Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Protukadar

Filmski superheroji - nekad i sad

Objava 18. svibnja 2016. 1 komentara 395 prikaza
Kapetan Amerika: Građanski rat (Disney/Marvel)
Kapetan Amerika: Građanski rat (Disney/Marvel)
Kapetan Amerika: Građanski rat (Disney/Marvel)

Superjunaci su već desetljećima česti gosti velikih platna, ali u 21. stoljeću ima ih više nego ikad - čak do te mjere da se adaptacije superherojskih stripova počinju promatrani kao zaseban filmski žanr, a ne više kao povremeni trend. Sasvim razumljivo, moderne stripovske ekranizacije u znatnoj se mjeri razlikuju od sličnih filmova otprije 20 ili 30 godina, i to ne samo u "kozmetičkom" smislu (kvalitetniji specijalni efekti, raskošnija produkcija), već i po načinu tretiranja likova, tematskim preokupacijama, stilskom pristupu i još koječemu. Evo nekoliko najizraženijih razlika između filmskih superheroja nekad i sad!

Više superjunaka je bolje (isplativije) od jednog 

Više nije dovoljno da se film vrti samo oko Batmana, sada mu društvo prave Superman i Wonder Woman. Kapetan Amerika pak u najnovijem nastavku ugošćuje gotovo sve Osvetnike, uključujući i Iron Mana koji na trenutku djeluje poput glavnog junaka filma. Istovremeno, Deadpool se u svojoj prvoj pustolovini druži s još dvoje X-Mena. Superjunaci su nekad redovito nastupali u "solo" izdanju, ali u današnje vrijeme sve je više uradaka u kojima se za minutažu bori više njih, što je posebno došlo do izražaja nakon velikog uspjeha Osvetnika. Doduše, ansambli superjunaka "od davnina" su uobičajena pojava u Marvelovim i DC-jevim stripovima, ali Hollywood ih je počeo redovito prakticirati tek u ovom desetljeću - ako stavimo na stranu serijal o X-Menima koji su izvorno i zamišljeni kao superjunačka grupa.

Zašto je tome tako? S jedne strane, specijalni efekti i produkcijski uvjeti došli su do te razine da se na filmu može prikazati ama baš sve, uključujući i epske bitke veće od života u kojima sudjeluje desetak superjunaka s različitim moćima (a koje najčešće glume redom renomirani i poznati glumci). Svakako ima nešto i u tome što je geek kultura postala iznimno utjecajna posljednjih godina, a poznato je da njeni pripadnici jako vole vidjeti situacije i motive iz stripova preslikane na veliko platno. Međutim, glavni razlog nastanka trenda je isplativost takvih filmova, jer više superjunaka u pravilu znači i više publike. Sasvim lako možemo zamisliti razmišljanje tipičnog modernog gledatelja: "Kapetan Amerika i Iron Man mi više nisu neka novost, ali hej, u Građanskom ratu se po prvi put pojavljuje Black Panther, pa ću sigurno pogledati film".

Filmski svemiri su "in"

Nekad smo imali uobičajene serijale o superjunacima, a danas imamo izgrađene filmske svemire u kojima su različite priče i likovi međusobno povezani te čine jednu veliku konzistentnu cjelinu. Naravno, takav način oblikovanja franšize također je preslikan iz devete umjetnosti. Sve je započeo Marvelov filmski studio koji je u posljednjih osam godina izbacio 13 međusobno povezanih naslova koji su u svjetskim kinima ostvarili kumulativni box-office utržak veći od 10 milijardi dolara. Po uzoru na konkurenciju, sličnim putem krenuli su Warner Bros i DC s Batmanom i Supermanom, dok je 20th Century Fox svog Deadpoola planski smjestio u isti svijet u kojem obitavaju i X-Meni. S obzirom na to da publika očito jako voli takav pristup, pitanje je dana kada će veliki filmski svemiri zaživjeti i izvan superjunačkog žanra.

Negativci su pali u drugi plan

Superjunak je zanimljiv onoliko koliko i njegovi protivnici... Ili tako nekako se dugo vremena govorilo, ali Hollywood se u posljednje vrijeme gotovo potpuno oglušio na to pravilo. I dok Burtonovog i Nolanovog Batmana posebno pamtimo po Jokeru (čitaj: Jacku Nicholsonu, odnosno Heathu Ledgeru), recentni stripovski filmovi kao da su potisnuli zlikovce u drugi plan. Koliko antagonista vam je posebno ostalo u sjećanju iz Marvelovog filmskog svemira? Vjerojatno samo Loki, zahvaljujući karizmatičnoj pojavi Toma Hiddlestona. U više od 15 godina filmskih X-Mena, jedini negativac koji se u franšizi posebno istaknuo je Magneto (i eventualno Mistique koja je u međuvremenu promijenila stranu). Michael Shannon je bio poprilično upečatljiv kao General Zod u Čovjeku od čelika, ali teško da je riječ o ikoničnoj izvedbi koja će se pamtiti poput one Terencea Stampa u Supermanu II. Jesse Eisenberg kao Lex Luthor u Batmanu protiv Supermana po mnogima je pak ispao najslabija karika filma. Jesu li mlaki negativci posljedica scenarističke "lijenosti"? Ili možda filmovi s više superjunaka jednostavno ne pružaju dovoljno prostora za kvalitetnu karakterizaciju zlikovaca? Istina je vjerojatno negdje u sredini.

Superjunake je snašla surova stvarnost

Sjećate li se gotičke vizije čovjeka-šišmiša u režiji Tima Burtona ili kičaste estetike njegova nasljednika Joela Schumachera? Uvrnut dizajn, bajkovitu atmosferu i stripovsko šarenilo više nećete vidjeti u današnjem Batmanu niti u ostalim modernim filmovima o superjunacima, jer danas je u trendu - "realističnost". Glavni "krivac" za takav pristup je ponajviše Christopher Nolan, čija trilogija o Vitezu tame je najvećim dijelom izgledala poput epske kriminalističke sage čiji je glavni protagonist nekim slučajem kostimirani osvetnik. Nakon ogromnog komercijalnog i kritičarskog uspjeha Nolanovog serijala, filmski superheroji su preko noći postali ozbiljniji, mračniji i kompleksniji, a njihovo okruženje počelo je sve više nalikovati našoj stvarnosti. Realističniji pristup svakako je donio novu dozu svježine u cijeli (pod)žanr, ali ponekad se ipak čini kako su redatelji i scenaristi zaboravili kako se velik dio šarma superjunaka krije u razigranoj maštovitosti i uvrnutim zapletima kakvi se mogu pronaći na stranicama stripova. Međutim, filmovi poput Ant-Mana i Batmana protiv Supermana pokazuju kako stripovska estetika još uvijek nije u potpunosti zanemarena.

  • wannabenovinari:

    Kapetan Amerika: Građanski rat i donekle Superman protiv Batmana su odlični do polovice filma, nakon čega se polako gubi napetost i radnja se počinje razvodnjavati. To je i inače problem većine filmova, pa i knjiga, da se ne zna kvalitetno ... prikaži još! riješiti rasplet. U knjigama mašta čitatelja pomaže u maskiranju te činjenice, što kod filmova nije moguće. Redatelji taj nedostatak pokušavaju kompenzirati nabrijavanjem vizualnog doživljaja, ali rijetko koji u tome uspijeva, jer već i manje zahtijevni gledatelji zijevaju na puko nizanje akcijskih scena i generičkih dijaloga.