Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Protukadar

Dina - elegantna vizija daleke budućnosti

Redatelj Denis Villeneuve već je ranije pokazao da mu dobro leže žanrovski filmovi.
Objava 24. listopada 2021. 0 komentara 591 prikaza
Dina (Legendary Pictures/Warner Bros.)
Dina (Legendary Pictures/Warner Bros.)
Stilski pristup i pomalo asketski dizajn filma možda neće leći svakome, ali Dina je pravo osvježenje u odnosu na tipične holivudske spektakle.

Dobro došli u 10191. godinu! Dina u režiji Denisa Villeneuvea tip je visokobudžetnog filma kakav se rijetko snima u modernom Hollywoodu. Riječ je o vizualno besprijekornom SF spektaklu koji ne podilazi širokoj publici, ne polaže sve adute na akciju i vrtoglave računalne efekte i nije primarno namijenjen jednokratnoj zabavi uz pozamašnu kutiju kokica. Dina stoga pomalo podsjeća na stare grandiozne klasike iz prošlog stoljeća, poput Lawrencea of Arabije, 2001.: Odiseje u svemiru pa čak i ranih izdanaka Ratova zvijezda.

Kanadski redatelj Villeneuve već je ranije pokazao da mu dobro leže žanrovski filmovi (Dolazak, Blade Runner 2049), ali i neobični projekti na rubu eksperimenta (Neprijatelj) te se kao takav pokazao više nego dobrim izborom za režiju nove ekranizacije Dine, kultnog SF romana o dalekoj budućnosti i negostoljubivom pješčanom planetu koji je u središtu složenih galaktičkih intriga.

Bestseler Franka Herberta iz 1965. godine već je par puta ekraniziran, ali pamte se i neuspjeli pokušaji njegova prenošenja na celuloid. Legendarna je priča o ekscentričnom filmašu i umjetniku Alejandru Jodorowskom koji je sedamdesetih pokušao snimiti skupu psihodeličnu ekranizaciju u trajanju od desetak sati. Naravno, producentske kuće nisu imale razumijevanja za njegov megalomanski projekt pa je sve na kraju palo u vodu, premda su razne skice i konceptualne ilustracije za nerealizirano djelo kasnije inspirirale mnoge holivudske filmaše. Dokumentarac Jodorowsky's Dune topla je preporuka!

Nakon što se uz potencijalnu ekranizaciju Dine kratko vrijeme vezivalo ime Ridleyja Scotta (Alien, prvi Blade Runner), redateljska palica je početkom osamdesetih zapala Davida Lyncha koji dotad nije imao iskustva s visokobudžetnim Hollywoodom (a i kasnije će se držati podalje od njega). Lynchova Dina (1984.) prvotno se nije previše svidjela ni publici ni kritici, snažno potonuvši na kino-blagajnama, ali zahvaljujući svojoj uvrnutosti poslije je stekla nemali broj poklonika i kultni status.

Na prijelazu tisućljeća priča o pješčanom planetu i pustolovinama Paula Atreidesa zaživjela je u obliku mini-serije Sci Fi Channela koja iz današnje perspektive izgleda poprilično jeftino i kičasto, ali se općenito smatra najvjernijom ekranizacijom Herbertova klasika. O novoj filmskoj adaptaciji počelo se pričati 2008. godine, ali stvari su se pomakle s mrtve točke tek 2016. godine kada je producentska kuća Legendary Pictures otkupila prava na Dinu i započela pregovore s Villeneuveom.

Najveći "problem" s Dinom je taj što je riječ o opsežnom književnom djelu s mnogo likova i usporednih radnji, složenim podtekstom i pomno razrađenim svijetom, a sve to nije baš lako prenijeti u filmsku formu. Kanadski redatelj stoga je odlučio razdvojiti priču u dva dijela pa tako dvoipolsatni film koji se trenutno vrti u kinima pokriva otprilike prvu polovicu knjige. No, postoji kvaka: ako “Part 1” ne uspije izazvati dovoljan interes publike (u kinima i na streamingu), od nastavka i zaokružene priče neće biti ništa.

Ako se dogodi takav scenarij, bit će to jedna od najvećih šteta u novijoj povijesti Hollywooda jer Villeneuveova vizija predstavlja ono što su mnogi fanovi Herbertovog romana i SF žanra čekali desetljećima. Osim sjajnom glumačkom ekipom (Timothée Chalamet, Rebecca Ferguson, Oscar Isaac, Javier Bardem, Josh Brolin, Zendaya, Jason Momoa, Stellan Skarsgård, Charlotte Rampling... ajme, kakav niz!), Dina se može podičiti i upečatljivim vizualnim stilom, uvjerljivim prikazom izmaštanih svjetova, dojmljivom zvučnom kulisom i (iznenađujuće) preglednim scenarijem pa priču bez većih problema mogu pratiti i oni koji nisu upoznati s Herbertovim predloškom ili prethodnim ekranizacijama. 

Očekivano, Dina iz 2021. stilski je sasvim oprečna Dini iz 1984. godine. Dok se Lynchev uradak posebno pamti po avangardnim kostimima i scenografiji te bizarnoj atmosferi, Villeneuve pak više naginje minimalizmu, brutalističkom dizajnu i realističnom izgledu (premda oba filma sadrže dobru dozu retrofuturizma). Drugim riječima, prijašnja verzija je bila ekstravagantna, dok je nova ekranizacija - elegantna. Štoviše, nova Dina je toliko vizualno “ispeglana” da su čak i specijalni efekti praktički neprimjetni, odnosno usavršeni do gotovo potpune uvjerljivosti. 

Doduše, stilski pristup i pomalo asketski dizajn filma možda neće leći svakome, ali Dina je pravo osvježenje u odnosu na tipične holivudske spektakle koji su pretrpani prenaglašenim CGI-jem i neurotičnim kadrovima koji ne traju duže od 3 sekunde. To ne znači da u Dini nema uzbudljivih prizora ili akcijskih sekvenci (zapravo ima ih par uistinu sjajnih), ali redatelj ih dozira s mjerom, koncentrirajući se ponajprije na izgradnju fascinantnog svijeta daleke budućnosti i sudbine junaka u njemu. Svaka čast Marvelu, DC-u i sličnima, ali možda je vrijeme i za jednu malo drukčiju filmsku franšizu. Frank Herbert i njegovi nasljednici ionako su stvorili više nego dovoljno materijala za ekranizacije.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.