Naslovnica Protukadar

Dolazak – bliski susret Hollywooda i dobrog SF-a

Objava 11. prosinca 2016. 0 komentara 650 prikaza
Dolazak (Paramount/Sony)
Tomislav Hrastovčak
Dolazak (Paramount/Sony)

U tekstu su mogući blagi spoileri, ali ništa veliko. :)

Prvi susret s izvanzemaljcima vječna je žanrovska tema koja neće izaći iz mode sve dok... Pa, dok se ne dogodi u stvarnosti. Filmovi ove tematike ugrubo se mogu podijeliti u dvije kategorije: onu u kojoj se kontakt s tuđinskom rasom događa na globalnoj razini i ima posljedice za cijelo čovječanstvo (Dan nezavisnosti, Kontakt, Rat svjetova) te onu u kojoj prvi susret ima "ograničen" doseg, odnosno utječe na uski krug protagonista (E.T., Bliski susreti treće vrste, pa čak i Alien). Vrlo dobri Dolazak talentiranog redatelja Denisa Villeneuvea (Sicario, Neprijatelj) pripada prvoj kategoriji i tu svaka sličnost s ostalim žanrovskim djelima prestaje.

U Dolasku nećete vidjeti specijalne efekte od kojih će vam ispasti oči, niti detaljne apokaliptične prizore masovnog razaranja. Zapravo, izvanzemaljci zvani heptapodi nemaju pretjerano veliku minutažu, niti je njihov cilj osvajačke prirode. Dolazak je prvenstveno priča o lingvistkinji (uvijek pouzdana Amy Adams) kojoj je zadatak dešifrirati tuđinski jezik i otkriti što zapravo žele posjetitelji iz svemira, a u tom procesu dolazi do velikih osobnih spoznaja. Doduše, i ovdje imamo standardni prikaz masovne histerije i vojno-političke napetosti, ali film na svu sreću ne kreće u smjeru Dana nezavisnosti i njegovih pandana. 

Radnja filma poprilično čvrsto se drži svoga pisanog predloška, izvrsne kratke priče Teda Chianga Story of Your Life, te odmjerenim ritmom korača prema velikom preokretu koji baca novo svjetlo na sve što ste odgledali u prethodnih sat i pol. Međutim, Villeneuveovo djelo nije od one vrste kojoj je preokret glavni adut. Dolazak je, naime, jedan od rijetkih filmskih uradaka u kojima izvanzemaljci nemaju instatno prepoznatljive ljudske karakteristike ili motive; heptapodi nisu simpatični stvorovi poput E.T.-ja, ali ni ratoborni osvajači koji su bacili oko na bogate zemaljske resurse. Njihov fizički izgled nema antropomorfnih primjesa, a čak im je i percepcija vremena potpuno drukčija od naše. Bića iz svemira stoga ovdje ne predstavljaju uobičajeno "ogledalo" naše civilizacije niti metaforu za ljudsku vrstu. I to je izvrsno polazište za jednu fascinantnu ljudsku priču! 

Naime, bez obzira na to što prikazuje događaj planetarnih razmjera, Dolazak se prvenstveno bavi posljedicama koje susret s tuđincima ima na život glavne junakinje. Njena osobna priča pritom je duboko emotivna, istovremeno tužna i potresna, ali s druge strane inspirativna i katarzična – i za holivudske pojmove poprilično originalna. Naravno, otkrivati bilo što više o radnji bilo bi krajnje nepošteno prema onima koji još nisu odgledali film. Dovoljno je samo reći da će vam se vrlo vjerojatno svidjeti ako volite Zemeckisov Kontakt ili Cameronov Bezdan.

S obzirom na solidan uspjeh u kinima, Dolazak budi nadu kako ćemo u bliskoj budućnosti možda vidjeti više holivudskih SF filmova kojima nije jedini cilj pružiti eskapističku zabavu u kinima. Slučaj Villeneuveovog filma ionako dokazuje ono što mnogi ljubitelji SF-a odavno znaju: žanrovska književna baština nudi mnogo kvalitetnog materijala za filmske ekranizacije, ali i dobru inspiraciju. A do tada, držimo fige da će Akademijini glasači biti velikodušni prema Dolasku u skorašnjoj sezoni nominacija za Oscara.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message