je i što je Carter u listopadu 1979. bivšem iranskom šahu Rezi Pahlavioju pružio mogućnost liječenja u SAD-u, a u Teheranu su na vlasti već bili islamski revolucionari s ajatolahom Homeinijem koji se 1. veljače 1979. vratio u Iran iz Francuske koja mu je ponudila utočišće u bijegu. Kao odgovor na američko pružanje pomoći Pahlaviju, iranski su revolucionari zauzeli američko veleposlanstvo u Teheranu i otvorena je tzv. talačka kriza. Pod Carterom je pokušano i oslobađanje talaca, ali je ono propalo i to je još više pogoršalo njegovu predizbornu utrku za novi mandat u Bijeloj kući. Carterov poraz je bio jasan svima, ali se za njega navijalo u nekim europskim državama, pa i u tadašnjoj Jugoslaviji. Mediji su pokušali objašnjavati kako Carter ipak ima šanse ostati još četiri u Bijeloj kući. 

Dopisnik Vjesnika u New Yorku je tada bio Zoran Bošnjak, koji je u tekstovima pokušavao objasniti kako će odlučujuće za američke birače biti Reaganov ekonomski plan i njegova najava rezanja poreza. No, uvijek je bilo komentatora u redakciji koji su pokušavali objasniti da bi Carter ipak mogao pobjediti. Tih godina bio sam noćni urednik Vjasnika, što znači da sam od 19 sati do 02 sata u noći trebao ubacivati nove vijesti u izdanja koja su izlazila poslije prvoga koje se zatvaralo u oko 18 sati. Nakon prvog izdanja izlazilo je izdanje koje se trebalo zaključiti u 22 sata itd. sve do zagrebačkog izdanja koje se zaključivalo u 02 sata u noći. U noći američkih izbora između 4. i 5. studenoga po europskom vremenu bilo je gotovo nemoguće predvidjeti rezultate do 02 sata. Kao noćni urednik imao sam pravo malo zakasniti s početkom tiskanja Vjesnika, odnosno dok nisam potpisao da se list može tiskati rotacija nije kretala. 

Da kažem nešto i o tadašnjoj tehnologiji tiskanja listova i rada redakcija. U redakciji Vjesnika na 6. katu u noći su radili noćni urednik, grafički urednik, daktilograf i kurir. Kurir je donosio uredniku vijesti koje su dolazile  na printer u redakciji gdje su dolazile samo vijesti agencije Tanjug, jer je bilo zabranjeno primati strane agencije, te one koje su dolazile na teleprinter (onaj stroj koji stvara traku s rupicama, koje se onda na drugom stroju “čitaju” kao tekst) koji se nalazio na 16. katu i gdje su stizali članci Vjesnikovih dopisnika, te je tu bio i telefoto primač na koji su dolazile slike koje je slao Tanjug. Dakle, kurir je donosio uredniku tekstove i slike. Urednik je izabirao što će ubaciti u novo izdanje lista. Izabrani tekst kurir je odnosio u daktilobiro gdje je bio prepisan na sranicu koju je onda opet pregledao urednik i dao opremu tekstu, odnosno nadnaslov, naslov i podnaslov koje je ukucao na pisaćem stroju na posebnim papirima. Kurir je tekst s opremom odnosio u slagarnu, koja se nalazila u prizemlju.

Tekst se zatim ispisivao na stroju koji je izbacivao olovne retke, a na posebnom stroju su ispisivani naslovi. Slagari su olovne retke stavljali u posebne okvire koji su već bilo postavljeni da prihvate tekst kako je to nacrtao grafički urednik. Noćni urednik odlazio je u slagarnu, gdje je stranica bila u olovo, ali otisnuta na papir kako bi je mogao čitati i ako je sve bilo u redu išlo se u daljnju proizvodnju, odnosno na snimanje na plastičnu (filmsku) foliju, sa koje se preslikava na aluminijsku ploču presvučenu fotoosjetljivim slojem. Ta ploča se zatim postavlja na valjak rotacije i tiskanje može započeti. 

Dakle, ako noćni urednik odluči kasniti s rotacijom, onda to znači da moraju ostati raditi sve osobe u ciklusu proizvodnje novine. Moralo se voditi računa i na dostavu. Naime u isto vrijeme su tiskanje završavala još dva lista, odnosno Večernji list i Sportske novosti, kako bi zajedno s Vjesnikom bili otpremljeni u gradove i na kioske. Postojala je i mogućnost, ali što se nikada nije činilo, da se dio izdanja tiska po utvrđenom vremenu, a s dijelom kasni. Odlučio sam zadržati kretanje rotacije do najdužeg mogućeg vremena, odnosno do kada je bilo moguće pokrenuti rotaciju, a da se Vjesnik dostavi na kioske u Zagrebu zajedno s Večernjim listom i Sportskim novostima, odnosno do gotovo samog odlaska kombija do kiosaka. No, ni to nije bilo dovoljno da se u Vjesniku na naslovnoj stranici otiskaju konačni rezultati američkih izbora, odnosno oni koji nekome pripisuju pobjedu. 

Dopisnik Vjesnika u New Yorku Zoran Bošnjak tako i onako je pratio izborne rezultate i zamolio sam ga da ih šalje u redakciju dok ne kažem da sam zaključio izdanje. U Bonnu je tada Vjesnikov dopisnik bio Krešimir Fijačko, koga sam također zamolio da prati što prenose zapadnonjemačke agencije o rezultatima američkih izbora, a Vjekoslava Grabarića, koji je došao u redakciju, zamolio sam da ode na 16. kat vjesnikove kuće gdje se, uz nekakve kombinacije, moglo pratiti BBC.

Sa slagarnom i ostalima u proizvodnji lista dogovorio sam da ostanu dok ne budem imao rezultat da mogu na prvoj stranici Vjesnika objaviti ime pobjednika američkih izbora. No, problem je bila dostava, odnosno oni su morali dostaviti Večernji list i Sportske novosti na kioske, jer ne bi bilo u redu da kasne zbog Vjesnika. Tada sam se s dostavom dogovorio da ću nakladu koja je namjenjena kioscima na Kolodvoru, na Trgu Republike (sada Bana Jelačića), te na gumenjaku kako smo zvali autobuski kolodvor, odnijeti ja sa svojim automobilom, peglicom, odnosno fiatom 126. Izdanje Vjesnika za ta tri kioska završio sam u 04,20 sati 5. studenoga ujutro.

Na prvoj stranici Vjesnika u nadnaslovu je pisalo, koliko se sijećam, “rezultati američkih izbora u 04,20 sati”, a naslov je bio “Reagan predsjednik”. Sa svojim fiatom 126 odnio sam Vjesnik na tri kioska. Vjesnik je jedini u Europi u šest sati ujutro, kada su se otvarali kiosci, imao na tri mjesta rezultate američkih izbora. Bio sam zadovoljan obavljenim poslom, ali posljedice koje sam mogao proći i s kojima mi se prijetilo (pa i da platim prekovremene sate svima koje sam zadržao) zbog toga što sam zaustavljao rotaciju. Bilo je i onih koji su govorili da sam desničar, jer sam to sve učinio zato što je pobjedio desničar itd. Inače izbjegavam pisati o stvarima u kojima sam sudjelovao, ali se valjalo podsjetiti na ono što se događalo prije 40 godina i zbog situacije koja je nastala oko sadašnjih američkih izbora. 
 

  • Avatar southman
    southman:

    Tada se glasalo ( čitaj : brojilo ) puno poštenije nego danas.

  • Avatar rubinet
    rubinet:

    Imati 31 godinu i biti urednikom Vjesnika. To nije mogao bilo tko.