Blogosfera Protukadar

7 (polu)zaboravljenih horora koji zaslužuju veću pažnju

Kako se bliži Noć vještica, vrijeme je za mali podsjetnik na nekoliko zanimljivih horora koji možda nisu poznati široj publici.
Objava 27. listopada 2018. 1 komentara 750 prikaza
U raljama ludila / In the Mouth of Madness (New Line Cinema)
U raljama ludila / In the Mouth of Madness (New Line Cinema)
U raljama ludila / In the Mouth of Madness (New Line Cinema)

Horor je iznimno produktivan žanr i njegovi fanovi se uistinu ne mogu požaliti na manjak filmova koji lede krv u žilama. I dok svi znaju za Istjerivača đavola, Stravu u Ulici brijestova, Petak 13. ili Rosemarynu bebu, bliža i dalja povijest filmskoga horora krije i mnoge zaboravljene klasike te uratke o kojima se možda ne priča onoliko koliko zaslužuju. Kako se bliži Noć vještica (a i novi izdanak istoimene franšize se trenutačno vrti u kinima), vrijeme je za mali podsjetnik na nekoliko zanimljivih žanrovskih djela koja možda nisu poznata široj publici.

Selo prokletih

Mnogima je možda poznatija modernizirana verzija ovog britanskog SF horora koju je 1995. godine režirao John Carpenter, ali crno-bijeli original snimljen tri desetljeća ranije ipak je "prava stvar". Poluzaboravljeni klasik iz 1960. godine u režiji Wolfa Rille odvodi nas u mirno mjestašce u kojem se počnu rađati neobična djeca nadljudskih moći, a njihove namjere su sve samo ne dobre... Atmosferičan i za svoje vrijeme poprilično inovativan uradak snimljen je na temelju romana SF pisca Johna Wyndhama, a ujedno je riječ o jednom od ranih filmova s motivom "demonske" djece, koji će tek godinama kasnije postati iznimno čest u žanru - zahvaljujući, naravno, Istjerivaču đavola i Pretkazanju.

Karneval duša

Prvi i jedini dugometražni redateljski uradak filmaša Herka Harveyja, Karneval duša (1962.) je horor iznimnog ugođaja ("podebljanog" upečatljivom orguljaškom glazbom), koji bi se mogao posebno svidjeti  onima koji vole klasične epizode Zone sumraka. Film o ženi u vrtlogu nadnaravnih događaja dugo je vremena bio izvan radara ljubitelja horora, ali krajem osamdesetih je "uskrsnuo" zahvaljujući video-izdanjima, pa danas u određenim krugovima uživa čvrst kultni status.

Phantasm

Phantasm (1979.) vjerojatno nije nepoznat okorjelim ljubiteljima žanra, tim više što je horor redatelja Dona Coscarellija polučio dugotrajnu franšizu koja ukupno broji pet filmova. Riječ je o vidljivo jeftinom, ali zabavnom uratku koji kombinira izvanzemaljsku i zombi tematiku, a zaštitni znak filma je lebdeća metalna sfera kojoj je bolje ne naći se na putu. Zanimljivo, Phantasm je prije par godina poslužio kao inspiracija bendu Massive Attack za spot Voodoo In My Blood, što je skrenulo pozornost pop-kulturnih medija na ovaj opskurni klasik.

Natprirodna pojava

Talijanskog redatelja Darija Argenta definitivno ne treba posebno predstavljati fanovima horora. I dok se njegova Suspiria smatra klasikom žanra (ove godine je doživjela i remake), Natprirodnu pojavu (1985.) pak prati interioran status, možda zato što je bila skraćena i premontirana za svjetsku distribuciju, a ni kritičari općenito nisu imali previše sluha za priču o djevojci s nadnaravnim moćima (Jennifer Connelly) koja pokušava razotkriti serijskog ubojicu. Međutim, Natprirodna pojava (ili Phenomena u originalu) poprilično je unikatno i raskošno producirano djelo kojemu svakako vrijedi dati šansu, a uvrnuto finale filma definitivno spada u kategoriju "treba vidjeti da bi se vjerovalo". 

U raljama ludila

John Carpenter zadužio je filmsku umjetnost mnogim žanrovskim djelima, među kojima nemali broj zasluženo nosi epitet klasika ili kulta, ali U raljama ludila (1994.) je nekako ostao na margini redateljeva opusa. Šteta, jer riječ je o definitivno najboljem i najupečatljivijem filmu koji je Carpenter snimio devedesetih (inače, razdoblju u kojem mu je karijera bila poprilično posustala).  U raljama ludila svojevrsni je meta-horor koji govori o uspješnom piscu čije stravične priče počinju "oživljavati" u stvarnosti, a ljubitelji žanra zasigurno će u filmu prepoznati reference na Stephena Kinga i H.P. Lovecrafta. Da se pojavio koju godinu kasnije, kada je zahvaljujući Vrisku počela nova renesansa horora, Carpenterovo podcijenjeno djelo bi danas zasigurno uživalo puno bolji status.

Krvava romansa

Početkom 21. stoljeća dogodilo se nešto neočekivano u filmskom svijetu: Francuzi su počeli snimati nasilne i iznimno eksplicitne horore koji su po svojoj brutalnosti  čak nadmašivali američke uzore iz sedamdesetih i osamdesetih. Na samom početku trenda pojavila se Krvava romansa u režiji Alexandrea Aje, uznemirujuća i šokantna priča o dvije prijateljice na meti serijskog ubojice. Film je naišao na pozitivan odjek među fanovima žanra, ali kritičari mu baš nisu bili previše skloni, zamjerajući mu pretjerano nasilje i logičke rupe u priči. Premda je Krvava romansa praktički najavila trend modernog francuskog horora, danas se ipak više pamte neki drugi naslovi iz tog miljea kao što su npr. Frontiere(s) i Martys. Alexandre Aja poslije je  snimio solidan remake Cravenova klasika Brda imaju oči.

Odvuci me u pakao

Zahvaljujući svojoj trilogiji Zli mrtvaci, redatelj Sam Raimi zauvijek se upisao u povijest horora, da bi se kasnije, na sveopće iznenađenje, predao zovu visokobudžetnog Hollywooda i režirao tri komercijalno iznimno uspješna filma o Spider-Manu. Doduše, treći Spider-Man razočarao je kritiku i fanove strip-serijala, pa se Raimi vratio korijenima, snimivši dinamični i krajnje zabavni hororac Odvuci me u pakao (2009.) s izvrsnom Alison Lohman u glavnoj ulozi. Kritičari su bili oduševljeni, komercijalni uspjeh solidan, ali kultni status je na kraju izostao i film ćete danas teško pronaći na žanrovskim top-listama. Možda još treba proći neko vrijeme...

  • Avatar SporiZecov
    SporiZecov:

    Zanimljiv izbor... A evo i fora the best of: https://www.youtube.com/watch?v=oliCVn7Ic68