Blogosfera Putovanje u Međuzemlje

Dolazak u Indiju kao momentalan kulturni šok

Indija! Indija! Indija! Ta luda zemlja! Iako su mi 'u nogama' bila već tri mjeseca puta, dolazak u Indiju totalno me šokirao. Kao i većina putnika doživio sam kulturni šok! Nakon neuspješnog pronalaska broda preko Arapskog mora, sletio sam u Bobmay, grad s 25 milijuna stanovnika koji je ujedno i 2. najnapučeniji grad svijata. Grad me ubio u pojam! Išamarao me ko' balavca! Pobjedio me u svakom metru kojeg sam prehodao! Mir sam tek pronašao u Hare Krishna hram gdje sam se sakrio od svog tog kaosa. Nakon Bombaya pobjegao sam na famoznu Gou, 'mjesto sreće', gdje sam si konačno odmorio sve moždane sinapse.
Objava 18. travnja 2018. 0 komentara 489 prikaza
Radno opuštajuća atmosfera. Pisanje bloga uz kokosov smoothie na plaži Goe
Radno opuštajuća atmosfera. Pisanje bloga uz kokosov smoothie na plaži Goe

“Welcome to India”, bile su riječi kapetana aviona koji nam je na razglas zaželio sretno prizemljenje. Ovo mi je ujedno prvi korišteni avion na ovom putovanju što široko izbjegavam. Ali, pošto u Omanu nisam mogao naći brod koji plovi preko Arapskog mora, let avionom bila mi je jedina opcija. 

BOMBAY

Prvi dojam Indije, kao i svakom zapadnom čovjeku koji u nju uđe zračnim putem, bio mi je totalan šok. Nakon noćne vožnje i neprespavane noći, u Bombay slijećem u 3 ujutro. Na aerodromu čekam da svane dan kako se ne bih gubio naokolo po ovom 25 milijunskom gradu. Konačno se sunce diže te je vrijeme za pokret. Kako se približavam izlaznim vratima tako se ogromna buka sve više probija po hodnicima aerodroma. Otvaram vrata i…totalan šok!!!!! Auti, rikshe, dernjava i trube!!! Sve zajedno stvara buku preko 150 dB. Tako umoran, izgubljen i mamuran kao što sam sada, ova buka u glavi zvuči kao 200 dB. Kao teški heavy metal koncert. Kao Slayer! Kroz ovaj prometni kaos i nered, što je ujedno i glavna slika te zemlje, nekako se trebam probiti do svog kaučsurfera koji sam dogovorio prošlu noć. Priyanka i njezin dečko udaljeni su samo 5 km od aerodroma, ali  5 km u Bombayu znače puno više!! Zaustavljam rikshu (indijski taxi na tri kotača) i pravi šou počinje! Samo što sam sjeo u nju, već smo bili u punom gasu. Brza vožnja, guranje, preticanje, konstantno trubljenje, neizvjesnost….sve su to radnje koje ispunjuju običan radni dan jednog vozača rikshe. Totalan nered!!! Sunce se polako diže i osvjetljava grad, a ogromni sivi smog nadzire se sve više koji suptilno i potajice ulazi u pluća svakog pojedinca. 

Vozač rikshe (tuk-tuk). Vrlo nervozan posao!

Bezbrojne rikshe. Doslovce se nalaze na svakih par metara

Nekako pronalazim put do Priyankine kuće te joj nakon čvrstog zagrljaja u dvije rečenice izražavam svoje emocije o ovom ludom gradu koji me samo u sat vremena pojeo! Negativne emocije! Nakon malo ćaskanja pokazuje mi trosjed gdje, nakon dan ne spavanja, padam u komu.

Dolazak na gay party!

Subota navečer je! Baš danas se u gradu održava ogromna gay parada, te odmah nakon nje ‘afterparty’ u nekom kafiću. Priyankin prijatelj homoseksualac, koji me ujedno i probudio dok sam ležao u dnevnom boravku, veseo i sa širokim osmjehom na licu poziva nas na gay party. Naravno, odmah sam prihvatio. “Hmmm, gay party usred Bombaya, prva noć u Indiji…mora da će biti ludo. Bez obzira na sve, idem!!” Znatiželja i radoznalost opet mi je prevladala umom. Par minuta kasnije sjedamo u taksi i pičimo prema partiju. U trenutku dok se probijamo kroz grad Priyanka mi objašnjava malo Indijskoj kulturi, malo o kastama, malo o položaju ljudi u društvu, te o nižem, srednjem i višem sloju te zemlje. Pola sam upamtio, pola zaboravio. Konačno dolazimo na party…i tamo opet – totalan kaos! Party ko party ali ipak totalno drugačiji. Čovjek na čovjeku. Muškarac na muškarcu. Usne na usnama. Biti homuseksualac u Indiji i nije nešto najbolje. Zapravo, vrlo je loše. Nepoželjno. Ako si indijski homoseksualac, vrlo često te se odrekne obitelj i izbriše iz njihovih života. Ne znam kako je kod nas, ali imam nekako osjećaj da i mi nismo nešto dalje od Indijaca po istom pogledu. Ako si homoseksualac u Hrvatskoj, mislim da za Hrvate ćeš uvijek biti i ostati peder. Žalosno, ali istinito. Cijela ta večer zapravo bila je vrlo zanimljiva. Svjedočio sam nečemu što nikada prije nisam vidio. Bio sam pasivni promatrač indijske gay kulture 

Kod Priyanke sam bio dvije noći te sam otišao drugoj kaučsurferici koji i nije nešto bila sretna što me vidi. Žena me lijepo ugostila ali nakon pola dana imao sam osjećaj da me ne želi u svojoj kući. Pojima nemam koji joj je vrag bio. Napustio sam njezin stan te otišao u Hare Krishna hram. Prijatelj iz Hrvatske dao mi je kontakt od jednog Varaždinca koji je već 19 godina monah u ISKCON Hare Krishna hramu usred Bombaya. Okrenuo sam taj broj i već isti dan došao na vrata hrama!

Darko Varaždinac ugostio me kao kralja. Dao mi posebnu sobu i rekao da ovdje mogu ostati koliko god želim. Hranu u hramu imao sam besplatno, tri puta dnevno! Što sam radio sve te dane u hranu?? Većinom sam promatrao monase i njihove dnevne rutine. Dizali su se već u 4 ujutro, u 4:30 počinjali su s programom koji su imali, bilo to mantranje ili molitva. Nakon što su završili s jutarnjim ritualima, odlazili su u najsvetijem dio hrama gdje su plesali i skakali do 8 ujutro. I to toliko intenzivno, s tolikim adrenalinom i srećom da sam više puta s čuđenjem gledao. Taj ples bio mi je daleko najjače što sam tamo vidio. Predivno! S obzirom na to da je u 19 godina proputovao cijelu Indiju, Darko mi je dao veoma zanimljive i korisne savjete, te mjesta koja moram posjetiti. Izvadio sam svoju ogromnu kartu Indije, rastegnuo ju po podu i zaokruživanje  je počelo. Hvala ti Darac na svemu!!

Tri dana kasnije…

Još uvijek sam u Bombayu!! Imam totalno krivu taktiku. Taj megamilijunski grad trebao sam već odavno napustiti. Evo jedne činjenice. Da li ste znali da Bombay (ili Mumbai kojeg lokalci baš i ne vole) nije uopće tako veliki grad. Po mojim procjenama veličina mu je maksimalno kao tri Zagreba. Sad si zamislite da u ta tri Zagreba nagurate 25 milijuna ljudi. I šta dobijete? Ogroman kaos!! Ujedno je i drugi najnapučeniji grad na svijetu (odmah iza Dhake), s oko 20 000 ljudi na jednom km kvadratnom!

Gužve na ulicama Bombaya

Svaka ulica u koju sam zavirio bila je krcata ljudima

Za sljedeću destinaciju odlučujem se za Gou koja se nalazi 700 km južnije od Bombaya. Kupio sam kartu za vlak zato što bi samo bi lud čovjek ovdje išao stopirati. Prvo, uopće ne znam gdje je izlaz iz grada. Kaos je prevelik. Drugo, ne znam da li Indijci znaju uopće što je autostop. Treće, kada bi me vidjeli vozači rikše, sigurno bi me izludjeli sa svojim trubama. Te četvrto, u Indiji je vlak jednostavno prejeftin!

Tako da, kupujem kartu i nestajem iz ovog 25 milijunskog grada! Iza mene ostaje samo magla! Samo siv i odbojan Bombayski smog!

Vrata Indije’, najpoznatiji monument u Bombayu

GOA

Svanulo je jutro! Ljudi su se počeli buditi. Nagužvani vlak poprima običnu jutarnju rutinu. Nahodavanje po wc-ima, umivanje, pranje zubi, slaganje kreveta, što je većinom samo micanje jastuka. Zbunjeni pogledi kruže po vagonu! Nekolicina prodavača, svaki s različitim namirnicama, probijaju su se kroz ljude vukući po vagonima svoje kutije s namirnica. Da bi prodaja bila što bolja, dižu svoj glas do neba. Jedni prodaju čaj, drugi kavu, treći vodu, četvrti hranu a peti…pazite sad, novčanike. Pa tko će ti u 7 ujutro kupiti novčanik??

Oko 10 sati ujutro, dva sata kanije od predviđenog, vlak se zaustavlja u Pernemu, u selu gdje imam dogovoreni smještaj. Svoja vrata otvara mi Kusum. Muž, otac i glava obitelji. Nakon običnih rutinskog razgovora: ‘kako, što, gdje i zašto’, krećemo u dublje teme. Kusum mi priča o sklapanju indijskih brakova. Objašnjava kako je 90 posto brakova dogovoreno od strane obitelji. Procedura je sljedeća. Prvo obitelj pokazuje slike svom djetetu od njegove suđene druge polovice. Ako je njihov sin ili kćerka zainteresirana za upoznavanje budućeg partnera, upoznavanje se momentalno dogovara! Ako upoznavanje prođe savršeno, slijedi vjenčanje! Tek nakon vjenčanja i sve te ceremonije, mladenci krenu zajedno u izlaske da se malo bolje upoznaju. Tek tada dolazi vrijeme za njihovu romantiku!
Priča Kusum kako su ti brakovi puno uspješniji nego oni koji su sklopljeni vlastitom voljom. Kako? Zašto? Pojima nemam!! Nitko zapravo ne zna!!

Krećem pješice prema Anjunu, mjestu poznatom po noćnom životu, tri km udaljenoj od Kusumove kuće. Uskoro sam odustao od pješačenja te počeo stopirati. Momenat kasnije staje mi Nigerijac. Diler. Objašnjava mi da je na Gou došao samo zbog biznisa. Dilerskog biznisa. Priča da je potražnja za drogom toliko velika da se cijele dane samo vozika u autu i ljudima dostavlja drogu! “Do you want something??”, odmah me upita. Velim vam, luda je ova Goa!! Na plaži sam naišao na psytrance party gdje sam se malo opustio 

Dva dana kasnije odlazim 15-ak kilometara sjevernije, u selo imena Siolim. Tamo sam kaučsurfao kod Marca koji je sam sebe nazvao Marco Polo. Dečko je jedan od najopuštenijih osoba koju sam ikad sreo. Rodom je iz sjeverne Indije, iz Kašmira, ali ovdje se preselio zbog opuštenijeg ritma života. Marco Polo me naučio kako da se u ovoj ludoj Indiji prebacim u slow-motion mode. Kako da se iz pete brzine prebacim u prvu. Za sve što sam ga pitao odgovor mu je bio; “Just releeeex man! You are in Goa!!!”.

Marco Polo u relex modu

Arambol – najpoznatija plaža Goe!

Konačno!! Nakon dva mjeseca, danas konačno uzimam i plaćam smještaj. Dosta više tog kaučsurfanja. Kaučsurfanje je daleko najbolje, ali vrijeme je da i ja platim za smještaj. Ako sam već trebao uzeti smještaj, mislim da sam ga uzeo na savršenom mjestu.
Drvena kućica nalazi se na plaži, 20-ak metara od mora. Striček na ‘recepciji’, ili bolje rečeno na šanku napravljenom od dvije daske, za jednu noć htio je 400 rupija! Ja sam mu nudio 200 rupija! Par minuta kasnije ‘našli’ smo se na 250 rupija, odnosno 25 kuna. Odmah sam platio za četiri dana zato što je pozicija presavršena. Soba mi se nalazi svega par metara od oceana!

Radno opuštajuća atmosfera. Pisanje bloga uz kokosov smoothie 

Između svih ovih palmi nalazi se moja sobica

Drugom polovicom prošlog stoljeća Goa je bila jedna od glavnih okupljališta hipi (r)evolucije. Ljudi sa svojim uvjerenjima i prkoseći sistemu na neki miran i open mind način dokazivali su kako postoji alternativa ovog sistemsko-ropskog života. Danas, nakon pola stoljeća, na plažama Goe još uvijek se nekako osjeti ta ‘freedom’ energija. Sve je nekako opušteno i predivno. Svi su besprijekorno sretni! Ili je ipak droga u pitanju? Bilo kako bilo, bitno da su ljudi sretni!
Ovdje sam primijetio i prave pravcate hipije, ljude koju su još prije 40-ak godina bili ‘na prvoj crti bojišnice’, među onim prvima. Pravima. Dosta su već ostarjeli ali još uvijek su skloni svojim autentični uvjerenjima. Još uvijek u očima im se vidi iskra života koja se neće još tako brzo ugasiti. Također sam primijetio i ‘nove’ hipije koji su im se pridružili tek prije desetljeće-dva. Ja ih nazivam ‘post-modernim hipijima’ odnosno psytrancerima. Izgled se nešto promijenio od originala, duga kosa uplela se u dreadlocks, glazba se definitivno promijenila (iz rocka u prytrance), ali energija je još uvijek tu. Pozitivna, opuštajuća i vesela.

Krcata plaža za vrijeme sunseta

Glazba piči sa svih strana

Najzanimljiviji i najbolji dio dana u Arambolu je ‘sunset’. Oko 6 sati navečer, tik prije zalaska sunca, svi završavaju svoju dnevnu rutinu te stotine ljudi preplave plažu. Pjesma, ples, žongliranje, yoga, meditacija! Tim radnjama otpraćuje se bijeli dan i dočekuje crna noć. Ali ipak, najvažniji događaj te centar svakog sunseta je drum circle. Kolo gdje se ljudi sakupe i s instrumentima, najčešće su to djembe, udaraju do besvijesti. Kako se noć sve više nadzire, tako su djembe sve glasnije. Ritam kojim se zahvaljuje na još jednom predivnom danu.

Uvijek vesela atmosfera u drum circle-u

Nakon predivnog Arambola odlazim 50 km južnije, u Goin glavni grad, Panjam.
Grad koji je totalno drugačiji nego svi ostali koje sam do sad posjetio u Indiji. Odmah do njega nalazi se Vasco de Gama, manji gradić koji je ime dobio po istoimenom portugalskom moreplovcu koji je te famozne 1502 g. bacio sidro svog krvničkog broda upravo ovdje. Zbog njegovog prisustva, odnosno prisustva jednog Europljanina, svuda naokolo izgrađene su mnogobrojne crkvice. Totalno se vidi kako je nekad davno ovdje stupio čovjek sa zapada.

 

Ekološka neosvještenost!

U svakom blogu komentirajući najveću činjenicu s kojom se susretnem u trenutnoj zemlji, suptilno postavljam pitanje VAMA. To ću učiniti i sada. Zašto Indijci nisu ekološki osviješteni?? Zašto bacaju smeće svuda kuda zakorače?? Bilo to kroz prozor vlaka, autobusa, auta, taksija ili rikše.

Neke scene su mi stvarno neshvatljive. Odmah do štandova gdje se prodaje voće, povrće i ostale namirnice, te gdje ljudi diskutiraju sa smiješkom na licu nalazi se hrpetina smeća koja smrdi kao da se zemlja raspada! Ne znam kako su si Indijci to zamislili i posložili! Biti smetlar u Indiji je najveća karma koja te može zadesiti! Badava im ono imaginarno treće oko što si svi crtaju po čelu ako sa svoja dva ne vide taj veliki problem!

Često viđani prizori. Zapravo, ovdje su krave najveći reciklatori smeća

Prvi dojam Indijaca i nije mi nešto očaravajuć. Nisu mu uopće sjeli. Možda zato što sam ovdje došao direkt sa Bliskog istoka gdje su ljudi zlatni. Najviše sam se iznenadio indijskoj neljubaznosti prema strancima, prema meni, što im se već duboko ukorijenilo u kulturi. Za jednog zapadnjaka koji Indiju gleda sa svojim nametnutim zapadnjačkim stavovima, koji ovdje nije došao učiti nego dijeliti svoje znanje, takvo ponašanje Indijaca samo će ga razljutiti. Kao trenutno mene. Priznajem. Opće poznata i ‘izhabana’ rečenica koja se već desetljećima ponavlja kad se spomene ta zemlja je: “Indiju ili voliš ili ju ne voliš”. Te kako nema zlatne sredine. Za sada, mislim da zasada pripadam onoj grupi koja ju ne voli. Nadam se da će se to ubrzo promjeniti. Da bih ju uopće i zavolio, mislim da trebam napustiti sva svoja stara uvjerenja s kojima sam i došao ovdje, te pokušam samo slušati, gledati i promatrati. Biti neprimjetan, tihi i suptilan promatrač. S vremenom, sve više će mi se početi uvlačit pod kožu, i možda ju jednog dana stvarno i zavolim!!

IndiaFoto: India 1 / 25

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.