Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Protukadar

9 filmova fantastike uz koje smo odrasli

Od (animiranog) Gospodara prstenova do filmova Jima Hensona.
Objava 14. listopada 2020. 3 komentara 1433 prikaza
Labirint (TriStar Pictures )
Labirint (TriStar Pictures )
Labirint (TriStar Pictures )

Popularnost fantasy žanra nije započela s Peterom Jacksonom i njegovom skupom ekranizacijom Gospodara prstenova. Ako ste počeli otkrivati sedmu umjetnost tamo negdje krajem osamdesetih ili početkom devedesetih, vjerojatno niste mogli izbjeći mnoge filmove fantastike koji su se tada često prikazivali na TV programu ili su se mogli pronaći na policama videoteka. Neki od njih možda i nisu bili namijenjeni mlađim uzrastima, ali svejedno predstavljaju dio odrastanja cijele jedne generacije. Evo malog nostalgičnog izbora!

Gospodar prstenova (1978.)

Davno prije nego što se Peter Jackson uhvatio ukoštac s Tolkienovom ostavštinom, kultni animator Ralph Bakshi predstavio je svoju viziju omiljenog književnog klasika. Međutim, Bakshijev animirani film obuhvatio je samo prvu i polovicu druge knjige slavne trilogije, dok službeni nastavak nikad nije snimljen zbog raznoraznih studijskih zavrzlama. Crtani Gospodar prstenova ponajviše se pamti po korištenju rotoskopske animacije, koja, premda danas djeluje tehnički uistinu zastarjelo, filmu daje jednu posebnu, začudnu notu.

Vremenski banditi (1981.)

Kao što to obično biva u slučaju redatelja Terryja Gilliama, Vremenski banditi su film koji krase originalnost, vizualna maštovitost, uvrnutost i dobra doza satire. Priča prati doživljaje jedanaestogodišnjeg dječaka Kevina koji zajedno s grupom patuljaka putuje kroz vrijeme te upoznaje razne povijesne i mitološke ličnosti. Vremenski banditi vrve glumačkim veličinama koje se pojavljuju u epizodnim ulogama, uključujući Johna Cleesea, Seana Conneryja, Shelley Duvall, Iana Holma i Michaela Palina. Gilliam će u osamdesetima snimiti još jedan fantasy film, skupi spektakl Pustolovine baruna Münchhausena, koji je, nažalost, snažno podbacio u kinima.

Excalibur (1981.)

O kralju Arthuru i vitezovima okruglog stola dosad je snimljen poveći broj filmskih uradaka, ali Excalibur Johna Boormana posebno se izdvaja svojom mističnom atmosferom, bogatim vizualnim stilom, većim naglaskom na fantastične elemente i upečatljivim korištenjem klasične glazbe (Carminu Buranu danas mnogi asociraju upravo s ovim filmom). Zanimljivo, Boorman je prvotno namjeravao ekranizirati Gospodara prstenova, ali kako nije uspio osigurati prava na predložak posvetio se snimanju Excalibura, angažiravši vrsnu glumačku ekipu koja uključuje Nigela Terryja, Helen Mirren, Gabriela Byrnea, Liama Neesona i Patricka Stewarta. Njegova verzija legende o Camelotu na kraju se pokazala jednom od najuspjelijih uopće.

Sukob titana (1981.)

Sukob titana redatelja Desmonda Davisa snimljen je prema motivima grčkog mita o Perzeju (Harry Hamlin), a ako ste odrastali 90-ih jednostavno ga niste mogli propustiti na domaćoj dalekovidnici. Film je svojedobno bio veliki hit u kinima, a posebno se pamti po upečatljivim stop-motion specijalnim efektima u izvedbi legendarnog majstora Raya Harryhausena. Iako ga je vrijeme već vidno pregazilo, Sukob titana prava je nostalgična poslastica za ljubitelje fantasyja i grčke mitologije te osjetno bolji uradak od beskrvnog remakea snimljenog 2010. godine.

Conan barbar (1982.)

Kultni film mača i magije u režiji Johna Milliusa označio je pravi početak karijere Arnolda Schwarzeneggera, a ujedno je riječ o još uvijek najboljoj ekranizaciji legendarnog junaka iz pera Roberta E. Howarda. Conan barbar ambiciozno je djelo koje odlikuje epska atmosfera, vizualno bogatstvo te impresivna i instantno prepoznatljiva glazba Basila Poledourisa. Posebno se pamti i nastup Jamesa Earla Jonesa u ulozi zlog Thulse Dooma, koji svakako može ponijeti titulu jednog od najupečatljivijih filmskih negativaca u povijesti. Dvije godine poslije Schwarzi se vratio kao mitski heroj u slabijem nastavku pod nazivom Conan razarač, a zatim je trebalo proći gotovo tri desetljeća do nove ekranizacije Conana, u kojoj je naslovnu ulogu odigrao danas sve popularniji Jason Momoa. Međutim, za ovu inačicu je malo tko imao lijepe riječi. 

Inače, Schwarzenegger se u osamdesetima pojavio u još jednom uratku inspiriranom opusom Roberta E. Howarda. Pogađate, riječ je o (ne)djelu Crvena Sonja, u kojem je naslovnu junakinju utjelovila stasita Brigitte Nielsen.

Tamni kristal (1982.)

Ime redatelja i lutkarskog dizajnera Jima Hensona vjerojatno je poznato svim ljubiteljima sedme umjetnosti i pop-kulture, a njegovo majstorstvo posebno je došlo do izražaja u maštovitom Tamnom kristalu, u kojem zapravo i nema "ljudskih" uloga, već su svi likovi utjelovljeni pomoću lutaka i maski. Henson je režirao film zajedno sa svojim čestim suradnikom Frankom Ozom (mnogima najpoznatiji kao glas Yode u Ratovima zvijezda), stvorivši zanimljiv i detaljan svijet Thra u kojem obitavaju neobična stvorenja i rase, među kojima se posebno ističu jezivi pticoliki Skeksisi. U produkciji Netflixa prošle je godine snimljena i raskošna serija koja prikazuje događaje prije originalnog filma, ali koja je, nažalost, otkazana nakon jedne sezone.

Beskrajna priča (1984.)

Jedan od većih svjetskih hitova prve polovice osamdesetih, Beskrajna priča ekranizacija je istoimenog romana Michaela Endea, a premda se na prvi pogled čini suprotno, ovdje nije riječ o holivudskoj već njemačkoj produkciji snimljenoj na engleskom jeziku. Štoviše, Beskrajna priča je u vrijeme premijere bila najskuplji njemački film u povijesti te najskuplja produkcija ikad realizirana izvan SAD-a i bivšeg SSSR-a. Maštovito djelo u režiji Wolfganga Petersena (koji će kasnije ostvariti solidnu karijeru u Hollywoodu) vodi nas u čudesnu zemlju Fantaziju u kojoj obitavaju danas gotovo ikonski likovi poput Dječje carice, mladog ratnika Atreja i zmaja sreće Falkora, ali i neke zle sile koje prijete općim uništenjem...

Film pokriva radnju samo prve polovice knjige, a u devedesetima su snimljena još dva, manje uspjela, nastavka. Beskrajnu priču mnogi pamte i po zaraznoj hit pjesmi Neverending Story u izvedbi britanskog glazbenika Limahla, koja je na simpatičan način izvučena iz naftalina u trećoj sezoni megapopularne serije Stranger Things.

Žena sokol (1985.)

Žena sokol jedan je od onih žanrovskih uradaka koji se nisu pretjerano proslavili u kinima, ali s vremenom su stekli popriličnu naklonost publike, zahvaljujući videotekama i čestim televizijskim prikazivanjima. Romantična fantazija Richarda Donnera donosi priču o dvoje srednjovjekovnih ljubavnika (Rutger Hauer i Michelle Pfeiffer) koje razdvaja zla kletva - on noću postaje vuk, ona se danju pretvara u sokola, a u ljudskom obliku mogu se vidjeti nakratko jedino u zoru. Poznatu glumačku ekipu upotpunjuje Matthew Broderick (bez kojeg su filmske osamdesete jednostavno nezamislive), a film je dobio i par nominacija za Oscara u tehničkim kategorijama.

Labirint (1986.)

Još jedan kultni uradak Jima Hensona, Labirint se posebno pamti po upečatljivom nastupu legendarnog Davida Bowieja u ulozi pakosnog Kralja goblina koji zagorčava život mladoj Jennifer Connelly. Iz svakog kadra filma jednostavno "vrište" osamdesete (dovoljan je samo pogled na urnebesnu Bowiejevu frizuru), ali Hensonov lutkarski rad je, kao i uvijek, besprijekoran. Već se neko vrijeme priča o mogućem nastavku ili rebootu koji bi trebao režirati Scott Derrickson (Doktor Strange).

  • Avatar manjejeviše
    manjejeviše:

    A gdje je Istrebljivač ??

  • Avatar messerschmidt
    messerschmidt:

    Vremenski banditi su najbolji od ovih nabrojanih. Ja bih dodao Tamnu zvijezdu, Loganov bijeg, Povratak u budućnost (sva tri).