Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Putovanje u Međuzemlje

Korona - virus između fikcije i realnosti

Objava 09. veljače 2020. 0 komentara 5668 prikaza
Vijetnam
Vijetnam
Vijetnam

Imate li i vi taj osjećaj da je korona virus unaprijed dobro isplaniran, puštena u Kini samo zato da bi se oslabila njihova jaka ekonomija? Kako to da se virus pojavio baš u vrijeme Kineske Nove godine, najvećeg praznika u Kini, za čijeg se dvotjednog trajanja ujedno dogodi i najveća migracija ljudi na svijetu: na stotine milijuna ljudi vraćaju se iz gradova na sela, putuju u druge gradove, sjedaju na avione i na godišnji odmor odlaze u druge zemlje. Kako to? Kako baš tada? Zatim, zašto se virus pojavio u godini kada je po pitanju ekonomske nadmoći Kina službeno trebala dostići SAD, premda cijeli svijet zna da su oni već daleko ispred. Kako to? Samo puka slučajnost ili dobro razrađen strateški plan? Vrijeme virusa, ne da se u savršeno vrijeme pojavio, nego je abnormalno kirurški precizno tajmiran i pušten u svijet.

Evo par primjera iz prve ruke, iz Vijetnama gdje trenutno živim.
Cura mi radi za jednu kinesku firmu, kao menadžerica prodaje, i klijenti su joj većinom Kinezi, i zbog virusa sve firme do daljnjeg ne rade. Šef joj je Kinez, kao i par njegovih pomoćnika, i pošto je prije desetak dana bio Tet holiday (Kineska Nova godina) svi su se vratili u Kinu, ali sada više ne mogu doći u Vijetnam zato što ih vijetnamska vlada ne pušta više u zemlju. Znajući to dobro, šef joj je svejedno odlučio doći ovdje, ali aerodrom je bio totalno prazan, bez ijednog zaposlenika na šalteru, i nije mogao nikamo već se vratio nazad od kuda je i došao.
Vidim da svijet lagano kida veze s Kinom što se tiče uvoza robe, a znamo da je više od pola proizvoda u svijetu ‘Made in China’. E-Bay više ne radi ako se naručuje iz Kine. Znamo da se i virus prenosi putem živih bića - preko životinja i nas živućih nesretnika - a ne preko rezervne pumpe za bicikl kojeg si naručio preko e-Baya. Strancima koji su proteklih 14 dana boravili u Kini zabranjen im je pristup u većinu zemalja u ovom dijelu Azije.
Mnoge aviokompanije obustavile su letove što lete iz jugoistočne Azije za Kinu, za ostatak svijeta ne znam, dok Kinezi ne mogu letjeti skoro pa nigdje, već ostaju zarobljeni u zemlji. 
Sada pitanje za vas; da slučajno dobijete besplatno putovanje, i to ‘all included’ aranžman u Peking ili Šangaj, da li biste ga prihvatili ili ne? Vidite koliko je ova situacija višeslojna, i kao prekrivena kuga širi se našim umovima.
Zbog preventive u Vijetnamu je do daljnjega odgođena sva moguća nastava, za klince, srednjoškolce i studente, što nema neke prevelike veze s Kinezima, ali Vijetnamci su vrlo oprezni ljudi. Prije dva sata s maskom preko lica i velikim notezom u ruci na vrata mi je pokucao menadžer zgrade u kojoj stanujemo i pitao me da li sam vidio kakvog Kineza u blizini, ili da li možda znam da li netko od Kineza stanuje na našem katu. Znači, potraga za njima je velika dok ih se u isto vrijeme izbjegava.
Zaštitne maske ovdje u kvartu još jučer su se rasprodale, a ako se koja nađe onda je tri puta skuplja nego prije par dana, ulice su pune maskiranih lica, broj im se sada već popeo na oko 80%, premda teško mi je utvrditi tko dotičnu masku nosi zbog virusa jer naučen sam da ih Vijetnamci oduvijek nose kako bi si zaštitili lice od jakog sunca, a i zagađenost zraka je u pitanju. Ali, čak i stari ljudi, oni koji nikada nisu nosili maske jer ih ne zabrinjava da im lice pocrni, niti zagađenost ih ne dira, igraju se s unukom u obližnjem parku dok im maske sakrivaju lice obojici. 
Par grupa na fejsbuku ovdje upozoravaju ljude da se naoružaju sa zalihama riže i benzina, jer loše se sprema, što je po meni ipak plod medijskog straha.

A prava istina je višeslojna. Virus ko virus i nije zapravo toliko opasan, barem što se tiče postotka smrtnosti u odnosu na broj zaraženih, ali mediji su ga napumpali do te mjere da se ljudi sakrivaju po kućama. I što će se uskoro dogoditi: past će cjepivo iz neba, ili je već palo, okrenut će se milijarde, računi će se napuniti, glavonjama će glave još više narasti, strah će nestati, i sve će opet utihnuti. Film koji smo ogledali već stotinu puta.
Jedino što je sigurno je surova činjenica o Kinezima: biti Kinez ovih dana nije pretjerano pohvalno. 

Ne branim ja Kinu, niti njezinu ekonomiju, niti ju kudim, niti sam jedan od onih koji kad vide neku random sliku u novinama odmah pišu ogavne komentare po raznim internetskim portalima sakrivajući se iza lažnog profila, vičući: “Vi ogavni kosooki ljudi što jedete šišmiše, pse i mačke!!...tako vam i treba! Karma vas je dostigla. Bog je velik!!”, već sam neutralan, čak bih rekao da bi je svejedno, jer znam da je to jedna od najnemilosrdnijih zemalja. Čak da im se jednog dana sve oprosti i svijet ju zbog sažaljenja počinje blagoslivljati, Tibet im se nikako ne može oprostiti. Vidio sam tibetansku kulturu svojim očima i žao mi je što su na tako okrutan način, taj neratnički miran narod koji nije pružao ama baš nikakav protuotpor, na tako okrutan način gotovo uništili. Ali ovo nije moja mržnja, niti bačena kletva na njih, već činjenica.


 
A virus? Virus će ubrzo nestati kada velike prikrivene manipulativne glavešine prebace ovaj oskudan spjev straha na višu oktavu, što će otvoriti put ka većem zlu.
Naravno, ne treba paničariti i strepiti, već treba prestati pratiti manipulativne medije čija priča bolje prolazi ako je opasnija, strašnija, i armagedonski nastrojena. Ima da vas štivo koje pročitate u novinama cijeli dan lupaju po glavi.
 
A svijet? I ono sve što se događa iza kazališnog zastora? Ionako sve ide niz oglođenu stijenu sistema, u dubok ponor bez dna, na što mi kao pojedinci ne možemo utjecati, jer nestat će uskoro korona, to sigurno, ali doći će šišmišje ludilo; zatim nestat će i to al’ doći će drugo ludilo, ludilo slučajno otkopanog dinosaura pronađenog u ledenjaku koji se na južnom polu na pola otopio, ili virus jednonožnog nevidljivog jazavca koji je zapeo u evoluciji i sakrio se u šumi gdje predvođen strašnim bijesom godinama radi na novom kobnom virusu. A kad će to nestati, virusi će se slati preko mobitela, ili wifi-a.
Na to čak loše više niti ne gledam, jer to je surov svijet u kojemu živimo, s jedne strane okrutan i prgav a s druge predivan i savršen, čiju fikciju izjeda okrutna realnost.
Ali, zamislite da smo rođeni u raju, gdje je sve besprijekorno savršeno, genijalno i bajno...kako bi tamo razlikovali dobro od lošeg? Ispravno od neispravnog? Bijelo od crnog? Gdje bi bio osnovni kozmički balans što drži stvari uravnotežene? Nešto za što bi se držali kada bi bestežinsko plutali nebom? Gdje bi bila ta naša apsurdna nesavršenost čije postojanje zrači posebnom ljepotom?
Na nama je kako ćemo se kretati po stazi što krivuda između dobra i zla; hoćemo li oronulog pogleda i pognute glave puzati ili s osmjehom na licu i optimizmom u očima skakutati, po stazi koja se zove život.

vijetnamFoto: vijetnam 1 / 3

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.