Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Protukadar

Filmski alternativni svjetovi i paralelne stvarnosti

Objava 08. listopada 2014. 0 komentara 2364 prikaza
Ćelija (The Cell, New Line Cinema)
Ćelija (The Cell, New Line Cinema)
Ćelija

Svaki film možemo zapravo promatrati kao jedan alternativni svemir, jer prikazuje likove i događaje koji u našoj stvarnosti naravno ne postoje, odnosno nisu se dogodili, a isto vrijedi i za filmove snimljene prema istinitim događajima, koji uvijek prilagođavaju stvarne činjenice filmskom mediju. Međutim, alternativna stvarnost i paralelni svemiri znaju biti i glavna tema, okosnica radnje ili prevladavajući motiv u filmovima koji pripadaju žanru SF-a i fantastike. 

Na prvi pogled možda se čini da je tematika alternativne stvarnosti noviji trend na filmu, ali to je daleko od istine. Neki od najpoznatijih filmskih klasika, poput Čarobnjaka iz Oza (1939.) i Divnog života (1946), svaki na svoj način govore o alternativnim svjetovima, a u slučaju Čarobnjaka iz Oza Victora Fleminga imamo vrlo izraženu vizualnu distinkciju između našeg svijeta i svijeta Oza, i to u obliku – boje! 

Svijet Kansasa u kojem živi Dorothy je tako jednobojan, dok je Oz šaren i živopisan, a sam prelazak iz jednog u drugi svijet ima jednu širu simboliku koja označava tektonske promjene u samoj sedmoj umjetnosti, ali to je već tema za neku drugu analizu. 

S druge strane, Divan život Franka Capre je u cijelosti crno-bijeli film i ne koristi slične stilizacije, ali predstavlja reprezentativan primjer teme koja se često pojavljuje u fikciji, a to je: 'Što bi bilo kad bi bilo?'. Drugim riječima, glavni junak filma ima prilike iz prve ruke vidjeti kako bi izgledao svijet da se on nikada nije rodio, odnosno jednu alternativnu stvarnost u kojoj su stvari krenuli drastično drugačijim tokom zbog samo jednog faktora.

Kada govorimo o motivu alternativne stvarnosti, filmove ugrubo možemo podijeliti u nekoliko tipova, s obzirom na radnju i tematiku:

  • Alternativna prošlost, sadašnjost ili budućnost
  • 'Zasebni' paralelni svjetovi 
  • Umjetne stvarnosti
  • Svjetovi unutar uma
  • Meta-filmski svjetovi

Ove kategorije se naravno često isprepliću i velik broj filmova je teško staviti samo u jednu, a u nastavku ćemo svaku pojedinačno pojasniti uz primjere.

Alternativna prošlost, sadašnjost ili budućnost

U ovom slučaju najčešće se radi o stvarnosti koja je slična našoj ili ima uporište u njoj, ali povijesni događaji su se u njoj odvijali drugačijim tijekom, pa imamo drugačije društveno uređenje, stupanj tehnološkog razvoja i u konačnici drugačiju sliku poznatog svijeta. Razlike između našeg i alternativnog svijeta pritom često proizlaze iz određene povijesne točke, npr. nacisti pobjeđuju u Drugom svjetskom ratu pa imamo spekulativni prikaz daljnjeg razvoja povijesnih događaja. Dobar primjer je televizijski film Fatherland, koji je snimljen 1994. godine, ali radnja se odvija 60-ih i prikazuje upravo svijet u kojem je 2. drugi svjetski rat imao drugačiji ishod. 

Alternativna prošlost je čest motiv steampunka i srodnih podžanrova, a jedan od poznatijih primjera je ekranizacija stripa Družba pravih džentlmena (2003.), u kojem imamo alternativno viktorijansko doba, koje je tehnološki naprednije, a ono što je najinteresantnije, dobro poznati likovi iz literature, poput Toma Sawyjera, kapetana Nema i Doriana Graya su „stvarne“ povijesne ličnosti.

U domenu steampunka, točnije dieselpunka, spada i film Gospodar neba i svijet sutrašnjice (2004.), čija se radnja odvija 1939., ali prikazuje tehnološki daleko razvijeniji svijet u kojemu postoje gigantski roboti i ogromne letjelice, a koji je inspiriran pulp stripovima i starim SF filmovima iz tog vremena. Sličan primjer je SF parodija Željezno nebo, kroz koju se provlači uvrnuta ideja nacista na Mjesecu, a s elementima alternativne povijesti/sadašnjosti, poigravaju se i filmovi poput Van Hellsinga, Hellboya i nedavnog, doduše vrlo lošeg filma, Ja, Frankenstein.

Osim povijesti i sadašnjosti, alternativna može biti i budućnost, koliko god to bio nategnut pojam, a uglavnom se veže uz situacije kada se iz korijena mijenja neki fikcijski kanon. Najpoznatiji primjer je svakako recentni reboot Zvjezdanih staza, u kojoj je scenarističkim potezom stvoren alternativni svemir u kojem dobro poznati likovi poput Spocka i Kirka iz početka doživljaju nove pustolovine, neovisno o događajima iz prijašnjih filmova i serija. Ipak, u novom serijalu se ne prekida u potpunosti veza sa starim svemirom Zvjezdanih staza, pa se tako u filmovima pojavljuje 'prvi' Spock, koji i vrlo bitan faktor za radnju.

Alternativna stvarnost inače je česta tema filmova koji se bave vremenskim putovanjima i paradoksima te takvi paralelni svjetovi nerijetko nastaju kao njihova posljedica. Poznat je primjer iz Povratka u budućnost 2 (1989.), kada se Marty McFly (Michael J. Fox) nađe u distopijskoj verziji svoje sadašnjosti, nakon što je negativac Biff izmijenio prošlost. Sličan motiv postoji i u serijalu o Terminatoru, u kojem je zahvaljujući vremenskim paradoksima, odgođen 'sudnji dan' u budućnosti, odnosno, postupci glavnih likova su zapravo stvorili alternativnu vremensku liniju. 

Slični primjeri su i vrlo dobar SF triler Izvorni kod, kao i popularna serija Fringe u kojoj je alternativna stvarnost glavna tematska preokupacija u većini epizoda.

Među zanimljivijim primjerima alternativne sadašnjosti je i District 9 (2009.), u kojem se vanzemaljci spuste na Zemlju početkom osamdesetih, a sama radnja se odvija u alternativnoj stvarnosti (odnosno u vrijeme premijere filma u alternativnoj bliskoj budućnosti) i prikazuje kakav bi izgledao svijet godinama nakon prvog kontakta.

Vjerojatno najdetaljniji prikaz jedne alternativne stvarnosti, odnosno povijesti imamo u ekranizaciji stripa Watchmen (2009.), koja se najvećim dijelom odvija u 1985. godini u kojoj postoje superjunaci. Upravo zbog njih su se povijesni događaji, poput npr. Vijetnama i Hladnog rata, odvijali malo drugačijim tijekom, što je u konačnici osjetno promijenilo vizure svijeta i društva kakvog poznajemo (npr. tehnologija u alternativnoj 1985. djeluje naprednije nego što je to bilo u stvarnosti, ali sam svijet istovremeno djeluje izraženije distopijski). 

Kad već govorimo o stripovskim junacima i ekranizacijama, praktički se za svakog od njih može reći da pripada nekoj alternativnoj stvarnosti, što je pogotovo naglašeno u nastavcima X-Mena - Prva generacija (2011.) i Dani buduće prošlosti (2014.) u kojima se također stvarni događaji iz prošlosti isprepliću s fikcijskim zapletom, što već samo po sebi predstavlja jednu alternativnu stvarnost u kojoj se povijest odvijala malo drugačije.

'Zasebni' paralelni svjetovi

U ovu kategoriju možemo smjestiti sve one paralelne stvarnosti i druge dimenzije koje u svojoj suštini nemaju izravno dodirnih točaka sa stvarnim svijetom, odnosno događajima u stvarnosti te imaju sebi svojstvena obilježja i zakonitosti, često prožeta elementima fantasy žanra. U ovakvim slučajevima glavni junaci nerijetko dolaze iz stvarnog svijeta, a u onaj paralelni prelaze uz pomoć tajnih prolaza, portala, čarobnih predmeta i slično.

Filmski primjeri takvih paralelnih svjetova su brojni: sve ekranizacije Alise u zemlji čudesa, Beskrajna priča, Labirint, Kronike iz Narnije, Miyazakijevi anime crtići, pa čak i Harry Potter slijedi sličan uzorak. U tu kategoriju spada i već spomenuti Čarobnjak iz Oza, ali i jedan od najboljih filmova Guillerma del Torra Panov labirint.

U pravilu, riječ je o maštovitim svjetovima inspiriranim bajkama i pričama, u kojima obično obitavaju bića karakteristična za žanr fantasyja. Međutim, takvi paralelni svjetovi česta su pojava u i horor žanru, pogotovo u onim filmovima koji se bave onostranom, nadnaravnom ili demonskom tematikom, poput npr. Poltergeista, Silent Hilla, U raljama ludila, Hellraisera ili SF horora Na rubu horizonta.

Govoreći o nadnaravnom, i sami prikazi zagrobnog života mogu se promatrati u svojstvu paralelnih svjetova, poput npr. pakla u Constantineu i raja u Ja ću budan sanjati, a na tom tragu je i kultni Burtonov Bubimir.

Međutim, to ne znači da u ovoj kategoriji imamo filmove koji pripadaju isključivo hororu ili fantasyju. Primjerice, SF spektakl Bitka za Pacifik (2013.) govori o vanzemaljskim stvorovima koji dolaze iz druge dimenzije, što je izričito jasno u završnici filma kada zapravo nakratko i vidimo kako izgleda svijet iz kojeg dolaze vanzemaljci.

Tematski poprilično sličan je i film Magla iz 2007. godine, inače ekranizacija romana Stephena Kinga, u kojemu također imamo nezemaljska čudovišta koja dolaze iz druge dimenzije i devastiraju naš svijet.

Umjetne stvarnosti

Ovdje ponajprije mislimo na virtualnu stvarnost, koju likovi u filmovima uglavnom doživljavaju jednako stvarno kao i pravi život, premda je zapravo riječ o prividnom okruženju koje nastaje posredstvom računalne tehnologije. Od pojave cyberpunka početkom 80-ih godina, virtualna stvarnost se počinje sve češće pojavljivati kao filmska tema, počevši od Disneyevog Trona iz 1982. u kojem glavni junak biva doslovno teleportiran u računalni svijet u kojem vladaju pravila videoigara.

Međutim, tek krajem 90-ih pojavljuju se tri filma koja su se tematici virtualne stvarnosti posvetili na iscrpan i detaljan način. Riječ o slabo poznatom 13. katu, Cronenbergovom eXistenZu te naravno kultnome Matrixu. Zanimljivo je da su se sva tri filma pojavila iste godine, 1999., što vjerojatno ima veze s tadašnjom paranojom oko milenijskog buga, a zajedničko im je svima što je računalno kreirana stvarnost u njima toliko uvjerljiva, da je likovi često zamjenjuju ili ne razlikuju od prave stvarnosti.

Međutim, umjetne stvarnosti ne moraju uvijek biti računalno kreirane. U Gradu tame (1998.), svojevrsnoj preteči Matrixa, imamo grad smješten na ogromnom svemirskom brodu, ali njegovi stanovnici nisu toga svjesni, kao ni činjenice da vanzemaljci konstantno „resetiraju“ grad i njegove stanovnike, brišući im sjećanja i mijenjajući okolinu. 

U osnovi, sličnu ideju ima i Trumanov show iz iste godine, u kojem Jim Carrey nije svjestan da je njegov cijeli svijet laž, a život jedan ogroman reality show. Film je pritom poslužilo kao vrlo pametna kritika medijske industrije, ali i samoga modernog društva opsjednutog spektaklima, životima slavnih i ispraznim sadržajem.

Svjetovi unutar uma

Ideja svjetova unutar uma vrlo je srodna virtualnoj stvarnosti i ponekad se u filmovima te dvije teme isprepliću. U pravilu riječ je o imaginarnim svjetovima koji postoje samo kao produkt mašte, odnosno uma protagonista, ali su vizualno bogato prezentirani i u njima se odvijaju ključni dijelovi radnje filma pa se mogu promatrati kroz prizmu paralelne stvarnosti. 

Poznati primjeri su kultni horor Jakobova ljestvica (1990.) u kojem tek na kraju otkrivamo da se većina filma odvijala u glavi glavnog junaka te podcjenjeni film Zacka Snydera Sucker Punch (2011.), u kojem glavna junakinja posjećuje živopisne i fantastične svjetove, pri čemu je riječ isključivo o njenom bijegu iz 'stvarnosti' - koja zapravo predstavlja još jedan sloj mašte. U tu kategoriju se može uvrstiti i ranije spomenuti Panov labirint, koji nam također sugerira kako je bajkoviti svijet proizvod uma glavne junakinje.

Među interesantnim primjerima 'svijeta unutar uma' je i film Ćelija (2000) u kojem Jennifer Lopez uz pomoć posebne tehnologije ulazi u podsvijest ubojice, koja je puna bizarnih i uznemirujućih slika, što je rezultiralo jednim od vizualno najzanimljivijih filmova u zadnjih desetak godina.

Ovdje moramo svakako spomenuti i Inception (2010:) Christophera Nolana, premda će ga mnogi možda prije staviti u ladicu s filmovima o virtualnoj stvarnosti, prvenstveno zbog toga što u velikoj mjeri posuđuje estetiku Matrixa. Međutim, glavni junaci ovdje borave u svjetovima snova tj. nije riječ o računalno kreiranoj stvarnosti. Naravno, i u Inceptionu imamo situaciju da glavni junaci nisu uvijek sigurni nalaze li se u stvarnosti ili ipak sanjaju, što je prevladavajući motiv u filmovima slične tematike, poput npr. Verhoevenovog Potpunog sjećanja snimljenog dva desetljeća ranije.

Meta-filmski svjetovi

Meta-filmskim svjetovima se ukratko mogu nazvati situacije kada imamo 'film unutar filma'. U postmodernističko vrijeme sasvim je uobičajeno da su filmovi prožeti posvetama, autoironijom, citatima i referencama na sedmu umjetnost, pa nisu rijetki oni čija se radnja odvija upravo u – svijetu filma, a koji po svim kriterijima predstavlja paralelnu, odnosno alternativnu stvarnost. 

Vjerojatno najpoznatiji primjer je Posljednji akcijski junak (1993.), u kojem glavni junak dobiva ulaznicu u svijet s kino-platna u kojem vrijede filmska pravila i zakonitosti, što je rezultiralo vrlo zabavnom parodijom akcijskih hitova. Nešto slično imamo i u Purpurnoj ruži Kaira (1985.) Woodyja Alena, gdje su filmovi prikazani kao svojevrsna paralelna stvarnost, a likovi čak izlaze s filmskog platna i dolaze u naš svijet. 

Jedan od najzabavnijeg primjera je svakako Zemeckisov Tko je smjestio Zecu Rogeru (1988.), koji nam predstavlja svijet u kojem su crtani junaci stvarni, pri čemu je uz pomoć naprednih specijalnih efekata savršeno prikazana njihova interakcija s ljudima. 

Osim zabavnog i parodijskog faktora, priče o meta-filmskim svjetovima mogu poslužiti i u svrhu društvenog komentara, poput primjerice u odličnom Pleasentvilleu (1998.), u kojem glavni junaci završe u crno-bijeloj TV seriji i postepeno unose boju u taj svijet, a zapravo simbolički mijenjaju jedno konzervativno i represivno društvo.

Umjesto zaključka

Paralelni i alternativni svjetovi su poprilično česta tema na filmu, jer prvenstveno omogućuju zanimljive priče i zaplete, a u mnogo slučajeva i zanimljive i maštovite vizualne prikaze te su u pravilu vrlo popularni kod publike i filmofila jer u osnovi pokušavaju odgovoriti na vječno pitanje: „Što bi bilo kad bi bilo“. 

Istovremeno, takvi filmovi su zahvalno polazište za društvenu kritiku ili komentar, kao što je to npr. slučaj u Distriktu 9, Trumanovom showu ili Pleasentvilleu jer kroz prizmu paralelnih svjetova zapravo alegorijski govore o našemu, stvarnome svijetu, što je ujedno i jedna od najistaknutijih karakteristika i kvaliteta znanstvene fantastike i srodnih žanrova.
 

 *Post je nastao na temelju predavanja koje sam ove godine održao na SF konvenciji Sferakon.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.