Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Vatikan i okolica

Predsjednici i njihove ovlasti - razlike između talijanskog i hrvatskog šefa države

Neke razlike između talijanskog i hrvatskog šefa države. Možda nije potrebno povećavati ovlasti hrvatskog predsjednika, ali bi onda bilo bolje da ga se bira u Saboru. Tako će se izbjeći i predizborna kampanja u kojoj se govori kako će netko nešto učiniti premda se zna da takvu mogućnost šef države nema i ne treba je imati u parlamentarnoj demokraciji.
Objava 11. siječnja 2020. 0 komentara 731 prikaza
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Sergio Mattarella i Zoran Milanović u Zagrebu

Predsjednik Hrvatske se bira izravno, a ima manje ovlasti od talijanskog šefa države koga bira parlament. Milanović je više puta izjavio kako bi se i hrvatskog predsjednika s obzirom na ovlasti koje ima trebalo birati u Saboru. Sada kao hrvatski predsjednik mogao bi potaknuti tu promjenu.

Neke razlike između talijanskog i hrvatskog šefa države. Obojica povjeravaju mandat (mandataru) za sastavljanje vlade osobi koja u parlamentu ima većinu zastupnika. U Hrvatskoj se ta uloga šefa države svodi na bilježničku, odnosno pitanje ima li mandatar dovoljni broj glasova. U Italiji šef države ima pravo utjecati i na imena članova vlade. Dakako ne dira u stranački sastav, ali može zatražiti od mandatara da neku osobu pri sastavljanju vlade zamijeni drugom, ako predložena osoba može izazvati negativne reakcije recimo na tržištu novca ili u nekim europskim zemljama. Primjerice sadašnji šef države Mattarella nije želio da u prvoj Conteovoj vladi profesor Savona bude ministar ekonomije, jer bi na tom položaju mogao izazvati izlazak Italije iz eurozone.

Talijanski šef države saziva parlamentarne izbore, ali i što je važno odobrava zakone koje je izglasovao parlament. Tako jamči da je usvojeni zakon sukladan ustavu. Šef države je potpisnik zakona nakon čega oni, s objavom u službenom listu, postaju punovažni. Nije rijetkost da šef države vrati neki zakon na doradu u parlament. No isto tako svaki čin predsjednika mora biti supotpisan od strane nadležnog ministra.

Osim što je na čelu oružanih snaga, talijanski šef države je i predsjednik sudskog vrhovnog vijeća, odnosno neovisne sudske vlasti. Imenuje trećinu članova Ustavnog suda. Šef talijanske države može uputiti posebne poruke parlamentu. Ovlasti hrvatskog šefa države su, dakle, manje od onih koje ima njegov talijanski kolega. Svojedobno, osamdesetih godina, tadašnji šef talijanske države Cossiga primio je nas nekoliko (mislim da nas je bilo osam) stranih dopisnika i uz ostalo smo razgovarali o ovlastima predsjednika. Cossiga je slikovito objasnio kako se talijanski šef države po ovlastima koje ima nalazi između britanske kraljice (koja nema gotovo nikakve ovlasti) i predsjednika Francuske (koji ima i izvršne ovlasti), a tada je na čelu države bio Mitterrand. Po svojim ovlastima hrvatski je predsjednik bliži onima koje ima britanska kraljica. 

Možda nije potrebno povećavati ovlasti hrvatskog predsjednika, ali bi onda bilo bolje da ga se bira u Saboru. Tako će se izbjeći i predizborna kampanja u kojoj se govori kako će netko nešto učiniti premda se zna da takvu mogućnost šef države nema i ne treba je imati u parlamentarnoj demokraciji. 

Još jedan ne manje važni detalj. Talijanski šef države ne odlazi, primjerice, na neka događanja (početak berbe grožđa na što su odlazili hrvatski predsjednici) samo zato da bi se pokazao blizu ljudima. Šef države mora čuvati dostojanstvo svoga položaja i tada će biti cjenjeniji.

U Italiji su u 2020. predviđeni izbori u mnogim regijama: već 26. siječnja u Emiliji-Romagni i Kalabriji, a onda u svibnju i lipnju u Kampaniji, Liguriji, Marke, Pugliji, Toskani i Venetu. Pitanje je i hoće li druga Conteova vlada izdržati sve te izborne konzultacije ili će pasti i sazvat će se novi parlamentarni izbori, ali neke činjenice govore da bi mogla izdržati do kraja mandata 2023. Osim što ni jednoj stranci u vladi ne odgovara izaći sada na izbore, parlament bi 2022. trebao birati novog šefa države, a na njegov izbor žele utjecati sadašnje stranke u parlamentu, jer ne znaju hoće li biti u sljedećem dovoljno relevantne. 

U Hrvatskoj bi se koncem godine trebalo glasovati za novi Sabor. Možda bi do tada trebalo provesti neku reformu, ali ne oko ovlasti šefa države kakve su htjeli provesti neki predsjednički kandidati, već oko administrativne podjele zemlje. U Hrvatskoj koja ima 4,5 milijuna stanovnika ima 21 županija, 128 gradova i 426 općina. U Italiji koja ima 60 milijuna stanovnika ima 20 regija, 80 pokrajina (pokrenuto je bilo njihovo ukidanje, ali…), te 7.900 općina. Zašto se broj županija, gradova i općina ne bi smanjio u Hrvatskoj? U Danskoj sa 5,7 milijuna stanovnika, primjerice, koju spominjemo kao dobro organiziranu državu, je od 1. siječnja 2007. provedena reforma i broj županija je s 13 smanjen na pet, općina s 270 na 98.  

Smanjenje broja lokalnih samouprava ne samo što smanjuje troškove, već smanjuje broj mogućih uhljeba, a što je još važnije pojednostavljuje administraciju, a time i mogućnost korupcije. Teško da će u Hrvatskoj stranke same sebi odrezati mogućnost da zapošljavaju svoje ljude u općinama i županijama, no kada bi to učinile pokazale bi da im je stvarno važno kako se živi u Hrvatskoj, a ne kako one, stranke, žive. Možda će na hrvatskim parlamentarnim izborima pobijediti stranka koja će, ako ne već sada provesti, a ono makar predložiti reformu upravne podjele. To će biti i veliki korak prema smanjuju korupcije, a i u zaustavljanju odlaska mladih iz Hrvatske. Jer, prolaziti kroz labirinte raznih lokalnih, regionalnih i državnih ureda da bi se dobilo često nepotrebnu potvrdu nečega stvara u najmanju ruku nelagodu.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.